Lewis Hamilton

Lewis Hamilton
; Lewis Hamilton 2016.
	Sezona 2021.
Državljanstvo	britansko
Startni broj	44
Momčad	Mercedes AMG Petronas F1 Team
	Karijera u Formuli 1
Utrke	266
Prvenstva	7 (2008., 2014., 2015., 2017., 2018., 2019., 2020.)
Pobjede	95
Prvo startno mjesto	98
Najbrži krugovi	53
Podiji	165
Odustajanja	26
Bodovi u karijeri	3778
Prva utrka	Velika nagrada Australije 2007.
Prva pobjeda	Velika nagrada Kanade 2007.
Zadnja pobjeda	Velika nagrada Bahreina 2020.
Zadnja utrka	Velika nagrada Abu Dhabija 2020.

Sir Lewis Carl Davidson Hamilton (Stevenage, Hertfordshire, Velika Britanija, 7. siječnja 1985.) je britanski aktualni vozač Mercedesova tima u svjetskom prvenstvu Formule 1. Godine 2008., postao je svjetski prvak Formule 1, te postao prvi debitant u povijesti koji je vodio u ukupnom poretku vozača.^[1]

Lewis Hamilton je rođen u Stevenageu, Hertfordshireu, Velikoj Britaniji.^[2] U prosincu 1995. godine, kada je imao deset godina, na dodjeli nagrada Autosport približio se glavnom čovjeku McLarena Ronu Dennisu, te mu rekao: "Jednog dana ću voziti za tebe i želim voziti za McLaren." U manje od tri godine McLaren i Mercedes-Benz dali su mu ugovor za njihovu akademiju mladih vozača Young Driver Support Programme.^[3] Nakon toga osvojio je mnogo prvenstava u kategorijama kao što su Formula Renault 2.0 UK, Euro Formula 3 i GP2 Series. To ga je odvelo natrag do Rona Dennisa, od kojega je dobio ponudu da vozi za McLaren u sezoni 2007. u Formuli 1.^[4] Nakon što je Hamilton pristao na ponudu postao je najmlađi vozač iz vozačke akademije McLarena koji je došao u Formulu 1.^[5]

Došavši iz rasno pomiješane obitelji, s ocem crncem i majkom bjelkinjom, Lewis Hamilton je često etiketiran kao prvi crni vozač u Formuli 1, iako je Willy T. Ribbs bio test vozač u Formuli 1 tijekom 1986. godine.^[6]^[7]^[8] Hamilton je također prvi crni vozač koji je pobijedio na stazi Indianapolis Motor Speedway, te prvi koji je osvojio svjetsko prvenstvo u Formuli 1.^[9]

U svojoj prvoj sezoni u Formuli 1, Hamilton je postavio brojne rekorde, dok je u sveukupnom prvenstvu završio na drugom mjestu, samo jedan bod iza Kimija Räikkönena. Svjetsko prvenstvo je osvojio odmah sljedeće sezone, samo jedan bod ispred brazilca Felipea Masse. Prvenstvo je osvojio zahvaljujući Timi Glocku koji je zadnji krug po kiši vozio na gumama za suho vrijeme, te ga je Hamilton pretekao zauzevši potrebnu petu poziciju. Kasnije ga je prestižni športski časopis Autosport nazvao "Last Lap Lewis". Nakon osvajanja prvenstva izjavio je da želi ostati u McLarenu do kraja svoje karijere.^[10] U sljedeće tri sezone Hamilton nije imao konkurentan automobil, pa je završio prvenstvo jedan put na četvrtom mjestu, te dva puta na petom mjestu.

