Formula 1 - sezona 1963.
FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1963. | |
---|---|
Prvak | |
Vozač | Jim Clark (Lotus-Climax) |
Konstruktor | Lotus-Climax |
Prethodna sezona | Sljedeća sezona |
1962. | 1964. |
Formula 1 - sezona 1963. bila je 14. sezona u prvenstvu Formule 1.
Sažetak sezone
Škot Jim Clark osvojio je svoj prvi naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Clark je pobijedio na sedam od deset utrka u sezoni, a na samo jednoj nije bio na postolju, na Velikoj nagradi Monaka kada mu je otkazao mjenjač nakon 78 krugova. Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 da je jedan vozač čak tri utrke prije kraja prvenstva osigurao titulu prvaka. Zajedno sa Clarkom, Lotus je osvojio svoj prvi konstruktorski naslov u Formuli 1.[1]
Branitelj naslova Graham Hill završio je sezonu kao viceprvak, sa jednakim brojem bodova kao njegov momčadski kolega, Amerikanac Richie Ginther. Hill je slavio u Monacu i na Watkins Glenu, dok Ginther nije ostvario pobjedu, ali se na postolje penjao pet puta. Druga sezona u Formuli 1 za Brabham, protekla je puno bolje nego prethodna 1962. Sa četiri postolja, od kojih je Jack Brabham osvojio jedno, a Dan Gurney tri, Brabham-Climax je završio sezonu na trećem mjestu u poretku konstruktora. Cooper je sa starom vozačkom postavom uspio osvojiti četiri postolja, od koji je tri osvojio Bruce McLaren, a jedan Tony Maggs, te prvenstvo završiti na petom mjestu u poretku konstruktora.[2]
Nakon što su Amerikanac Phil Hill i Talijan Giancarlo Baghetti na kraju prošle sezone napustili momčad, Ferrari je u svoje redove doveo bivšeg motociklističkog prvaka Johna Surteesa. Uz Surteesa, vozačku postavu Ferrarija, sačinjavali su Willy Mairesse, Lorenzo Bandini i debitant Ludovico Scarfiotti. Za utrke je tehnički direktor Mauro Forghieri pripremio poboljšanu verziju modela 156 koju više nije krasio prepoznatljivi Ferrarijev prednji kraj.
Ferrari je svoju 100-tu utrku odvozio upravo ove sezone na Velikoj nagradi Njemačke. Surtees je u kvalifikacijama zaostao samo devet desetinki za Clarkovim Lotusom. Clark je poveo utrku, dok je Ginther na startu preskočio Surteesa. No ubrzo je Lotusov bolid počeo razvijati probleme s motorom, te su se Ginther i Surtees probili naprijed. U drugom krugu utrke Ginther je izgubio nekoliko pozicija zbog problema s mjenjačem. To je ostavilo Surteesa i Clarka da odluče pobjednika utrke. Nakon petog kruga utrke Clarkovi problemi s motorom, koji je na kraju ostao na sedam cilindara, bili su sve gori, te je Surtees preuzeo vodstvo. Na koncu je slavio svoju prvu u karijeri Formule 1 i jednu pobjedu te sezone, ujedno i prvu Ferrarijevu nakon dvije godine.[3]
U Monzi se pojavila nova izvedenica modela 156, nazvana 156 Aero, koja je spajala moderne trendove u konstruiranju šasije kombiniravši “spaceframe” i monokok tehnologije. Surtees je odmah na prvoj utrci s novim bolidom osvojio najbolju startnu poziciju, no zbog nepouzdanost motora odustao je s vodeće pozicije nakon samo šesnaest krugova. I preostale tri utrke u sezoni u kojima je 156 Aero korišten prošle su po sličnom obrascu – vrlo dobre kvalifikacije, potom odustajanja u utrkama zbog mehaničkih kvarova.[4]
Vozači i konstruktori
Konstruktor | Momčad / Učesnik | Šasija | Motor | Gume | Vozač | Utrke |
---|---|---|---|---|---|---|
BRM |
Owen Racing Organisation | BRM P57 BRM P61 |
BRM P56 1.5 V8 BRM P60 1.5 V8 |
D | Graham Hill | Sve |
Richie Ginther | Sve | |||||
Scuderia Centro Sud | BRM P57 | BRM P56 1.5 V8 | D | Lorenzo Bandini | 4–6 | |
Maurice Trintignant | 7 | |||||
Moisés Solana | 9 | |||||
Lotus-Climax |
Team Lotus | Lotus 25 | Climax FWMV 1.5 V8 | D | Jim Clark | Sve |
Trevor Taylor | 1–6, 8–10 | |||||
