Dubrovački dijalekt

Ovaj je članak dio niza o; štokavskom narječju hrvatskoga jezika;
	Osobine fonologija; leksik; morfologija;
	Štokavski dijalekti:
	Zapadnoštokavski dijalekti: Slavonski dijalekt Vlahijska oaza; ; Zapadni dijalekt (novoštokavski ikavski) Govori moliških Hrvata ; ; Istočnobosanski dijalekt Pečuški šćakavski jekavski; ; Novoštokavski jekavski dijalekt Dubrovački; Žumberački; ; Prijelazni govori: Iločki; Bokeljsko-perojski; Rekaški; Karaševski; Janjevačko-letnički; uredi

Povijesno rasprostiranje hrvatskih štokavskih dijalekata

Današnje rasprostiranje hrvatskih zapadnoštokavskih dijalekata

Današnji dubrovački dijalekt jest zapadnoštokavski poddijalekt i dio je novoštokavskoga jekavskoga dijalekta štokavskoga narječja hrvatskoga jezika. Dalibor Brozović ga naziva poddijalektom istočnohercegovačkog dijalekta^[1], a Iva Lukežić ga naziva dijalektom štokavskoga narječja.^[2]

Rasprostiranje

Ovaj dijalekt hrvatskog jezika temelji se na ijekavici i štokavici uz sporadičnu nazočnost ikavizama. Dubrovačkim dijalektom govore isključivo Hrvati, a glede rasprostiranja on je najmanje raširen od svih hrvatskih dijalekata, govori se na dubrovačkom području od Janjine na poluotoku Pelješcu do Prevlake na granici s Crnom Gorom.

govorno područje

Specifičnosti

Pododijalekti novoštokavskog jekavskog

Povijesni prikaz jekavskih zapadnoštokavskih dijalekata

Hrvatski poddijalekti

Nekada je ovaj poddijalekt bio posebnim dijalektom, no danas je dijelom (i)jekavskoga novoštokavskoga dijalekta hrvatskoga jezika. Kroz povijest je uvijek bio zapadnoštokavski i jekavski od samoga početka. Osebujnu bliskost je iskazivao prema zapadnoštokavskim dijalektima u središnjoj i donjoj Neretvanskoj dolini, u istočnoj Bosni i na makarskom priobalju. Posebnu vrstu odnosa je imao sa susjednim istočnoštokavskim i čakavskim dijalektima^[1]. Dubrovački poddijalekt i danas jest u mnogo čemu poseban i moglo bi ga se tretirati i kao samostalan dijalekt; glavne su mu osobine (i)jekavski refleks jata sa sporadičnim ikavizmima, novoštokavska akcentuacija i velika nazočnost čakavskog leksika. U početku je bio zapadnoštokavski i (i)jekavski te je tvorio prijelaz između zapadnoštokavskoga istočnobosanskoga šćakavskoga dijalekta i čakavskoga lastovsko-janjinskog dijalekta. Kroz 17. i 18. st. se dijelomično ponovoštokavio, no ne u potpunosti, a ono što se ponovoštokavilo se ponovoštokavilo na svojstven hrvatski način, i to uglavnom u prozodiji^[1].

Za vrijeme Dubrovačke Republike i dubrovački i drugi pisci zovu ga "dubrovački jezik", npr. Euridiče, tradžikomedija Paše Primovića Latiničića Dubrovčanina, prinesena po njemu u jezik dubrovački iz jezika latinskoga (dubrovački autor iz 1617.)^[3], Vanghielia i pistule istomaccene s Missala novvoga rimskoga u iesik dubrovacki sa grada i darxave dubrovacke (Bartol Kašić, s Paga, iz 1638.)^[4]

Osobine

Akademik Dalibor Brozović je zabilježio 2004. da današnji cavtatski govor bolje predstavlja dubrovački poddijalekt nego sadanji "urbanizirani i donekle izmiješani govor u samome Dubrovniku"^[1].

Literatura

C. A. van den Berk, "Y a-t-il un substrat čakavien dans le dialecte de Dubrovnik?: Contribution à l`histoire de la langue serbo-croate", ’s- Gravenhage, 1957., 256 str.
Ivan Brabec, "Die Mundart von Dubrovnik", Die Welt der Slaven, V/1960., str. 45-61.
Sanja Brbora-Majstorović, "Nacrt za dubrovački rječnik", Filologija, 30-31/1998., str. 179-184.
Drago Ćupić, "Odnos štokavštine sjeverozapadne Boke i Dubrovnika (Nekolike fonetsko-morfološke paralele)", Hrvatski dijalektološki zbornik, 7-1/1985., str. 73-80.
Mirko Deanović, "Zašto dubrovački književnici nisu pisali kako su govorili?", Hrvatsko kolo, XVII/1936., str. 62-77.
Mirko Deanović, "O urbanom karakteru dubrovačkoga leksika", Forum, Zagreb, VI/1967., br. 9-10, str. 397-403.
Vera Gerersdorfer, "Romanizmi u dubrovačkom govoru", Zadarska revija, XXVIII/1979., br. 1, str. 1-19.

Izvori

Vijenac Josip Lisac: Dubrovnik i hrvatska tradicija

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 Croatica et Slavica Iadertina, 2005. Dalibor Brozović: Dva moguća fonološka tumačenja prozodijskog sustava u cavtatskome govoru
↑ Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja 1 - Fonologija, Zagreb, Hrvatska Sveučilišna naklada, 2012.
↑ Armin Pavić, Historija dubrovačke drame, Zagreb, 1871., str. 167
↑ [1] (2009), Hrvatski biografski leksikon

Vanjske poveznice

Filologija, 52/2009. Orsat Ligorio: Izgovor glasa o u dubrovačkom govoru
Jezik, br. 2/1998. Mario Grčević: Kako je dubrovački dijalekt postao poddijalekt "istočnohercegovačkoga dijalekta"
Jezik, br. 3/1998. Mario Grčević: Zablude o ist. herc. govorima kao dijalektnoj osnovici hrvatskoga književnoga jezika - 2. dio
Jezik, br. 1/1999. Mario Grčević: Ponovno o "istočnohercegovačkoj štokavštini" i kroatističkim stranputicama

Nedovršeni članak Dubrovački dijalekt koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

[Brozovi.C4.87-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 Croatica et Slavica Iadertina, 2005. Dalibor Brozović: Dva moguća fonološka tumačenja prozodijskog sustava u cavtatskome govoru

[2] Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja 1 - Fonologija, Zagreb, Hrvatska Sveučilišna naklada, 2012.

[Pavi.C4.87-3] Armin Pavić, Historija dubrovačke drame, Zagreb, 1871., str. 167

[4] [1] (2009), Hrvatski biografski leksikon

[1]

[2]

[3]

[4]