Djetinjstvo i mladost

Lewis Hamilton je rođen 7. siječnja 1985. godine u Stevenageu, Hertfordshireu, Velikoj Britaniji.^[11] Fascinirani uspjesima veličanstvenog američkog atletičara, roditelji, Anthony i Carmen, dali su mu ime po jednom od najvećih, a možda i najvećem športašu u povijesti – Carlu Lewisu.^[12] Hamiltonova majka, Carmen Brenda Larbalestier (sada u braku kao Carmen Brenda Lockhart) je bjelkinja, dok je njegov otac, Anthony Hamilton, crnac.^[13] Roditelji Anthonyja Hamiltona emigrirali su iz Grenade u Veliku Britaniju 1950-ih.^[14] Lewisovi roditelji su se rastavili kad je imao dvije godine te je živio s majkom i s dvije polusestre Nicolom i Samanthom sve dok nije napunio dvanaest godina, kada je počeo živjeti sa svojim ocem, maćehom Lindom i polubratom Nicolasom (koji ima cerebralnu paralizu).^[15]^[16] U ranoj 2011., Nicolas je potpisao ugovor za Total Control Racing, gdje će voziti svoju prvu sezonu u Renault Clio Cupu.^[17] Lewis je odgajan kao rimokatolik dok je živio kod svog oca.^[18]^[19]

Godine 1991., Lewisu je otac kupio igračku automobila na daljinsko upravljanje, te mu je taj događaj bio prvi dodir s automobilskim natjecanjima. Odmah sljedeće godine je osvojio natjecanje u organizaciji British Radio Car Association. Lewis je izjavio: "Vozio sam automobile na daljinsko upravljanje i osvajao prvenstva protiv odraslih osoba".^[20] Kad je Lewis napunio šest godina kao za poklon na Božić je dobio karting automobil.^[21] Otac mu je rekao da će ga podržavati u onome što radi, ako bude bolji u školi. Nakon toga Lewis je postajao sve problematičniji u školi, te mu je otac morao napustiti poziciju menadžera i prijeći na poziciju izvođača radova. Kasnije je radio po tri posla u isto vrijeme da bi stigao na Lewisove utrke. Na kraju je osnovao računalnu tvrtku i sam je sinu bio menadžer.^[22] Lewisov trenutni menadžer je Simon Fuller.^[23]

Početak utrkivanja

Karting

Hamilton je započeo utrkivanje u kartingu 1993. na karting stazi Rye House, a 1995. osvaja prvi naslov u Super 1 National IAME Cadet prvenstvu.^[24] Sljedeće godine osvaja naslov u Kartmasters British Grand Prix - Comer Cadet kategoriji,^[25] a 1997. naslov u Super 1 National Formula Yamaha prvenstvu.^[26] Godine 1998. Ron Dennis ispunjava svoje obećanje, te Hamilton postaje član McLarenove akademije za mlade vozače, a sljedeće 1999. osvaja naslov u 29° Torneo Industrie Open - ICA kategoriji. ^[27] Iste godine osvaja titulu viceprvaka u European Championship ICA Junior kategoriji iza prvaka Reinharda Koflera.^[28] Godine 2000. u momčadi MBM.com, osvaja naslov u prvenstvu World Cup Formula A ispred Clivia Piccionea ^[29] i naslov u European Championship Formula A kategoriji ispred Nice Rosberga.^[30] Godina 2001. bila je posljednja u Hamiltonovoj kartinškoj karijeri, a najbolji rezultat je ostvario u Italian Open Masters Formula A prvenstvu, gdje je osvojio četvrto mjesto.^[31]

Formula Renault

Iako je 2001. još nastupao u kartingu, Hamilton je iste godine debitirao u jednosjedu, u Formula Renault Winter prvenstvu za momčad Manor Motorsport. U bolidu Tatuus FR2000 s Renaultovim motorom, u četiri utrke osvojio je 48 bodova i 7. mjesto u konačnom poretku. Sljedeće 2002. sudjeluje u Formula Renault 2.0 UK prvenstvu, vozeći za istu momčad. Na prvoj utrci na stazi Brands Hatch dolazi do prvog postolja, a na stazi Thtuxton i do prve pobjede. Još dvije pobjede upisuje kasnije u sezoni opet na stazi Brands Hatch i na glavnoj utrci na stazi Donnington Park. S ukupno tri pobjede, te još četiri postolja, osvaja 3. mjesto u ukupnom poretku s 274 osvojena boda. Iste godine nastupa na posljednje četiri utrke prvenstva Formula Renault 2000 Eurocup. Pobjeđuje na Donnington Parku, te osvaja još dva druga mjesta na stazama Imola i Estoril. S osvojena 92 boda, zauzima 5. mjesto u konačnom poretku vozača.