Peter Arundell | 4 | |||||
Mike Spence | 7 | |||||
Pedro Rodríguez | 8–9 | |||||
Brabham Racing Organisation | Lotus 25 | Climax FWMV 1.5 V8 | D | Jack Brabham | 1 | |
Reg Parnell Racing R.H.H. Parnell |
Lotus 24 | Climax FWMV 1.5 V8 | D | Maurice Trintignant | 4 | |
Mike Hailwood | 5 | |||||
Bernard Collomb | Lotus 24 | Climax FWMV 1.5 V8 | D | Bernard Collomb | 1, 6 | |
Tim Parnell | Lotus 18 / 21 | Climax FWMV 1.5 V8 | D | Tim Parnell | 6 | |
André Pilette | 6 | |||||
André Pilette | Lotus 18 / 21 | Climax FPF 1.5 L4 | D | 7 | ||
Lawson Organisation | Lotus 21 | Climax FPF 1.5 L4 | D | Ernie Pieterse | 10 | |
Cooper-Climax |
Cooper Car Company | Cooper T66 | Climax FWMV 1.5 V8 | D | Bruce McLaren | Sve |
Tony Maggs | Sve | |||||
R.R.C. Walker Racing Team | Cooper T60 Cooper T66 |
Climax FWMV 1.5 V8 | D | Jo Bonnier | Sve | |
Scuderia Centro Sud | Cooper T60 | Climax FWMV 1.5 V8 | D | Mário de Araújo Cabral | 6–7 | |
Frank Dochnal | Cooper T51 | Climax FPF 1.5 L4 | D | Frank Dochnal | 9 | |
John Love | Cooper T55 | Climax FPF 1.5 L4 | D | John Love | 10 | |
Ferrari |
Scuderia Ferrari SpA SEFAC | Ferrari 156 | Ferrari 178 1.5 V6 | D | John Surtees | Sve |
Willy Mairesse | 1–2, 6 | |||||
Ludovico Scarfiotti | 3–4 | |||||
Lorenzo Bandini | 7–10 | |||||
Brabham-Climax |
Brabham Racing Organisation | Brabham BT3 Brabham BT7 |
Climax FWMV 1.5 V8 | D | Dan Gurney | Sve |
Jack Brabham | 2–10 | |||||
Lola-Climax |
Reg Parnell Racing R.H.H. Parnell |
Lola Mk4A | Climax FWMV 1.5 V8 | D | Chris Amon | 1–7 |
Maurice Trintignant | 1 | |||||
Lucien Bianchi | 2 | |||||
Mike Hailwood | 7 | |||||
Masten Gregory | 8–9 | |||||
Tim Parnell | Lola Mk4A | Climax FWMV 1.5 V8 | D | John Campbell-Jones | 5 | |
DW Racing Enterprises | Lola Mk4A | Climax FWMV 1.5 V8 | D | Bob Anderson | 5, 7 | |
Porsche |
Ecurie Maarsbergen | Porsche 718 | Porsche 547/6 1.5 F4 | D | Carel Godin de Beaufort | 2–3, 5–10 |
Gerhard Mitter | 3, 6 | |||||
Lotus-BRM |
British Racing Partnership | Lotus 24 | BRM P56 1.5 V8 | D | Jim Hall | 1–9 |
Innes Ireland | 1, 6 | |||||
Reg Parnell Racing R.H.H. Parnell |
Lotus 24 | BRM P56 1.5 V8 | D | Masten Gregory | 5 | |
Rodger Ward | 8 | |||||
Hap Sharp | 1–9 | |||||
Chris Amon | 9 | |||||
Siffert Racing Team | Lotus 24 | BRM P56 1.5 V8 | D | Jo Siffert | 1–9 | |
Ecurie Filipinetti | Lotus 24 | BRM P56 1.5 V8 | D | Phil Hill | 4 | |
Tim Parnell | Lotus 24 | BRM P56 1.5 V8 | D | Masten Gregory | 4, 7 | |
Selby Auto Spares | Lotus 24 | BRM P56 1.5 V8 | D | Paddy Driver | 10 | |
BRP-BRM |
British Racing Partnership | BRP Mk1 | BRM P56 1.5 V8 | D | Innes Ireland | 2–5, 7 |
Kalendar
Rd | Datum | Velika nagrada | Staza | Prvo startno mjesto | Pobjednik vozač | Pobjednik konstruktor |
---|---|---|---|---|---|---|
1 | 26. svibnja | Monako | Monaco | Jim Clark | Graham Hill | BRM |
2 | 9. lipnja | Belgija | Spa-Francorchamps | Graham Hill | Jim Clark | Lotus-Climax |
3 | 23. lipnja | Nizozemska | Zandvoort | Jim Clark | Jim Clark | Lotus-Climax |
4 | 30. lipnja | Francuska | Reims | Jim Clark | Jim Clark | Lotus-Climax |
5 | 20. srpnja | Velika Britanija | Silverstone | Jim Clark | Jim Clark | Lotus-Climax |
6 | 4. kolovoza | Njemačka | Nürburgring | Jim Clark | John Surtees | Ferrari |
7 | 8. rujna | Italija | Monza | John Surtees | Jim Clark | Lotus-Climax |
8 | 6. listopada | SAD | Watkins Glen | Graham Hill | Graham Hill | BRM |
9 | 27. listopada | Meksiko | Mexico City | Jim Clark | Jim Clark | Lotus-Climax |
10 | 28. prosinca | Južna Afrika | East London | Jim Clark | Jim Clark | Lotus-Climax |
Sistem bodovanja
Mjesto | Bodovi |
---|---|
1. | 9 |
2. | 6 |
3. | 4 |
4. | 3 |
5. | 2 |
6. | 1 |
- Samo 6 najboljih rezultata u 10 utrka računali su se za prvenstvo vozača.
