Britanac Graham Hill osvojio je svoj prvi naslov svjetskog prvaka. Hill je pobijedio na četiri utrke, Zandvoortu, Nürburgringu, Monzi i na prvoj utrci koja se vozila u Južnoafričkoj Republici, na stazi Prince George u East Londonu. BRM je osvojio svoj prvi konstruktorski naslov u Formuli 1. Hillov momčadski kolega Richie Ginther, imao je četiri odustajanja tijekom sezone, a na tek dvije utrke se penjao na postolje i osvajao bodove.
Lotus je uzrokovao revoluciju uvođenjem monokok šasije. Njihov vozač Škot Jim Clark bio je pretendent za naslov do zadnje utrke gdje mu je trebala pobjeda. Clark je vodio otpočetka sva 62 kruga, a onda je odustao zbog curenja ulja na svom bolidu. Clark je na Velikoj nagradi Belgije na Spa-Francorchampsu, ostvario svoju prvu pobjedu u prvenstvu Formule 1, a tijekom sezone još je pobjeđivao na Aintreeu i Watkins Glenu. Njegov momčadski kolega, Britanac Trevor Taylor, osvojio je drugo mjesto na Velikoj nagradi Nizozemske, a do kraja nije više osvajao bodove. Trevor je dvije utrke kasnije na Spa-Francorchampsu, doživio veliki sudar. U borbi za 2. mjesto sa Willyjem Mairesseom u Ferrariju, bolidi su se sudarili, nakon čega udaraju u jarak pokraj staze. Oba vozača su ispala iz bolida, a Mairesseov se i zapalio. Srećom, i Taylor i Mairesse su prošli tek sa lakšim ozljedama.
Ferrari je nakon dominantne prethodne sezone, ovu sezonu završio bez ijedne pobjede uz samo četiri postolja. Momčad je napustilo nekoliko ključnih ljudi, među kojima su bili tehnički direktor Carlo Chiti i ravnatelj momčadi Romolo Tavoni, koji su nakon završetka sezone osnovali momčad ATS. Phil Hill i Giancarlo Baghetti pridružili su se ATS-u za sljedeću 1963.[1]
Amerikanac Dan Gurney ostvario je svoju prvu pobjedu na Velikoj nagradi Francuske vozeći za Porsche. To je bila i jedina Porscheova pobjeda u Formuli 1. Australac Jack Brabham je nakon neuspjele 1961., napustio Cooper, te osnovao svoju momčad Brabham, koja je u početku sezone koristila Lotusovu šasiju, da bi kasnije izradila svoju vlastitu. Brabhama je u Cooperu zamjenio Južnoafrikanac Tony Maggs, koji je u svojoj prvoj sezoni ostvario dva postolja, na Aintreeu i svojoj domaćoj utrci. Maggsov momčadski kolega Bruce McLaren je, sa pobjedom na Velikoj nagradi Monaka i još četiri postolja, završio sezonu na trećem mjestu.[2]
Dvadesetogodišnji Meksikanac Ricardo Rodríguez, poginuo je na treningu svoje domaće utrke u Meksiku koja se nije bodovala za prvenstvo. Rodríguez je izgubio nadzor nad bolidom i udario u zid, a uzrok tome bilo je puknuće prednjeg desnog ovjesa na bolidu. Još jedan vozač koji je ove sezone imao u planu nastupiti samo na Monzi, Talijan Giulio Cabianca, poginuo je u bizarnoj nesreću prilikom testiranja svog bolida na stazi u Modeni.
Ovo je bila prva sezona da je konstruktor za pobjedu osvajao devet, umjesto dosadašnjih osam bodova.
U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača / konstruktora ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač / konstruktor osvojio naslov prvaka.
.jpg){kind=link}
.svg){kind=link}
.svg){kind=link}
Joakim Bonnier