Godine 2003. nastavlja natjecanje u Formula Renault 2.0 UK prvenstvu za momčad Manor Motorsport, te ostvaruje impresivan učinak. U 15 utrka, pobjeđuje čak deset puta, te ostvaruje još tri postolja i dva odustajanja. Pobjeđuje jednom na stazi Silverstone, jednom na stazi Rockingham, dva puta na stazi Croft, dva puta na stazi Brands Hatch, jednom na stazi Snetterton, te čak tri puta na Donnington Parku. Prvenstvo osvaja s 419 bodova, odnosno 48 bodova ispred drugoplasiranog Alexa Lloyda, s tim da posljednje dvije utrke na stazi Oulton Park nije uopće vozio. Nakon osvajanja naslova pridružuje se još nekolicini prvenstava krajem godine. Tako vozi u Britanskom Formula 3 prvenstvu dvije utrke u kojima odustaje, dvije utrke u Formula Renault 2000 Masters prvenstvu u kojima osvaja jedno postolje, te dvije utrke u Formula Renault 2000 Germany prvenstvu. Nastupa i na utrkama Korea Super Prix i Macau Grand Prix, no ne uspijeva završiti utrku.

Euro Formula 3

Manor Motorsport (2004.)

Nakon osvajanja naslova u Britanskoj Formuli Renault, Hamilton se 2004. pridružio Euro Formula 3 prvenstvu. Nastavio je voziti za momčad Manor Motorsport u Dallara F302/049 bolidu s Mercedesovim motorom, a momčadski kolega mu je bio Charles Zwolsman Jr. Prvi pole position i pobjedu je ostvario na glavnoj utrci na Norisringu, a to je bila ujedno i jedina Hamiltonova pobjeda te sezone. Do kraja sezone osvojio je još četiri postolja na stazama: Norisring, Nürburgring, Zandvoort i Hockenheimring, te sezonu završio na 5. mjestu sa 68 bodova.

ASM (2005.)

Sljedeće 2005. Hamilton odlazi iz Manora u momčad ASM, a momčadski kolega mu je Adrian Sutil. Za razliku od prve sezone, Hamilton ove godine dominantno osvaja naslov prvaka. U 20 odvezenih utrka, pobjeđuje čak 15 puta, te ostvaruje još dva postolja. Tri puta pobjeđuje na stazi Hockeheimring, dva puta na stazama Pau, Monaco, Norisring i Lausitz, te jednom na stazama Spa-Francorchamps, Oschersleben, Nürburgring i Zandvoort. Naslov osvaja sa 172 boda, odnosno 78 bodova ispred drugoplasiranog Sutila koji nije vozio zadnje dvije utrke, već ga je zamijenio Maximilian Götz.

GP2 Series

ART Grand Prix (2006.)

Nakon osvajanja naslova u Euro Formuli 3, Hamilton 2006. prelazi u Grand Prix 2 seriju. Ostaje u istoj momčadi koja mijenja ime iz ASM u ART Grand Prix, a za momčadskog kolegu dobiva Alexandrea Prémata. Sezona je počela 8. travnja na glavnoj utrci u Valenciji. Hamilton je u kvalifikacijama ostvario treće vrijeme – 0,5 sekundi iza Nelsona Piqueta Jr. na pole positionu, odnosno 0,3 sekunde ispred momčadskog kolege Prémata na devetom mjestu. Utrku je završio na drugom mjestu sa 16,6 sekundi iza Piqueta, nakon što je drugoplasirani na gridu Tristan Gommendy, odustao u drugom krugu zbog problema s motorom. Na sprint utrci u Valenciji, Hamilton nije mogao bolje od šestog mjesta, te se nakon dvije utrke nalazio na 3. mjestu u poretku vozača s 9 bodova, dva boda iza Nicolasa Lapierrea, odnosno šest bodova iza vodećeg Piqueta.

