Razlika između inačica stranice »Tuloui Fujiana«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (file->datoteka)
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 19: Redak 19:


Tuloui Fujiana su 2008. godine upisani na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] kao "izvanredan primjer graditeljske tradicije i funkcionalnosti određenog tipa komunalnog života i obrambene organizacije u skladnom odnosu s prirodnim krajolikom"<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/1113 Tuloui Fujiana] na UNESCO-vim službenim stranicama {{eng oznaka}} Preuzeto 31. kolovoza 2011.</ref>.
Tuloui Fujiana su 2008. godine upisani na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] kao "izvanredan primjer graditeljske tradicije i funkcionalnosti određenog tipa komunalnog života i obrambene organizacije u skladnom odnosu s prirodnim krajolikom"<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/1113 Tuloui Fujiana] na UNESCO-vim službenim stranicama {{eng oznaka}} Preuzeto 31. kolovoza 2011.</ref>.
[[File:Chengqilou.JPG|mini|lijevo|<center>Tulou Chengqilou izvana]]
[[Datoteka:Chengqilou.JPG|mini|lijevo|<center>Tulou Chengqilou izvana]]
[[Datoteka:Zhenchenglou 4 rings.JPG|mini|lijevo|<center>Chengqiloua iznutra]]
[[Datoteka:Zhenchenglou 4 rings.JPG|mini|lijevo|<center>Chengqiloua iznutra]]


==Povijest==
==Povijest==
[[Datoteka:Chuxi tulou cluster.JPG|mini|lijevo|<center>Skupina tuloua sela Chuxi]]
[[Datoteka:Chuxi tulou cluster.JPG|mini|lijevo|<center>Skupina tuloua sela Chuxi]]
[[File:Zhenchenglou.JPG|mini|<center>Zhenchenglou ili "Prinčev tulou"]]
[[Datoteka:Zhenchenglou.JPG|mini|<center>Zhenchenglou ili "Prinčev tulou"]]
[[File:HakkaYongding.jpg|mini|lijevo|<center>Hakka Yongding tulou]]
[[Datoteka:HakkaYongding.jpg|mini|lijevo|<center>Hakka Yongding tulou]]
[[File:Yuchang lou interior.JPG|mini|<center>Yuchanglou tulou iznutra]]
[[Datoteka:Yuchang lou interior.JPG|mini|<center>Yuchanglou tulou iznutra]]
Arheološka istraživanja otkrila su se komunalne kuće građene od sabijene zemlje u Kini, središnjoj Aziji i istočnoj Aziji gradile od [[neolitik]]a (prije 6.000 godina). Tijekom dugog razdoblja socijalni, ekonomski i kulturni razvoj u jugoistočnoj Kini je bio usko povezan s masovnim imigracijama ljudi sa sjevera. Tijekom zapadne [[Jin]] dinastije (307.-12. pr. Kr.), zbog kontinuiranog ratovanja i teške suše, ljudi iz središnje Kine su se selili prema jugu, mnogi od njih su došli u Fujian, donoseći sa sobom naprednu kulturu središnje Kine, i Fujian je počeo rasti. U kasnoj [[Tang]] dinastiji (7. - 8. st.), ljudi u središnjoj Kini su se opet selili na jug u velikom broju kako bi izbjegli rat. Mnogi su prostigli u Quanzhou i Fuzhou duž obale Fujiana i [[Jianzhou]]a na sjeveru. Oni koji su se naselili u jugoistočnom Fujianu (Zhangzhou i Quangzhou) tijekom spajanja s lokalnim ljudima postali su narod [[Fulao]] koji govore dijalekt [[Minnan]] (jug Fujiana). Neki od njihovih potomaka otišli su još dalje, u prekomorske zemlje. Tijekom kasnijih godina [[Dinastija Sjeverni Song|Sjeverne Song dinastije]] i posebno [[Dinastija Južni Song|južne Song dinastije]] (1127.-1279.), osvajanjem sjeverne Kine od strane [[Jin]] naroda mnogi ljudi u središnjoj Kini su opet bili prisiljeni krenuti prema jugu, noseći sa sobom jezik i kulturu središnje Kine u obliku naroda [[Hakka]], sada uglavnom distribuiran u pokrajinama [[Jiangxi]], Fujian, [[Guangdong]] i [[Hainan]], ali i na [[Tajvan]]u, zajedno s milijunima prekomorskih [[Kinezi|Kineza]] u svijetu.
Arheološka istraživanja otkrila su se komunalne kuće građene od sabijene zemlje u Kini, središnjoj Aziji i istočnoj Aziji gradile od [[neolitik]]a (prije 6.000 godina). Tijekom dugog razdoblja socijalni, ekonomski i kulturni razvoj u jugoistočnoj Kini je bio usko povezan s masovnim imigracijama ljudi sa sjevera. Tijekom zapadne [[Jin]] dinastije (307.-12. pr. Kr.), zbog kontinuiranog ratovanja i teške suše, ljudi iz središnje Kine su se selili prema jugu, mnogi od njih su došli u Fujian, donoseći sa sobom naprednu kulturu središnje Kine, i Fujian je počeo rasti. U kasnoj [[Tang]] dinastiji (7. - 8. st.), ljudi u središnjoj Kini su se opet selili na jug u velikom broju kako bi izbjegli rat. Mnogi su prostigli u Quanzhou i Fuzhou duž obale Fujiana i [[Jianzhou]]a na sjeveru. Oni koji su se naselili u jugoistočnom Fujianu (Zhangzhou i Quangzhou) tijekom spajanja s lokalnim ljudima postali su narod [[Fulao]] koji govore dijalekt [[Minnan]] (jug Fujiana). Neki od njihovih potomaka otišli su još dalje, u prekomorske zemlje. Tijekom kasnijih godina [[Dinastija Sjeverni Song|Sjeverne Song dinastije]] i posebno [[Dinastija Južni Song|južne Song dinastije]] (1127.-1279.), osvajanjem sjeverne Kine od strane [[Jin]] naroda mnogi ljudi u središnjoj Kini su opet bili prisiljeni krenuti prema jugu, noseći sa sobom jezik i kulturu središnje Kine u obliku naroda [[Hakka]], sada uglavnom distribuiran u pokrajinama [[Jiangxi]], Fujian, [[Guangdong]] i [[Hainan]], ali i na [[Tajvan]]u, zajedno s milijunima prekomorskih [[Kinezi|Kineza]] u svijetu.