- Samo 6 najboljih rezultata u 10 utrka računali su se za prvenstvo konstruktora.
- Ukoliko je više bolida jednog konstruktora završilo utrku u bodovima, samo najbolje plasirani bolid osvajao je konstruktorske bodove.
Rezultati utrka
|
|
|
Graham Hill u BRM-u je utrku završio na 3. mjestu, ali zbog nedopuštenog ponovnog pokretanja bolid, čiji se motor bio prethodno ugasio na samom startu, Hillu je onemogućeno osvajanje bodova. |
|
|
Innes Ireland je odustao zbog kvara na motoru. |
|
|
|
Poredak
Vozača
Mjesto | Vozač | Bodovi | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Jim Clark | 54 | – | 9 | 9 | 9 | 9 | 6 | 9 | 4 | 9 | 9 |
2. | Graham Hill | 29 | 9 | – | – | – | 4 | – | – | 9 | 3 | 4 |
3. | Richie Ginther | 29 | 6 | 3 | 2 | – | 3 | 4 | 6 | 6 | 4 | – |
4. | John Surtees | 22 | 3 | – | 4 | – | 6 | 9 | – | – | – | – |
5. | Dan Gurney | 19 | – | 4 | 6 | 2 | – | – | – | – | 1 | 6 |
6. | Bruce McLaren | 17 | 4 | 6 | – | – | – | – | 4 | – | – | 3 |
7. | Jack Brabham | 14 | – | – | – | 3 | – | – | 2 | 3 | 6 | – |
8. | Tony Maggs | 9 | 2 | – | – | 6 | – | – | 1 | – | – | – |
9. | Innes Ireland | 6 | – | – | 3 | – | – | – | 3 | – | ||
10. | Lorenzo Bandini | 6 | – | 2 | – | – | 2 | – | 2 | |||
11. | Joakim Bonnier | 6 | – | 2 | – | – | – | 1 | – | – | 2 | 1 |
12. | Gerhard Mitter | 3 | – | 3 | ||||||||
13. | Jim Hall | 3 | – | – | – | – | 1 | 2 | – | – | – | |
14. | Carel Godin de Beaufort | 2 | 1 | – | – | – | 1 | – | – | |||
15. | Trevor Taylor | 1 | 1 | – | – | – | – | – | – | – | – | |
16. | Jo Siffert | 1 | – | – | – | 1 | – | – | – | – | – | |
17. | Ludovico Scarfiotti | 1 | 1 | |||||||||
Mjesto | Vozač | Bodovi |
- Jim Clark je osvojio ukupno 73 boda, ali samo maksimalna 54 boda osvojena u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
- Richie Ginther je osvojio ukupno 34 boda, ali samo 29 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
Boja | Značenje |
---|---|
5 | Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača / konstruktora |
5 | Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača / konstruktora |
– | Vozač / konstruktor nije osvojio bodove u utrci |
Vozač / konstruktor nije nastupao na utrci |
Konstruktora
Mjesto | Konstruktor | Bodovi | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Lotus-Climax | 54 | 1 | 9 | 9 | 9 | 9 | 6 | 9 | 4 | 9 | 9 |
2. | BRM | 36 | 9 | 3 | 2 | – | 4 | 4 | 6 | 9 | 4 | 4 |
3. | Brabham-Climax | 28 | – | 4 | 6 | 3 | – | – | 2 | 3 | 6 | 6 |
4. | Ferrari | 26 | 3 | – | 4 | – | 6 | 9 | – | 2 | – | 2 |
5. | Cooper-Climax | 25 | 4 | 6 | – | 6 | – | 1 | 4 | – | 2 | 3 |
6. | BRP-BRM | 6 | – | 3 | – | – | 3 | |||||
7. | Porsche | 5 | 1 | – | – | 3 | 1 | – | – | |||
8. | Lotus-BRM | 4 | – | – | – | 1 | 1 | 2 | – | – | – | |
Mjesto | Konstruktor | Bodovi |
- Lotus-Climax je osvojio ukupno 74 boda, ali samo maksimalna 54 boda osvojena u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
- BRM je osvojio ukupno 45 bodova, ali samo 36 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
- Brabham-Climax je osvojio ukupno 30 bodova, ali samo 28 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
- Cooper-Climax je osvojio ukupno 26 bodova, ali samo 25 bodova osvojenih u šest najboljih utrka su se računala za prvenstvo konstruktora.