Sezona je nastavljena na stazi Imola, istog vikenda kada se održavala posljednja Velika nagrada San Marina u Formuli 1 2006. Hamilton je ponovo zauzeo treće mjesto u kvalifikacijama, ovoga puta s 0,3 sekunde zaostatka za Gianmarijom Brunijem na pole positionu.

Formula 1

McLaren (2007. – 2012.)

2007.

Na otvorenju sezone 2007. i u svojoj prvoj utrci u F1 Hamilton je već bio na podiju te je i nakon tog prvog podija u sljedećih osam utrka završavao među prvom trojicom. U svojoj tek šestoj F1 utrci na VN Kanade stiže do svoje prve pobjede te nastavlja sa pobjeđivanjem i na sljedećoj VN SAD-a. S podija ga udaljava nesreća na kvalifikacijama na VN Europe kada je isprva bio upitan njegov nastup na toj utrci. To je bila njegova prva utrka F1 u kojoj nije osvojio bodove. Vraća se pobjedničkom ritmu već na sljedećoj VN Mađarske, ali nakon kažnjavanja njegove momčadi na toj utrci i kasnijem raspletu kada njegova momčad McLaren gubi sve konstruktorske bodove pomalo pada i njegova forma. Ipak ne zadugo, vraća se sa fenomenalnom pobjedom na kišnoj VN Japana na kojoj njegov momčadski kolega i glavni suparnik za naslov prvaka Fernando Alonso odustaje. U posljednje dvije utrke ulazi nedovoljno koncentriran, opterećen velikim pritiskom mogućeg osvajanja naslova prvaka – prvog za jednog debitanta. U Kini odustaje nakon izlijetanja prilikom ulaska u boks, a u Brazilu usporen kvarom sredinom utrke i slabim nastupom osvaja tek 7. mjesto, i 2. u ukupnom poretku sa samo bodom zaostatka za osvajačem naslova Raikkonenom. Hamiltonovu izvanredno uspješnu debitantsku sezonu obilježilo je i žestoko rivalstvo s timskim kolegom i tada aktualnim svjetskim prvakom Fernandom Alonsom, koji je na kraju sezone napustio McLaren i vratio se u Renault.

2008.

U sezoni 2008. sa statusom prvog vozača u timu McLaren, pobjeđuje na pet velikih nagrada i osvaja sedam najboljih startnih pozicija. Za naslov, kojeg je osvojio na Velikoj nagradi Brazila, veći dio sezone se borio zajedno sa vozačem Ferrarija Felipeom Massom. Odluka o svjetskom prvaku 2008. godine je otišla na zadnju utrku te sezone u Interlagosu za VN Brazila. Hamilton je prošao Tima Glocka za 5. mjesto u zadnjem krugu što je bilo dovoljno o da uzme naslov svjetskog prvaka te se ta utrka i dan danas smatra najdramatičnijim završetkom sezone i najdramatičnijom odlukom tko će biti svjetski prvak u povijesti Formule 1.

2009.

Obrana naslova 2009. u McLarenu MP4-24 nije bila moguća, ali značajno poboljšan bolid od Velike nagrade Njemačke omogućio je Lewisu da se počne boriti za pobjede. Već na idućoj utrci, Velikoj nagradi Mađarske na Hungaroringu, Lewis je pobijedio ispred Kimija Räikkönena u Ferrariju, što je ujedno bila i prva pobjeda bolida koji je opremljen KERS sustavom za obnovu kinetičke energije, odnosno prva pobjeda za bolid s hibridnim pogonom u povijesti Formule 1. Hamilton je pobijedio i u Singapuru te osvojio dodatna tri pobjednička postolja, a u poretku je završio peti i nagovijestio borbu za naslov prvaka iduće sezone.

2010.

Hamilton je u vrlo izjednačenoj sezoni 2010. bio pretendent za naslov prvaka. Vezane pobjede u Turskoj i Kanadi istaknule su njegovu kandidaturu za naslov, ali Hamiltona su pogreške u Singapuru i Italiji, stajale ozbiljnog pokušaja osvajanja naslova, iako je u posljednjoj utrci bio u teoretskim kombinacijama za naslov. Sezonu je završio na četvrtom mjestu, dva mjesta ispred novog momčadskog kolege Jensona Buttona.

