Velika nagrada Francuske
| Datoteka:Circut Paul Ricard 2018 layout map.png | |
| Circuit Paul Ricard | |
|---|---|
| Podaci o stazi | |
| Broj krugova | 53 |
| Dužina kruga | 5,842 km |
| Dužina utrke | 309,626 km |
| Rekord kruga | 1:28.319 (2019.) Pogreška pri izradbi sličice: Lewis Hamilton Mercedes |
| Rekord kruga (utrka) | 1:32.740 (2019.) Datoteka:Flag of Germany.svg Sebastian Vettel Ferrari |
| Posljednja utrka (2019.): | |
| Prvo startno mjesto | Pogreška pri izradbi sličice: Lewis Hamilton Mercedes 1:28.319 |
| Podij | 1. Pogreška pri izradbi sličice: Lewis Hamilton Mercedes 2. Datoteka:Flag of Finland.svg Valtteri Bottas Mercedes 3. Datoteka:Flag of Monaco.svg Charles Leclerc Ferrari |
| Najbrži krug | Datoteka:Flag of Germany.svg Sebastian Vettel Ferrari 1:32.740 |
Velika nagrada Francuske je automobilistička utrka koja se prvi put održala 1906. Kao dio kalendara Formule 1, utrka se prvi put vozila 1950. Velika nagrada Francuske se nije vozila od 2009. do 2017., a dva puta je bila otkazana, 1955. zbog nesreće na utrci 24 sata Le Mansa i 2020. zbog pandemije koronavirusa. Utrke su se vozile na stazama Reims, Rouen, Charade, Le Mans i Magny Cours, a trenutno se Velika nagrada Francuske vozi na stazi Paul Ricard.
Formula 1
Pobjednik prve utrke za Veliku nagradu Francuske u Formuli 1 bio je Juan Manuel Fangio 1950., koji je u Alfa Romeu na predzadnjoj utrci te sezone na stazi Reims 2. srpnja, slavio s 25,7 sekundi ispred momčadskog kolege Luigija Fagiolija.[1] Argentinac je još pobjeđivao i 1951., 1954. i 1957. u Mercedesu i Maseratiju.
Prve pobjede u Formuli 1 na Velikoj nagradi Francuske ostvarili su Luigi Fagioli 1951. u Alfa Romeu, Mike Hawthorn 1953. u Ferrariju, Giancarlo Baghetti 1961. u Ferrariju, Dan Gurney 1962. u Porscheu, Jacky Ickx 1968. u Ferrariju i Alain Prost 1981. u Renaultu.
Leyton House je umalo priredio iznenađenje 1990. Momčad koja se vozila uglavnom na začelju te 1990. za utrku prije Francuske (Veliku nagradu Meksika) uopće se nisu ni kvalificirali, no na stazi Paul Ricard zamalo se posvjedočilo čudu. Ivan Capelli i Mauricio Gugelmin u bolidima momčadi Leyton House vodili su skoro dvije trećine utrke. Za utrku su se kvalificirali na sedmu i desetu startnu poziciju, no nakon ulaska vodećih na zamjenu guma, poveli su u utrci. Naime, iz momčadi su planirali završiti utrku bez ulaska u boks. Konfiguracija staze odgovarala je aerodinamici Leyton House bolida, a pripomogli su vozači s izvanrednim čuvanjem guma. Nažalost, motori u njihovim bolidima nisu izdržali, pa je Gugelmin morao odustati iz utrke u 58. krugu, dok je Capelli uspio odolijevati napadima Alaina Prosta u Ferrariju. Prost je ipak uspio prestići Capellija tri kruga prije kraja utrke kada su Capellija zadesili problemi na bolidu, te pobijediti u utrci, a Capelli je zadržao fantastično drugo mjesto, kojim je osvojio svojih jedinih 6 bodova tijekom sezone. Treba napomenuti i još jednog junaka utrke Adriana Neweya koji je dizajnirao tadašnji bolid momčadi Leyton House, no tada nije bio član momčadi. Neweyu je već prije utrke od strane čelnika momčadi uručen otkaz, a on je bio na putu prema Williamsu.[2]
Pobjednici
Višestruki pobjednici (vozači)
Višestruki pobjednici (konstruktori)
| Pobjede | Konstruktor | Pobjednička godina |
|---|---|---|
| 17 |  Ferrari
|
1952., 1953., 1956., 1958., 1959., 1961., 1968., 1975., 1990., 1997., 1998., 2001., 2002., 2004., 2006., 2007., 2008. |
| 8 | .svg){kind=small} Williams
|
1980., 1986., 1987., 1991., 1992., 1993., 1996., 2003. |
| 7 | Lotus
|
1963., 1965., 1970., 1973., 1974., 1977., 1978. |
| 5 | McLaren
|
1976., 1984., 1988., 1989., 2000. |
| Datoteka:Flag of France.svg Renault | 1979., 1981., 1982., 1983., 2005. | |
| 4 | Brabham
|
1964., 1966., 1967., 1985. |
| 3 | Datoteka:Flag of Germany.svg Mercedes | 1954., 2018., 2019. |
| 2 | Alfa Romeo
|
1950., 1951. |
| Tyrrell
|
1971., 1972. | |
| Benetton
|
1994., 1995. |
Pobjednici po godinama
.svg){kind=link}
Vanjske poveznice
| ||||||||
- ↑ 1950 French Grand Prix F1 Race Results Stats F1 Pristupljeno 18. lipnja 2021.
- ↑ VN Francuske: Iz arhiva GP1 Objavljeno 16. lipnja 2021. Pristupljeno 18. lipnja 2021.