Redak 47: Redak 47:


==Izvori==
==Izvori==
{{commonscat|Fujian Tulou}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}


Trenutačna izmjena od 09:59, 13. svibnja 2022.

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Tuloui Fujiana (kineski: 福建土楼; pinyin: Fújiàn Tǔlóu, što znači "Zemljane građevine Fujiana") je skupina od 46 građevina naroda Hakka, i drugih, u na jugozapadu jugoistočne kineske pokrajine Fujian, izgrađenih od 12. do 20. stoljeća na području od 120 km².

Tuloui Fujiana su 2008. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao "izvanredan primjer graditeljske tradicije i funkcionalnosti određenog tipa komunalnog života i obrambene organizacije u skladnom odnosu s prirodnim krajolikom"[1].

Tulou Chengqilou izvana
Chengqiloua iznutra

Povijest

Skupina tuloua sela Chuxi
Zhenchenglou ili "Prinčev tulou"
Hakka Yongding tulou
Yuchanglou tulou iznutra

Arheološka istraživanja otkrila su se komunalne kuće građene od sabijene zemlje u Kini, središnjoj Aziji i istočnoj Aziji gradile od neolitika (prije 6.000 godina). Tijekom dugog razdoblja socijalni, ekonomski i kulturni razvoj u jugoistočnoj Kini je bio usko povezan s masovnim imigracijama ljudi sa sjevera. Tijekom zapadne Jin dinastije (307.-12. pr. Kr.), zbog kontinuiranog ratovanja i teške suše, ljudi iz središnje Kine su se selili prema jugu, mnogi od njih su došli u Fujian, donoseći sa sobom naprednu kulturu središnje Kine, i Fujian je počeo rasti. U kasnoj Tang dinastiji (7. - 8. st.), ljudi u središnjoj Kini su se opet selili na jug u velikom broju kako bi izbjegli rat. Mnogi su prostigli u Quanzhou i Fuzhou duž obale Fujiana i Jianzhoua na sjeveru. Oni koji su se naselili u jugoistočnom Fujianu (Zhangzhou i Quangzhou) tijekom spajanja s lokalnim ljudima postali su narod Fulao koji govore dijalekt Minnan (jug Fujiana). Neki od njihovih potomaka otišli su još dalje, u prekomorske zemlje. Tijekom kasnijih godina Sjeverne Song dinastije i posebno južne Song dinastije (1127.-1279.), osvajanjem sjeverne Kine od strane Jin naroda mnogi ljudi u središnjoj Kini su opet bili prisiljeni krenuti prema jugu, noseći sa sobom jezik i kulturu središnje Kine u obliku naroda Hakka, sada uglavnom distribuiran u pokrajinama Jiangxi, Fujian, Guangdong i Hainan, ali i na Tajvanu, zajedno s milijunima prekomorskih Kineza u svijetu.