2011.

Sezona 2011. je ostala najteža sezona u Hamiltonovoj F1 karijeri. Hamilton je imao dosta incidenata od kojih su mnogi bili s Felipeom Massom, zbog čega je često bio na razgovoru sa sucima, a odnos s medijima bio je nikad gori. Situaciju je dodatno pogoršavao nesređen privatni život, kao i Jenson Button koji se u svojoj drugoj sezoni za McLaren pokazao u mnogo boljem svjetlu. Iako su oboje ostvarili po tri pobjede (Hamilton je osvojio Kinu, Njemačku i Abu Dhabi), Button je završio drugi u ukupnom poretku, a Hamilton peti. Bilo je to prvi puta da je Hamilton završio sezonu iza momčadskog kolege. Hamilton je u Koreji osvojio jedini pole position u sezoni, što je bio jedini pole position u 2011. kojeg nije ostvario neki od Red Bullovih vozača.^[32]

2012.

Mercedes (2013. – 2021.)

2013.

Hamilton je pobijedio u Mađarskoj, osvojio pet pole positiona i završio četvrti u ukupnom poretku, dva mjesta iznad novog momčadskog kolege Nice Rosberga.

2014.

Sezona 2014. donijela je borbu za naslov dvaju momčadskih kolega u dominantnom Mercedesovom W05. Nije dobro počelo za Lewisa – sezonu je otvorio odustajanjem u Australiji, ali je nakon toga nanizao četiri pobjede. Do izravnog dvoboja na stazi došlo je na VN Belgije kada je Rosberg prednjim krilom probušio Hamiltonovu stražnju lijevu gumu, zbog čega je Britanac odustao, a Nijemac završio drugi iza Daniela Ricciarda. Nakon toga, Hamilton je pobijedio na šest od preostalih sedam utrka čime je osvojio svoj drugi naslov prvaka u karijeri.

2015.

Haimltom je u obranu naslova krenuo pobjedom s pole positiona u Australiji, a nakon Vettelovog slavlja u Maleziji, Hamilton ostvaruje dvije pobjede u nizu. Rosberg ga je prvi put porazio na petoj utrci prvenstva u Španjolskoj, a Hamilton gubi sigurnu pobjedu u Monaku zbog krive procjene momčadi koja ga je nepotrebno pozvala u boks za vrijeme sigurnosnog automobila. U Kanadi, Lewis dolazi do četvrte pobjede u sezoni, a uslijedio je drugi poraz od momčadskog kolege u Austriji gdje je završio drugi. U Mađarskoj je Lewis još jednom startao s pole positiona, ali gubi vodstvo na startu i u utrci punoj grešaka dolazi do šestoga mjesta. Uslijedile su pobjede u Belgiji i dominantna pobjeda u Italiji na novoj specifikaciji motora gdje je startao prvi, odvozio najbrži krug i vodio svaki krug utrke. Na tri utrke u Japanu, Rusiji i SAD-u, Hamilton je startao drugi, ali i upisao tri pobjede što mu je bilo dovoljno za treći naslov prvaka. Time je postao tek deseti vozač u povijesti Formule 1 s tri ili više naslova.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

Nakon što je Mercedes 14. veljače 2020. pokazao prve fotografije svog novog F1 W11 bolida za 2020.,^[33] Lewis Hamilton je istog dana zajedno s Valtterijem Bottasom odradio prve krugove na Silverstoneu, pet dana prije početka predsezonskih testiranja u Barceloni. Bottas i Hamilton podijelili su maksimalno dozvoljenih 100 km u sklopu dana za snimanje promotivnih materijala na posebnim Pirellijevim gumama, a test se održao u suhim uvjetima.^[34] Novi F1 W11 bio je evolucija uspješnog prethodnika F1 W10 koji je 2019. ostvario pet dvostrukih pobjeda na prvih pet utrka, a momčad je promijenila većinu od 10 000 dijelova na bolidu kako bi izvukli više performansi.

