| FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1958. | |
|---|---|
|
Prvak |
| Vozač | .svg){kind=small} Mike Hawthorn (Ferrari) |
| Konstruktor | Vanwall
|
| Prethodna sezona | Sljedeća sezona |
| 1957. | 1959. |
Formula 1 - sezona 1958. je bila 9. sezona u prvenstvu Formule 1. Vozilo se 11 utrka u periodu od 19. siječnja do 19. listopada 1958. godine, a prvak je postao Mike Hawthorn u bolidu Ferrari. Svoj prvi i jedini konstruktorski naslov osvojio je Vanwall. Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 za Phila Hilla i Grahama Hilla.
Sažetak sezone
Britanac Mike Hawthorn osvojio je svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Četvrtu godinu zaredom, drugo mjesto pripalo je Stirlingu Mossu koji je pobijedio na četiri utrke ove sezone, dok je Hawthorn slavio samo na jednoj.
Moss i Francuz Maurice Trintignant, vozeči za momčad R.R.C. Walker Racing Team, pobijedili su na VN Argentine i VN Monaka u Cooperovom bolidu. Bile su to prve pobjede u Formuli 1 ostvarene u bolidu koji je imao motor smješten iza vozača. Tony Brooks pobijedio je na tri utrke ove sezone, a po jednu pobjedu ostvarili su Peter Collins i Amerikanac Jimmy Bryan na 500 milja Indianapolisa.
Na VN Portugala, na kojoj se prvi put vozila utrka Formule 1, suci su diskvalificirali Hawthornea koji se u posljednjem krugu izvrtio i nakratko izletio sa staze, te se na nju vratio, ali iz pogrešnog smijera. Čuvši za tu odluku, Moss je otišao do sudaca i stao u Hawthornovu obranu, koji su nakon toga uvažili Mossovo mišljenje te je diskvalifikacija bila poništena.
U odnosu na 1957. dogodilo se nekoliko promjena. Minimalna dužina utrke smanjena je na 300 kilometara, ili na minimalno vremensko trajanje od dva sata, dok je maksimum iznosio 500 kilometara. Uvedeno je i prvenstvo za konstruktore, a prvi naslov osvojio je Vanwall. Promjena vozača u utrci nije bila zabranjena, ali ukoliko bi jedan vozač ustupio svoj bolid drugom vozaču tijekom utrke, oba vozača bila su onemogućena u osvajanju bodova.
Na gridu ove sezone pojavila se Maria Teresa de Filippis, prva žena u Formuli 1. Također, ovo je bila debitantska sezona za dva buduča svjetska prvaka, Amerikanca Phila Hilla i Britanca Grahama Hill, te Brucea McLarena, osnivača momčadi McLaren.
Sezonu su obilježile i velike nesreće. Amerikanac Pat O'Connor poginuo je na Indinapolisu, a Talijan Luigi Musso na VN Francuske, na kojoj je svoju posljednju utrku u Formuli 1 odvozio peterostruki svjetski prvak Juan Manuel Fangio. Collins je život izgubio na VN Njemačke, a na prvom i jedinom izdanju VN Maroka, Stuart Lewis-Evans je doživio nesreću, te je od zadobivenih ozljeda preminuo šest dana kasnije.
Samo tri mjeseca nakon osvajanja naslova, u prometnoj nesreći u Engleskoj, poginuo je i Hawthorn.[1]
Vozači i momčadi
Popis ne uključuje američke vozače koji su se natjecali na 500 milja Indianapolisa.
Vozači u rozim poljima su koristili bolide Formule 2 na Velikoj nagradi Njemačke i Velikoj nagradi Maroka.
.svg){kind=small}
Kalendar
| Rd | Datum | Velika nagrada | Staza | Prvo startno mjesto | Pobjednik vozač | Pobjednik konstruktor |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1 | 19. siječnja |  Argentina
|
Buenos Aires | Juan Manuel Fangio
|
Stirling Moss
|
Cooper-Climax
|
| 2 | 18. svibnja |  Monako
|
Monaco | Tony Brooks
|
 Maurice Trintignant
|
Cooper-Climax
|
| 3 | 26. svibnja |  Nizozemska
|
Zandvoort | Stuart Lewis-Evans
|
Stirling Moss
|
Vanwall
|
| 4 | 30. svibnja |  Indianapolis 500
|
Indianapolis | Dick Rathmann
|
Jimmy Bryan
|
Epperly-Offenhauser
|
| 5 | 15. lipnja | .svg){kind=small} Belgija
|
Spa-Francorchamps | Mike Hawthorn
|
Tony Brooks
|
Vanwall
|
| 6 | 6. srpnja | Francuska
|
Reims | Mike Hawthorn
|
Mike Hawthorn
|
 Ferrari
|
| 7 | 19. srpnja | Velika Britanija
|
Silverstone | Stirling Moss
|
Peter Collins
|
Ferrari
|
| 8 | 3. kolovoza |  Njemačka
|
Nürburgring | Mike Hawthorn
|
Tony Brooks
|
Vanwall
|
| 9 | 24. kolovoza |  Portugal
|
Boavista | Stirling Moss
|
Stirling Moss
|
Vanwall
|
| 10 | 7. rujna | Italija
|
Monza | Stirling Moss
|
Tony Brooks
|
Vanwall
|
| 11 | 19. listopada |  Maroko
|
Ain-Diab | Mike Hawthorn
|
Stirling Moss
|
Vanwall
|
Sistem bodovanja
| Mjesto | Bodovi |
|---|---|
| 1. | 8 |
| 2. | 6 |
| 3. | 4 |
| 4. | 3 |
| 5. | 2 |
| Najbrži krug | 1 |
- Samo 6 najboljih rezultata u 11 utrka računali su se za prvenstvo vozača.
