Dubrovački dijalekt
| Ovaj je članak dio niza o štokavskom narječju hrvatskoga jezika |
|---|
|
Osobine |
| Štokavski dijalekti: |
Prijelazni govori: |
Današnji dubrovački dijalekt jest zapadnoštokavski poddijalekt i dio je novoštokavskoga jekavskoga dijalekta štokavskoga narječja hrvatskoga jezika. Dalibor Brozović ga naziva poddijalektom istočnohercegovačkog dijalekta[1], a Iva Lukežić ga naziva dijalektom štokavskoga narječja.[2]
Rasprostiranje
Ovaj dijalekt hrvatskog jezika temelji se na ijekavici i štokavici uz sporadičnu nazočnost ikavizama. Dubrovačkim dijalektom govore isključivo Hrvati, a glede rasprostiranja on je najmanje raširen od svih hrvatskih dijalekata, govori se na dubrovačkom području od Janjine na poluotoku Pelješcu do Prevlake na granici s Crnom Gorom.
Specifičnosti
Nekada je ovaj poddijalekt bio posebnim dijalektom, no danas je dijelom (i)jekavskoga novoštokavskoga dijalekta hrvatskoga jezika. Kroz povijest je uvijek bio zapadnoštokavski i jekavski od samoga početka. Osebujnu bliskost je iskazivao prema zapadnoštokavskim dijalektima u središnjoj i donjoj Neretvanskoj dolini, u istočnoj Bosni i na makarskom priobalju. Posebnu vrstu odnosa je imao sa susjednim istočnoštokavskim i čakavskim dijalektima[1]. Dubrovački poddijalekt i danas jest u mnogo čemu poseban i moglo bi ga se tretirati i kao samostalan dijalekt; glavne su mu osobine (i)jekavski refleks jata sa sporadičnim ikavizmima, novoštokavska akcentuacija i velika nazočnost čakavskog leksika. U početku je bio zapadnoštokavski i (i)jekavski te je tvorio prijelaz između zapadnoštokavskoga istočnobosanskoga šćakavskoga dijalekta i čakavskoga lastovsko-janjinskog dijalekta. Kroz 17. i 18. st. se dijelomično ponovoštokavio, no ne u potpunosti, a ono što se ponovoštokavilo se ponovoštokavilo na svojstven hrvatski način, i to uglavnom u prozodiji[1].
Za vrijeme Dubrovačke Republike i dubrovački i drugi pisci zovu ga "dubrovački jezik", npr. Euridiče, tradžikomedija Paše Primovića Latiničića Dubrovčanina, prinesena po njemu u jezik dubrovački iz jezika latinskoga (dubrovački autor iz 1617.)[3], Vanghielia i pistule istomaccene s Missala novvoga rimskoga u iesik dubrovacki sa grada i darxave dubrovacke (Bartol Kašić, s Paga, iz 1638.)[4]
Osobine
Akademik Dalibor Brozović je zabilježio 2004. da današnji cavtatski govor bolje predstavlja dubrovački poddijalekt nego sadanji "urbanizirani i donekle izmiješani govor u samome Dubrovniku"[1].
Literatura
- C. A. van den Berk, "Y a-t-il un substrat čakavien dans le dialecte de Dubrovnik?: Contribution à l`histoire de la langue serbo-croate", ’s- Gravenhage, 1957., 256 str.
- Ivan Brabec, "Die Mundart von Dubrovnik", Die Welt der Slaven, V/1960., str. 45-61.
- Sanja Brbora-Majstorović, "Nacrt za dubrovački rječnik", Filologija, 30-31/1998., str. 179-184.
- Drago Ćupić, "Odnos štokavštine sjeverozapadne Boke i Dubrovnika (Nekolike fonetsko-morfološke paralele)", Hrvatski dijalektološki zbornik, 7-1/1985., str. 73-80.
- Mirko Deanović, "Zašto dubrovački književnici nisu pisali kako su govorili?", Hrvatsko kolo, XVII/1936., str. 62-77.
- Mirko Deanović, "O urbanom karakteru dubrovačkoga leksika", Forum, Zagreb, VI/1967., br. 9-10, str. 397-403.
- Vera Gerersdorfer, "Romanizmi u dubrovačkom govoru", Zadarska revija, XXVIII/1979., br. 1, str. 1-19.
Izvori
- Vijenac Josip Lisac: Dubrovnik i hrvatska tradicija
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Croatica et Slavica Iadertina, 2005. Dalibor Brozović: Dva moguća fonološka tumačenja prozodijskog sustava u cavtatskome govoru
- ↑ Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja 1 - Fonologija, Zagreb, Hrvatska Sveučilišna naklada, 2012.
- ↑ Armin Pavić, Historija dubrovačke drame, Zagreb, 1871., str. 167
- ↑ [1] (2009), Hrvatski biografski leksikon
Vanjske poveznice
- Filologija, 52/2009. Orsat Ligorio: Izgovor glasa o u dubrovačkom govoru
- Jezik, br. 2/1998. Mario Grčević: Kako je dubrovački dijalekt postao poddijalekt "istočnohercegovačkoga dijalekta"
- Jezik, br. 3/1998. Mario Grčević: Zablude o ist. herc. govorima kao dijalektnoj osnovici hrvatskoga književnoga jezika - 2. dio
- Jezik, br. 1/1999. Mario Grčević: Ponovno o "istočnohercegovačkoj štokavštini" i kroatističkim stranputicama
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Datoteka:P linguistics.svg
Nedovršeni članak Dubrovački dijalekt koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