Kada je sezona, koja je bila odgođena četiri mjeseca zbog pandemije koronavirusa, konačno počela 3. srpnja na Red Bull Ringu za Veliku nagradu Austrije, Hamilton je na prvim kvalifikacijama odvezao drugo najbrže vrijeme - 0,012 sekundi iza momčadskog kolege Bottasa.^[35] No nakon kvalifikacija, suci su mu dodijelili kaznu od tri mjesta na gridu jer nije usporio za vrijeme žutih zastava u kvalifikacijama.^[36] Hamilton je na startu zadržao peto mjesto, a do 11. kruga je pretekao Landa Norrisa u McLaren-Renaultu, te Alexandera Albona i Maxa Verstappena u Red Bull-Hondi. Na drugom mjestu iza Bottasa se vozio sve do 51. kruga, kada je George Russell zbog kvara pumpe goriva, parkirao svoj Williams FW43 na izlazu iz zavoja 4, zbog čega je safety car izašao na stazu. Na restartu utrke, Kimi Räikkönen je na ulasku u zadnji zavoj ostao bez prednje desne gume te je svoj bolid zaustavio na startno – ciljnoj ravnini, zbog čega je safety car ponovo izašao na stazu. Sedam krugova kasnije, zelena zastava je označila ponovni početak utrke. Albon je na novim soft gumama imao sjajan restart te se značajno približio Hamiltonu. Boljim izlaskom iz trećeg zavoja i uz pomoć DRS-a, Albon je s vanjske strane pokušao prijeći Hamiltona u sljedećem zavoju, no Britanac mu nije ostavio previše prostora te je uslijedio kontakt, gdje se Albon izvrtio u šljunku, što mu je kompromitiralo utrku, bacivši ga na posljednje mjesto.^[37] Nekoliko krugova kasnije, Hamiltonu stigla je kazna od pet sekundi. Britanac je prošao ciljem drugi iza Bottasa, no zbog kazne je osvojio četvrto mjesto.^[38]

Na sljedeća tri grand prix vikenda u Štajerskoj, Mađarskoj i Velikoj Britaniji, Hamilton je osvojio tri pole positiona i isto toliko pobjeda. Na kišnim kvalifikacijama u Štajerskoj, Hamilton je odvezao fantastičan krug, te drugoplasiranog Maxa Verstappena ostavio 1,216 sekundi iza sebe.^[39] Sutradan je dominantno stigao do pobjede ispred Bottasa i Verstappena,^[40] a ništa manje dominantno nije pobijedio na Hungaroringu, gdje je vodio 69 od 70 krugova, i gdje je nakon utrke preuzeo vodstvo u ukupnom poretku vozača, koje nije ispuštao do kraja sezone.^[41] Na domaćem Silverstoneu je vodio sve krugove od starta do cilja, no do pobjede nije stigao lako. Nakon što se Bottas žalio na vibracije u prednjoj lijevoj gumi, došlo je do pucanja gume koje ga je prisililo na ulazak u boks dva kruga prije kraja utrke. Max Verstappen je iskoristio Bottasovo puknuće gume, te preuzeo drugo mjesto. Red Bull je nakon toga pozvao Verstappena na promjenu guma kako bi odvozio najbrži krug, vjerujući da je Hamilton nedostižan s 15 sekundi prednosti, ali u posljednjem krugu i Hamiltonu puca prednja lijeva guma nakon čega se jedva dovukao do cilja s pet sekundi prednosti ispred Verstappena.^[42]^[43]

Na Velikoj nagradi 70. obljetnice Hamilton je osvojio drugo mjesto, nakon što je s istog mjesta i startao. Valtteri Bottas je uspio je obraniti najbolju startnu poziciju ispred Hamiltona, a velika potrošnja guma bila je vidljiva već nakon nekoliko krugova. Mercedesi na mediumu su se mučili, što je išlo na ruku Maxu Verstappenu koji je startao na hard gumama. Nakon promjene guma Verstappen se na stazu vratio ispred Hamilton i tik iza Bottasa, kojeg je ubrzo pretekao na stazi. Tri kruga prije kraja, Hamilton je pretekao Bottasa na drugoj poziciji.^[44] U Španjolskoj^[45] i Belgiji,^[46] Hamilton je stigao do dva pole positiona, a sutradan u utrkama i do pobjede, gdje je vodio od starta do cilja, ukupno 110 krugova u dvije utrke. U Španjolskoj je Mercedesu donio 200. pole position u Formuli 1.

