Qingcheng Shan: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
← Starija izmjena
m no summary specified
m file->datoteka
 
Redak 19: Redak 19:


[[Datoteka:QinChengHouShan WuLongGou.jpg|mini|lijevo|<center>Slap na planini Qingcheng]]
[[Datoteka:QinChengHouShan WuLongGou.jpg|mini|lijevo|<center>Slap na planini Qingcheng]]
[[File:QinChengHouShan TaiAnGuZhen.jpg|mini|lijevo|<center>Stari grad Qin An u podnožju planine Qingcheng]]
[[Datoteka:QinChengHouShan TaiAnGuZhen.jpg|mini|lijevo|<center>Stari grad Qin An u podnožju planine Qingcheng]]
==Povijest==
==Povijest==


Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 17:54

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Planina Qingcheng (kineski: 青城山, pinyin: Qīngchéng Shān) je planina kod grada Dujiangyana u kineskoj pokrajini Sečuan. Planina je jedno od najstvetijih mjesta taoizma u Kini, i jedna od Svetih planina Kine. Prema kineskoj mitologiji, Žuti Car (Huangdi) je ovdje naukovao, zajedno s Ningom Fengzhijem. Zbog toga je širom planine izgrađeno mnogo taoističkih hramova. Planina Qincheng je, zajedno s Dujiangyan sustavom za navodnjavanje, upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji, 2000. godine[1] kao "mjesta gdje je taoizam nastao, a što se slavi u njegovim brojnim hramovima".

Slap na planini Qingcheng
Stari grad Qin An u podnožju planine Qingcheng

Povijest[uredi]

Hram Erwang

God. 142., filozof Zhang Ling osnovao je nauk taoizma na brdu Qingcheng, a sljedeće godine se uselio u ono što je danas postalo poznat kao "Nebeska Špilja Tianshi" (naziv za duhovnog vođu taoizma). Tijekom dinstije Jin (265.-420.) broj taoističkih hramova se povećao, i planina Qincheng je postala središte iz kojeg se učenje taoizma proširilo diljem Kine. Tijekom dinastije Tang djela Du Guangtinga, jednog od najznačajnijih osoba u kineskoj filozofiji i znanosti, su prikupljena u ono što je danas poznato kao "Taoistički rukopisi."

U nemirnom razdoblju na kraju dinastije Ming i početka dinastije Qing, u 17. stoljeću, veliki broj taoističkih učenjaka i učenika se preselilo na planinu Qingcheng iz svih krajeva Kine. Nakon toga, sveta planina je nastavila svoju ulogu intelektualnog i duhovnog centra taoizma; ulogu koju je zadržala do današnjih dana.[2].

Odlike[uredi]

Planina Qincheng, sa svojih 36 vrhova, proteže se na području od oko 120 km, zapadno od Chengdua (成都, Chéngdu), glavnog grada pokrajine Sečuan, dok je ispred nje dolina Chuanxi, a iza vječito bijeli vrhovi planina Mingshan.

Na planini Qingcheng se nalazi jedanaest hramova od posebnog značaja za taoističku arhitekturu, jer oni (za razliku od hramova planine Wudang) ne kopiraju značajke carskog dvora, nego tradicijsku arhitekturu zapadnog Sečuana. Hram Erwang, zapadno od grada Dujiangyana, je znatno povećan za vrijeme dinastije Song (960.-1279.), i znatno obnovljen u 17. stoljeću. Građen je od drveta i nalazi se na strateškoj točki planine, s pogledom na rijeku. Rezbarije u hramu su zabilješke povijesti i postignuća u kontroli voda Dujiangyana.

Poveznice[uredi]

Znamenite kineske planine povezane s taoizmom:

Izvori[uredi]

  1. ↑ Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 1. rujna 2011.
  2. ↑ Tri glavna projekta Dujiangyana na travelchinatour.com (engl.) Preuzeto 1. rujna 2011.

Vanjske poveznice[uredi]

v • r • u
Svete planine Kine
Pet velikih planinaHua Shan
Četiri svete planine budizma
Četiri svete planine taoizma
Tri slavne planine
v • r • u
Svjetska baština u Kini
Kulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) • Lokalitet Xanadua (2012.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (13)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Qingcheng_Shan&oldid=508906"