Tuloui Fujiana su se prvi pojavili za dinastija Song i Yuan (11. do 13. stoljeća), a razvili su se u 14. i 16. stoljeću (Rana i srednja dinastija Ming), dosegnuvši vrhunac između 17. stoljeća i prve polovice 20. stoljeća (kasni Ming i dinastija Qing, ali i vrijeme Republike Kine). Prvi tuloui su razmjerno male, pravokutne ili kvadratične zgrade, otvorenog tipa bez kamenih temelja. Od kraja 14. stoljeća do početka 17. stoljeća (dinastije Ming), kao odgovor na poboljšanje razvitka poljoprivrede (kao što je uzgoj stoke ili pataka) u Fujianu, i često napade bandita (privučeni prosperitetom područja) podižu se mnogo veći tuloui. Kao rezultat povećanja obrade duhana i čaja između sredine 17. i prve polovice 20. stoljeća, tuloui se dalje razvijjaju tako da svojom veličinom i ukrasima odražavaju bogatstvo lokalne proizvodnje.

Tuloui, iako pružaju funkciju komunalnog stanovanja i jačanja strukture klanova, bili su sve do 20. stoljeća, uglavnom izgrađeni kao vlasništvo jedne moćne osobe. Mnogi tuloui su izuzetno dobro dokumentirani i poznata su imena osnivača klanova i graditelja već u 13. stoljeću, a u mnogim područjima bili su u posjedu iste obitelji sve do 20. stoljeća.

Tako je na primjer, prva zgrada skupine tuloua u Hongkengu pripisana Lin Yongsongu, potomku dva brata koji su se preselili u ovo područje oko 1290. godine, dok je Zhencheng Lou, izgrađen 1912. godinei koštao 80.000 srebrnih dolara, djelo 21. generacije potomaka obitelji Lin, koji su zaradili bogatstvo napravivši rezač za Sunrise tvornicu cigareta.

Tuloui izgrađeni u 20. stoljeću su često financirali prekomorske kineske obitelji, kao što je jedan tulou u Gaobei skupini gdje je lokalni vođa klana izgradio zgradu novcem kojeg mu je poslao rođak iz inozemstva, po kojemu je zgrada dobila ime.

Odlike

Smješteni između polja riže, čaja i duhana, Tuloui su zemljane nastambe visoke nekoliko katova, okrenute prema unutra, kružnog ili kvadratnog tlocrta, kao dom za do 800 osoba. Oni su izgrađeni za obrambenu svrhu oko središnjeg dvorišta sa samo jednim ulazom i prozorima na prvom katu.

Stambena kuća cijelog klana je funkcionirala kao selo jedinica i bili su poznati kao "malo kraljevstvo za obitelj" ili "užurban mali grad." Oni imaju visoke utvrđene zidove od blata i pokriveni su popločanim krovovima sa širokom strehom, a najrazrađenije građevine su iz 17. i 18. stoljeća. Zgrade su bile podijeljene okomito između obitelji od kojih je svaka raspolagala s dvije ili tri sobe na svakom katu. Za razliku od svoje obične vanjštine, unutrašnjost tuloua je izgrađena za udobnost i bili su često vrlo uređeni.

Najslavniji tuloui su: Selo Chuxi (初溪土樓群) u općini Yongding, Zhenchenglou (振成樓) ili "Prinčev tulou" u Hongkengu (Yongding), Chengqilou (承啟樓) ili "Kraljevski tulou" u selu Gaotou (Yongding), Tianluokeng Tulou (田螺坑土楼群) skupina kod grada Zhangzhoua (općina Nanjing), Yuchanglou (裕昌樓) u Selu Xiabanliao (Nanjing), Eryilou (二宜樓) u selu Dadi kod grada Zhangzhoua, i dr.

Izvori

  1. ↑ Tuloui Fujiana na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 31. kolovoza 2011.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Kini
Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) • Lokalitet Xanadua (2012.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (13)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Tuloui_Fujiana&oldid=517251"