U kvalifikacijama za Veliku nagradu Italije na Monzi, Hamilton je stigao do još jednog pole positiona, a sutradan poveo utrku na startu. U 19. krugu, kada je vodeći Hamilton imao oko 13 sekundi prednosti ispred drugoplasiranog Carlosa Sainza u McLaren-Renaultu, Kevin Magnussen je zbog kvara zaustavio svoj Haas-Ferrari pokraj staze nakon Parabolice. Bio je to uzrok izlaska sigurnosnog automobila na stazu, a momčad Mercedesa nakon toga čini neobjašnjivu grešku, pozivajući Hamiltona na promjenu guma u boks kada je on bio zatvoren. Hamilton je obavio promjenu guma, ali su mu suci dodijelili deset sekundi kazne prilikom sljedeće promjene u boksu. Nakon što je obavio kaznu u 28. krugu, Hamilton je pao na posljednje 17. mjesto. U nastavku utrke je uspio napredovati kroz grid, a u posljedjnem krugu je pretekao Estebana Ocona u Renaultu, te utrku završio na 7. mjestu.^[47]^[48]

Nakon što je na 12. rujna u kvalifikacijama za Veliku nagradu Toskane osvojio pole position s 0,059 sekundi prednosti ispred Valtterija Bottasa, Hamilton nije dobro startao utrku na Mugellu, te je izgubio vodeću poziciju od momčadskog kolege. Nakon što je utrka prekinuta zbog sudara, a potom nastavljena u desetom krugu, Hamilton je na stajaćem restartu pretekao Bottasa. Vodstvo koje je tada stekao, nije ispuštao do kraja utrke, te je stigao do svoje 90. pobjede u Formuli 1.^[49]^[50]

2021.

Ostalo

Način vožnje

Lewis Hamilton je poznat po svom agresivnom i zanimljivom načinu vožnje. Također je poznat po svom oštrom ulasku u zavoj.^[51] Povjerenje u kontrolu automobila Hamiltonu omogućuje izvrsnu vožnju u kišnim uvjetima što je bio dokaz na Velikoj nagradi Velike Britanije 2008. godine. Samouvjerenost je pokazao i tijekom pretjecanja, što je odrazilo 32 pretjecanja u četiri utrke tijekom sezone 2010.^[52]

Njegov agresivni način vožnje ponekad privlači pozornost kritičara. U sezoni 2010. tijekom Velike nagrade Malezije 2010. kritičari su tvrdili da je obrambena vožnja Hamiltona bila namjera slomiti ravnotežu Renaultu za čijim je upravljačem bio Vitalij Petrov. Hamilton se ubrzo obranio od tih optužbi, ali je voditelj utrka Charlie Whiting proglasio da će se ubuduće kažnjavati takva vožnja.^[53] Lewis Hamilton je na Velike nagrade Malezije 2011. godine bio kažnjen zbog istog prekomjernog krivudanja stazom zajedno s bivšim timskim kolegom Fernandom Alonsom. Na Velikoj nagradi Monaka 2011. godine ponovno je kažnjen zbog namjernog sudara s Pastorom Maldonadom, vozačem Williamsa.^[54]