Statistike
Vozač | Pobjede | Postolja | Prvo startno mjesto |
Najbrži krug | Krugovi u vodstvu |
---|---|---|---|---|---|
Jim Clark | 7 | 9 | 7 | 6 | 506 |
Graham Hill | 2 | 5 | 2 | - | 90 |
John Surtees | 1 | 3 | 1 | 3 | 100 |
Richie Ginther | - | 5 | - | - | 1 |
Bruce McLaren | - | 3 | - | - | - |
Dan Gurney | - | 3 | - | 1 | 8 |
Jack Brabham | - | 1 | - | - | 3 |
Tony Maggs | - | 1 | - | - | - |
Konstruktor | Pobjede | Postolja | Prvo startno mjesto |
Najbrži krug | Krugovi u vodstvu |
---|---|---|---|---|---|
Lotus-Climax | 7 | 9 | 7 | 6 | 506 |
BRM | 2 | 10 | 2 | - | 91 |
Ferrari | 1 | 3 | 1 | 3 | 100 |
Brabham-Climax | - | 4 | - | 1 | 11 |
Cooper-Climax | - | 4 | - | - | - |
Vodeći vozač i konstruktor u prvenstvu
U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača / konstruktora ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač / konstruktor osvojio naslov prvaka.
|
|
Utrke koje se nisu bodovale za prvenstvo
Datum | Naziv utrke | Staza | Pobjednik vozač | Pobjednik konstruktor |
---|---|---|---|---|
30. ožujka | IV Lombank Trophy | Snetterton | Graham Hill | BRM |
15. travnja | XXIII Pau Grand Prix | Pau | Jim Clark | Lotus-Climax |
15. travnja | XI Glover Trophy | Goodwood | Innes Ireland | Lotus-BRM |
21. travnja | IV Gran Premio Citta di Imola | Enzo e Dino Ferrari | Jim Clark | Lotus-Climax |
25. travnja | XIV Gran Premio di Siracusa | Syracuse | Jo Siffert | Lotus-BRM |
27. travnja | XIX BARC Aintree 200 | Aintree | Graham Hill | BRM |
11. svibnja | XVI BRDC International Trophy | Silverstone | Jim Clark | Lotus-Climax |
19. svibnja | XV Gran Premio di Roma | Vallelunga | Bob Anderson | Lola-Climax |
28. srpnja | III Solituderennen | Solitudering | Jack Brabham | Brabham-Climax |
11. kolovoza | XII Kanonloppet | Karlskoga | Jim Clark | Lotus-Climax |
18. kolovoza | III Mediterranean Grand Prix | Enna Pergusa | John Surtees | Ferrari |
1. rujna | I Austrian Grand Prix | Zeltweg Airfield | Jack Brabham | Brabham-Climax |
21. rujna | X International Gold Cup | Oulton Park | Jim Clark | Lotus-Climax |
14. prosinca | Rand Grand Prix | Kyalami | John Surtees | Ferrari |
Izvori
- ↑ Jim Clark F1puls Objavljeno 5. listopada 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
- ↑ 1963 F1 World Championship Motorsport Magazine (eng.) Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
- ↑ 900 utrka Ferrarija, II. dio: Prvih sto utrka F1puls, Damir Abramović. Objavljeno 23. ožujka 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
- ↑ 900 utrka Ferrarija, III. dio: Usponi i padovi F1puls, Damir Abramović. Objavljeno 24. travnja 2015. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
Vanjske poveznice
|