Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tai Shan: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
VizualnoWikitekst
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web)
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 18: Redak 18:
'''Sveta planina Tai''' ([[kineski jezik|kineski]]: 泰山; [[pinyin]]: ''Tài Shān'', „Mirna planina”) je [[planina]] velikog povijesnog i kulturnog značaja za [[Kinezi|Kineze]]. Nalazi se sjeverno od grada [[Tai'an]]a u pokrajini [[Shandong]] ([[Kina]]). Ona je jedna od „[[Svete planine Kine|Pet svetih planina]]”, i povezuje se s mitologijom zore, rođenja i obnove. Vjeruje se kako se Taishan štuje već oko 3.000 godina, a oko 2.000 godina je sveto mjesto i važno ceremonijalno središte [[Kinesko Carstvo|Kineskog Carstva]].
'''Sveta planina Tai''' ([[kineski jezik|kineski]]: 泰山; [[pinyin]]: ''Tài Shān'', „Mirna planina”) je [[planina]] velikog povijesnog i kulturnog značaja za [[Kinezi|Kineze]]. Nalazi se sjeverno od grada [[Tai'an]]a u pokrajini [[Shandong]] ([[Kina]]). Ona je jedna od „[[Svete planine Kine|Pet svetih planina]]”, i povezuje se s mitologijom zore, rođenja i obnove. Vjeruje se kako se Taishan štuje već oko 3.000 godina, a oko 2.000 godina je sveto mjesto i važno ceremonijalno središte [[Kinesko Carstvo|Kineskog Carstva]].


Njezina umjetnička remek-djela su izgrađena u savršenom skladu s prirodnim krajolikom i simboliziraju drevnu kinesku kulturu i vjerovanja, te su oduvijek bila izvorom inpiracije za kineske umjetnike i znanstvenike. Zbog toga je planina Tai 1987. godine upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji]]<ref>{{cite web
Njezina umjetnička remek-djela su izgrađena u savršenom skladu s prirodnim krajolikom i simboliziraju drevnu kinesku kulturu i vjerovanja, te su oduvijek bila izvorom inpiracije za kineske umjetnike i znanstvenike. Zbog toga je planina Tai 1987. godine upisana na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji]]<ref>{{Citiranje web
|url=http://whc.unesco.org/en/list/437
|url=http://whc.unesco.org/en/list/437
|title=Mount Taishan
|title=Mount Taishan
Redak 59: Redak 59:


==Izvori==
==Izvori==
{{commonscat|Mount Tai}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}


Posljednja izmjena od 8. prosinac 2021. u 09:22

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Sveta planina Tai (kineski: 泰山; pinyin: Tài Shān, „Mirna planina”) je planina velikog povijesnog i kulturnog značaja za Kineze. Nalazi se sjeverno od grada Tai'ana u pokrajini Shandong (Kina). Ona je jedna od „Pet svetih planina”, i povezuje se s mitologijom zore, rođenja i obnove. Vjeruje se kako se Taishan štuje već oko 3.000 godina, a oko 2.000 godina je sveto mjesto i važno ceremonijalno središte Kineskog Carstva.

Njezina umjetnička remek-djela su izgrađena u savršenom skladu s prirodnim krajolikom i simboliziraju drevnu kinesku kulturu i vjerovanja, te su oduvijek bila izvorom inpiracije za kineske umjetnike i znanstvenike. Zbog toga je planina Tai 1987. godine upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[1]

Prirodni značaj

Besmrtni most (仙人桥, Xiān Qiáo), prirodna tvorevina Taishana

Taishan se uzdiže naglo iz prostrane ravnice središnjeg Shandonga. Geološki, to je najstariji i najvažniji primjer paleo-metamorfnog sustava koji predstavlja kambrijsko razdoblje u istočnoj Kini. Sastav Taishana je kompleksan i obuhvaća vulkanske, metamorfne i sedimentne stijene i naslage masa različitih podrijetla koje su se formirale u arhajskom dobu prije 170-200 milijuna godina. Nakon toga, u dobu proterozoika, područje Taishana počinje rasti, i to uzdizanje je trajalo sve do sredine kenozoika. Gnajs koji se tada pojavio u području Taishana je temelj za sve u sjevernoj Kini.

Najviši vrh planine Tai je "Vrh cara Yu Dia (žad-cara)" (玉皇頂, Yùhuáng Dīng) koji je visok 1.532,7 m.