Momčadski kolege

Sezona	Vozač	Plasman	Bodovi	Postolja			Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
Sezona	Vozač	Plasman	Bodovi	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto	Prvo startno mjesto	Najbrži krug	Krugovi u vodstvu
2007.	Lewis Hamilton	2.	109	4	5	3	6	2	321
2007.	Fernando Alonso	3.	109	4	4	4	2	3	203
2008.	Lewis Hamilton	1.	98	5	2	3	7	1	294
2008.	Heikki Kovalainen	7.	53	1	1	1	1	2	31
2009.	Lewis Hamilton	5.	49	2	1	2	4	-	182
2009.	Heikki Kovalainen	12.	22	-	-	-	-	-	2
2010.	Lewis Hamilton	4.	240	3	5	1	1	5	100
2010.	Jenson Button	5.	214	2	3	2	-	1	145
2011.	Lewis Hamilton	5.	227	3	3	-	1	3	150
2011.	Jenson Button	2.	270	3	4	5	-	3	88
2012.	Lewis Hamilton	4.	190	4	-	3	7	1	229
2012.	Jenson Button	5.	188	3	3	-	1	2	136
2013.	Lewis Hamilton	4.	189	1	-	4	5	1	66
2013.	Nico Rosberg	6.	171	2	1	1	3	-	104
2014.	Lewis Hamilton	1.	384	11	3	2	11	7	495
2014.	Nico Rosberg	2.	317	5	10	-	7	5	483
2015.	Lewis Hamilton	1.	381	10	6	1	11	8	587
2015.	Nico Rosberg	2.	322	6	7	2	7	5	349
2016.	Lewis Hamilton	2.	380	10	3	4	12	3	566
2016.	Nico Rosberg	1.	385	9	5	2	8	6	489
2017.	Lewis Hamilton	1.	363	9	4	-	11	7	527
2017.	Valtteri Bottas	3.	305	3	6	4	4	2	187
2018.	Lewis Hamilton	1.	408	11	3	3	11	3	458
2018.	Valtteri Bottas	5.	247	-	7	1	2	7	84
2019.	Lewis Hamilton	1.	413	11	4	2	5	6	511
2019.	Valtteri Bottas	2.	326	4	7	4	5	3	185
2020.	Lewis Hamilton	1.	347	11	1	2	10	6	668
2020.	Valtteri Bottas	2.	223	2	6	3	5	2	188

Kaciga

S obzirom na činjenicu da je Hamilton rekao za Ayrtona Sennu da je on njegov uzor, tako da su mnogi ljudi pretpostavljali da je žuta boja na kacigi u čast njemu.^[55] U stvarnosti, kaciga je žuta jer je njegov otac želio da ga ta boja podsjeća na Lewisove dane dok se natjecao u kartingu. Hamilton je za kacigu izabrao plavu, zelenu i crvenu boju koje su izgledale kao vrpca; međutim, Hamilton je kasnije taj dizajn smatrao zastarjelim. Kasnije je umjesto vrpce stavio bijeli prsten na kojem je napravio mjesta za sponzore i logoe.^[56]

Tijekom Velike nagrade Monaka 2010. godine, Hamilton je promijenio dizajn svoje kacige dodatkom rulete na vrh kacige. Hamilton je rekao, "...Nosim posebno oslikanu kacigu za svaku prigodu. Kada je vidite, znat će te da se nadam boljim rezultatima."^[57] Za Veliku nagradu Indije 2011. godine, Hamilton je imao sliku pjevača Boba Marleya na vrhu svoje kacige, jer je njegov veliki obožavatelj.^[58] Lewis je na Velikoj nagradi Brazila iste godine imao kacigu na kojoj se njegov dizajn preklapa s onim dizajnom Ayrtona Senne. Poslije utrke kaciga je na aukciji donirana kao pomoć zakladi Ayrtona Senne.^[59]

Slika

U listopadu 2008. godine, slikar Ian Cook je napravio Hamiltonov portret veličine kao dva dvokatna Londonska autobusa, koji je postavljen na Tower Bridge. Cook je koristio pedeset različitih autića umočenih u boju da bi stvorio sliku. Slika je visoka 12 metara, te široka 8 metara.^[60] Lewis Hamilton je 19. ožujka 2009. godine dobio kip od voska u muzeju Madame Tussauds u Londonu, gdje se pridružio Michaelu Schumacheru, Ayrtonu Senni i Nigelu Mansellu.^[61]