Američki superatletičar, kojeg su krasili mnogi nadimci, od kojih su najpoznatiji "KIng Carl" i "Sin vjetra". Osvajač je devet zlatnih i jedne srebrne olimpijske medalje na Olimpijskim igrama 1984,1988,1992 i 1996 (Los Angeles, Seoul, Barcelona i Atlanta); te osmerostruki svjetski prvak u atletici na SP od 1983. do 1993., i to kad su se svjetska atletska prvenstva održavala svake četiri godine, a ne svake dvije, kao danas. Carl Lewis, športski fenomen kakav će se teško ponoviti, ujedinio je u svojim uspjesima podvige više vrhunskih atletičara. Ponovio je podvig koji je prije njega ostvario Paavo Nurmi, osvojivši devet zlatnih olimpijskih medalja, zatim je ponovio uspjeh Jesse Owensa iz Berlina, 1936., pobijedivši na 100 m, 200 m, u skoku u dalj i u štafeti 4 x 100 m; a ponovio je i podvig svog sunarodnjaka Al Oerter- a koji je pobijedio na četirima Olimpijskim igrama (od 1956-1968, u bacanju diska), pobijedivši također četiri puta na Olimpijskim igrama - u skoku u dalj. Pri tom valja napomenuti da nitko, prije ni poslije njega, nije u skoku u dalj pobijedio čak ni dva puta. Uz to, prvi je sprinter koji je dva puta pobijedio na OI na 100 m, 1984. i 1988. a kasnije je taj njegov uspjeh nadmašio Usain Bolt, 2008., 2012. i 2016. Nadalje on je prvi čovjek koji je na razini mora trčao 100 m ispod 10 sec, u gradu Modesto, u Kaliforniji, 14. svibnja 1983. - 9,97 sekundi. Na vrhuncu svoje karijere (tijekom 80-ih i početkom 90-ih) bio je sprinter s najviše utrka na 100 m ispod 10 sec, te na 200 m ispod 20 sec; a ostao je, i vjerojatno će još jako dugo ostati, atletičar s najviše skokova preko 8,50 m. Uz to ima i neprekinuti 10-godišnji niz od 65 uzastopnih pobjeda u skoku u dalj, od 1981. do 1991., kada ga je na SP 1991. u Tokiju, u mitskom "dvoboju titana", pobijedio sunarodnjak Mike Powell, koji je za to morao postaviti i danas važeći svjetski rekord (8 m 95 cm) i koji nikad više nije bio blizu tako dalekom skoku, a sam Lewis je u tom porazu postavio i osobni rekord, i najbolju seriju skokova u povijesti atletike.
Radi ilustracije: do sada je ukupno 10 (deset) atletičara u povijesti atletike preskočilo (što vani, što u dvorani) 8 m i 71 cm, pa naviše. Sveukupno 18 skokova. Od toga Carl Lewis ima 9 skokova (1 dvoranski, iz 1984., što je i danas važeći svjetski dvoranski rekord: 8 m 79 cm), a preostala devetorica - 9!
Po uspjesima koje je postigao na najvećim natjecanjima, slobodno se može konstatirati - to je najveća karijera u povijesti atletike, pa vjerojatno i športa, uz onu veličanstvenog plivača Michaela Phelpsa.
Treba napomenuti da se je Carl Lewis kvalificirao i za Olimpijske igre u Moskvi, 1980., (kao 19-godišnjak), u štafeti 4 x 100 m i u skoku u dalj, ali je to izostalo zbog bojkota, čime mu je, najvjerojatnije, uskraćena najmanje jedna sigurna zlatna medalja - u štafeti, a čime bi, svojevremeno, bio zasjeo na prvo mjesto vječne liste olimpijaca s najviše medalja. Ovako se, do pojave plivača Michaela Phelpsa, nalazio na četvrtom mjestu, iza Larise Latinjine, (gimnastika, Ukrajina), Paava Nurmija, (atletika, Finska) i Marka Spitza, (plivanje, SAD). Svo četvero ima po 9 zlatnih medalja, a poredak određuje broj srebrnih i brončanih: Latinjina 5 srebrnih i 4 brončane, Nurmi 3 srebrne, Spitz 1 srebrna i 1 brončana, te Lewis 1 srebrna medalja. Sada se nalazi na petom mjestu, jer je Michael Phelps prvi s 18 zlatnih, 2 srebrne i 2 brončane olimpijske medalje.
Međutim Lewis je, kao što je kod žena gimnastičarka Věra Čáslavská, opet do pojave Michaela Phelpsa, bio športaš s najviše pojedinačno osvojenih zlatnih olimpijskih medalja - 7, ako računamo aktualne športske discipline (Ray Ewry, USA, osvojio je 8 pojedinačnih zlatnih medalja 1900., 1904. i 1908., ali u disciplinama koje odavno više nisu u programu Olimpijskih igara: skok udalj, skok uvis i troskok - iz mjesta). Nakon Olimpijskih igara 2004., 2008., 2012. i 2016. najviše samostalno osvojenih zlatnih medalja ima Phelps - 13.