- Samo 6 najboljih rezultata u 11 utrka računali su se za prvenstvo konstruktora.
- Iako su momčadi nastupale i sa nekoliko bolida u utrci, konstruktorske bodove je mogao osvojiti samo najbolje plasirani bolid.
- Jedan bod za najbrži krug nije osvajao konstruktor, već samo vozač.
- Američki konstruktori na utrci 500 milja Indianapolisa nisu mogli osvojiti bodove.
Rezultati utrka
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Bruce McLaren u Cooper-Climaxu je utrku završio na 5. mjestu,
|
|
|
Masten Gregory i Carroll Shelby u Maseratiju su utrku završili
|
VN Maroka
| Poz. | Br. | Vozač | Konstruktor | Vrijeme | Grid | Bodovi |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | 8 | Stirling Moss
|
Vanwall | 2 h 9 min 15,1 s | 2. | 9 |
| 2. | 6 | Mike Hawthorn
|
Ferrari | + 1 min 24,7 s | 1. | 6 |
| 3. | 4 | Phil Hill
|
Ferrari | + 1 min 25,5 s | 5. | 4 |
| 4. | 18 |  Jo Bonnier
|
BRM | + 1 min 46,7 s | 8. | 3 |
| 5. | 16 | Harry Schell
|
BRM | + 2 min 33,7 s | 10. | 2 |
| Najbrži krug | Stirling Moss - 2 min 22,5 s
|
Poredak
Vozači
| Mjesto | Vozač | Bodovi |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | Mike Hawthorn
|
42 | 4 | 1 | 2 | 7 | 9 | 7 | – | 7 | 6 | 6 | |
| 2. | Stirling Moss
|
41 | 8 | – | 9 | – | 6 | – | 1 | 8 | – | 9 | |
| 3. | Tony Brooks
|
24 | – | – | 8 | – | – | 8 | – | 8 | – | ||
| 4. | Roy Salvadori
|
15 | – | 3 | – | – | 4 | 6 | – | 2 | – | ||
| 5. | Peter Collins
|
14 | – | 4 | – | – | 2 | 8 | – | ||||
| 6. | Harry Schell
|
14 | – | 2 | 6 | 2 | – | 2 | – | – | – | 2 | |
| 7. | Maurice Trintignant
|
12 | 8 | – | – | – | – | 4 | – | – | – | ||
| 8. | Luigi Musso
|
12 | 6 | 6 | – | – | – | ||||||
| 9. | Stuart Lewis-Evans
|
11 | – | – | 4 | – | 3 | – | 4 | – | – | ||
| 10. | Phil Hill
|
9 | – | – | – | 5 | 4 | ||||||
| 11. | Jean Behra
|
9 | 2 | – | 4 | – | – | – | – | 3 | – | – | |
| 12. | Wolfgang von Trips
|
9 | – | – | 4 | – | 3 | 2 | – | ||||
| 13. | Jimmy Bryan
|
8 | 8 | ||||||||||
| 14. | Juan Manuel Fangio
|
7 | 4 | 3 | |||||||||
| 15. | George Amick
|
6 | 6 | ||||||||||
| 16. | Johnny Boyd
|
4 | 4 | ||||||||||
| 17. | Tony Bettenhausen
|
4 | 4 | ||||||||||
| 18. |  Jack Brabham
|
3 | 3 | – | – | – | – | – | – | – | – | ||
| 19. | Cliff Allison
|
3 | – | – | 3 | – | – | – | – | – | – | ||
| 20. | Jo Bonnier
|
3 | – | – | – | – | – | – | – | – | – | 3 | |
| 21. | Jim Rathmann
|
2 | 2 | ||||||||||
| Mjesto | Vozač | Bodovi |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
- Mike Hawthorn je osvojio ukupno 49 bodova, ali samo 42 boda osvojena u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
| Boja | Značenje |
|---|---|
| 5 | Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača |
| 5 | Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača |
| – | Vozač nije osvojio bodove u utrci |
| Vozač nije nastupao na utrci |
Konstruktori
| Mjesto | Konstruktor | Bodovi |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | Vanwall