Vegetacija gustih šuma pokriva 80% Taishana i flora je raznolika s 989 različitih vrsta. Od toga je 462 vrste ljekovitog bilja, što uključuje i višecvjetovnu čvor-travu, Taishanski ginseng i Kineski Lithospermum, koji su poznati u cijeloj zemlji. Postoji preko 200 vrsta životinja, od čega je 122 vrsta ptica, a ribe velikih krljušti se nalaze u tekućoj vodi na visinama od 300-800 m.

Kulturni značaj

Budistički hram na litici Taishana
Stube za Taishan s vrha

Taishan ima vrlo bogatu kulturnu baštinu, te integraciju iste s prirodnim krajolikom koji se smatra dragocjenim naslijeđem. Kulturne relikvije su spomen objeki, arhitektonski kompleksi, kamene skulpture i arheološka nalazišta izuzetne važnosti. To je jedno od mjesta rođenja kineske civilizacije, a dokazi ljudske aktivnosti na Taishanu datiraju 400.000 godina do Yiyuan čovjeka iz paleolitika. Do neolita, oko 5.000-6.000 pr. Kr., Taishan je postao značajno kulturno središte s dvije kulture: Dawenkou na sjeveru i Longshan na jugu planine. Rano i kasno razdoblje (770.-476. pr. Kr.) iz dinastije Zhou (1100.-221. pr. Kr.) svjedočii o prvim iskrama kulturnog stvaralaštva s nastankom dvije suparničke države, Qi na sjeveru i Lu na jugu planine. Tijekom Razdoblja zaraćenih država (475.-221. pr. Kr.), država Qi je sagradila 500 km dug zid kao zaštitu od mogućih napada države Chu. Ruševine ovog najranijeg od velikih zidova u kineskoj povijesti su još uvijek vidljive.

Više od 3.000 godina, kineski carevi različitih dinastija hodočastili su u Taishan u žrtvene i druge ceremonijalne svrhe. Natpisi na stijenama, kamene ploče i hramovi svjedoče o tim posjeta. Ugledni znanstvenici, uključujući i Konfucija čiji je rodni grad Qufu udaljen samo 70 km, napisali su svoju poeziju i prozu inspirirani Taishanom, a ostavili su svoje kaligrafije na planini.

Taishan je također važno središte vjerskog djelovanja za budizam i taoizam. God. 351. pr. Kr. ugledni redovnik po imenu Lang, prvi je došao u planine gdje je postavio temelje Božanskog hrama na stijenama. Tijekom Sjeverne i Južne dinastije Song (420.-589.), izgrađeni su hramovi Žad-proljeća, Božjeg blaga i Hram prožimajućeg svjetla.

Put od 7.200 stuba vodi do istočnog vrha planine Tai, na kojemu se nalezi 11 portala, 14 lučnih mostova, 14 kioska i 4 paviljona. Sve u svemu, na Taishanu se nalaze 22 hrama, 97 ruševina, 819 kamenih ploča s natpisima i 1.018 natpisa na stijenama i liticama.

Hram boga planine Tai (岱庙, Dàimiào) je nastao za dinastije Qin, a od dinastije Han (206. pr. Kr.-220.) ima oblik carske palače (poput Konfucijeva hrama u Qufuu) gdje su velike dvorane poredane u nizu. Središnja dvorana je Palača nebeskih blagoslova (Tian Kuang) izgrađena 1008. godine za cara Huizonga iz sjeverne dinastije Song.

Predsjednik vlade dinastije Tang (618.-907.), Li Jiefu, je smatrao Božanski hram na stijenama za prvi među četiri kineska čudesna hrama. Taoistička svetišta na Taishanu su: Hram nebeske kraljice majke, Palača božice Doumu, Hram azurnog oblaka, Stražnji hram mna stijeni i Hram svevišnjeg gospodara neba. Hram nebeske kraljice majke, izgrađen prije razdoblja Tri kraljevstva (220. pr. Kr.-80.), je najstariji dok je Hram azurnog oblaka najutjecajniji, i proteže se na više od pola Kine.

  • Stube koje vode na planinu
    Stube koje vode na planinu
  • Lučni most za Taishan
    Lučni most za Taishan
  • Hram boga planine Tai
    Hram boga planine Tai
  • Naselje na vrhu
    Naselje na vrhu
  • Kaligrafski natpisi na stijenama
    Kaligrafski natpisi na stijenama

Izvori

  1. ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},

Vanjske poveznice

v • r • u
Svete planine Kine
Pet velikih planinaHua Shan
Četiri svete planine budizma
Četiri svete planine taoizma
Tri slavne planine
v • r • u
Svjetska baština u Kini
Kulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) • Lokalitet Xanadua (2012.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (13)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Tai_Shan&oldid=366808"