|
48 | – | 8 | 8 | 6 | 3 | 8 | 8 | 8 | 8 | ||
| 2. | Ferrari
|
40 | 6 | 6 | 2 | 6 | 8 | 8 | 3 | 6 | 6 | 6 | |
| 3. | Cooper-Climax
|
31 | 8 | 8 | 3 | – | – | 4 | 6 | – | 2 | – | |
| 4. | BRM
|
18 | 2 | 6 | 2 | – | 2 | – | 3 | – | 3 | ||
| 5. | Maserati
|
6 | 3 | – | – | – | 3 | – | – | – | – | – | |
| 6. | Lotus-Climax
|
3 | – | – | 3 | – | – | – | – | – | – | ||
| Mjesto | Konstruktor | Bodovi |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Statistike
| Vozač | Postolja | Prvo startno mjesto |
Najbrži krug | Krugovi u vodstvu | ||
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. mjesto | 2. mjesto | 3. mjesto | ||||
| Stirling Moss
|
4 | 1 | - | 3 | 3 | 234 |
| Tony Brooks
|
3 | - | - | 1 | - | 37 |
| Mike Hawthorn
|
1 | 5 | 1 | 4 | 5 | 125 |
| Peter Collins
|
1 | - | 1 | - | - | 83 |
| Maurice Trintignant
|
1 | - | 1 | - | - | 53 |
| Jimmy Bryan
|
1 | - | - | - | - | 139 |
| Luigi Musso
|
- | 2 | - | - | - | - |
| Roy Salvadori
|
- | 1 | 1 | - | - | - |
| George Amick
|
- | 1 | - | - | - | 18 |
| Harry Schell
|
- | 1 | - | - | - | - |
| Stuart Lewis-Evans
|
- | - | 2 | 1 | - | - |
| Phil Hill
|
- | - | 2 | - | 1 | 7 |
| Jean Behra
|
- | - | 1 | - | - | 28 |
| Johnny Boyd
|
- | - | 1 | - | - | 18 |
| Wolfgang von Trips
|
- | - | 1 | - | - | - |
| Juan Manuel Fangio
|
- | - | - | 1 | 1 | 25 |
| Dick Rathmann
|
- | - | - | 1 | - | - |
| Tony Bettenhausen
|
- | - | - | - | 1 | 24 |
| Eddie Sachs
|
- | - | - | - | - | 1 |
| Konstruktor | Postolja | Prvo startno mjesto |
Najbrži krug | Krugovi u vodstvu | ||
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. mjesto | 2. mjesto | 3. mjesto | ||||
| Vanwall
|
6 | 1 | 2 | 5 | 3 | 225 |
| Ferrari
|
2 | 7 | 5 | 4 | 6 | 215 |
| Cooper-Climax
|
2 | 1 | 2 | - | - | 99 |
| Epperly-Offenhauser
|
1 | 1 | - | - | 1 | 181 |
| BRM
|
- | 1 | 1 | - | - | 27 |
| Kurtis Kraft-Offenhauser
|
- | - | 1 | - | - | 18 |
| Maserati
|
- | - | - | 1 | 1 | 26 |
| Watson-Offenhauser
|
- | - | - | 1 | - | - |
| Kuzma-Offenhauser
|
- | - | - | - | - | 1 |
Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvu
U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač osvojio naslov prvaka.
|
|
Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvo
| Datum | Naziv utrke | Staza | Pobjednik vozač | Pobjednik konstruktor |
|---|---|---|---|---|
| 7. travnja |  VI Glover Trophy
|
Goodwood | Mike Hawthorn
|
Ferrari
|
| 13. travnja | VIII Gran Premio di Siracusa
|
Syracuse | Luigi Musso
|
Ferrari
|
| 19. travnja | XIII BARC Aintree 200
|
Aintree | Stirling Moss
|
Cooper-Climax
|
| 3. svibnja | X BRDC International Trophy
|
Silverstone | Peter Collins
|
Ferrari
|
| 20. srpnja | VI Grand Prix de Caen
|
Caen | Stirling Moss
|
Cooper-Climax
|
Izvori
- ↑ Nostalgija: Bitka za Britaniju GP1, objavljeno 21. veljače 2014. Pristupljeno 23. lipnja 2017.
Vanjske poveznice
- Službena stranica Formule 1
- Formula 1 1958. - StatsF1
| |||||