Iločki dijalekt

Iločki dijalekt

Predloženo je da se ovaj članak preimenuje u "Govori Hrvata iločkoga područja" iz razloga: Ne postoji "Iločki dijalekt", odnosno ovaj naziv je originalan naziv smišljen za Wikipediju. Izvori navedeni u članku su tendeciozni. Iva Lukežić u svome djelu ne navodi podatke o govoru iločkoga područja niti govori o Iločkom dijalektu. Josip Lisac izričito kaže kako su govori Hrvata iločkoga područja dio šumadijsko-vojvođanskog dijalekta te također ne koristi termin Iločki dijalekt. (Rasprava)

Ovaj je članak dio niza o štokavskom narječju hrvatskoga jezika
Osobine fonologija leksik morfologija
Štokavski dijalekti:
Zapadnoštokavski dijalekti: Slavonski dijalekt Vlahijska oaza Zapadni dijalekt (novoštokavski ikavski) Govori moliških Hrvata Istočnobosanski dijalekt Pečuški šćakavski jekavski Novoštokavski jekavski dijalekt Dubrovački Žumberački Prijelazni govori: Iločki Bokeljsko-perojski Rekaški Karaševski Janjevačko-letnički uredi

Lokacija i granice govornika Iločkog po Ivi Lukežić

hrvatski dijalekti i lokacija iločkih govora i izvan Hrvatske

Iločki dijalekt

Riječ je o govorima koji su nekoć pripadali slavonskom dijalektu, međutim su pod utjecajem okolnih ekavaca prihvatili ekavski refleks jata i poprimili novoštokavsku akcenuaciju. Riječ je o rubnom dijalektu, koji se osim u Hrvatskoj nalazi i u područjima (nestajajućim enklavama) po Vojvodini u Srbiji.
Glavne karakteristike prijelaza (u vojvođansku novoštokavsku ekavicu) su;

• ekavski refleks jata
• gubljenje i zamjena suglasnika [x]
• uklanjanje zijeva kontrakcijom ili umetanjem suglasnika (reko, jedanajst)
• djelomično provođenje druge palatalizacije (momci, na nogi)
• disimilacija nekih nazala (mlogo, tavno)
• štakavizam (prišt, zviždit)
• novoštokavska akcentuacija (uz znatna odstupanja)

Pri tome nedostaju;

• otvoreniji izgovor vokala o i e
• nema karakterističkog izgovora [š], [ž], [č] i [dž]
• nema različitih elizija i redukcija nenaglašenih vokala
• nema razvoja zvučnih suglasnika na kraju riječi u poluzvučne

Značajke slavonskog dijalekta bi bile;

• ikavizmi u nekim rječima (npr. vidit)
• gubljenje ili zamjena suglasnika [x]
• [l] na kraju riječi i sloga kod imenica i pridjeva obično ostaje nepromijenjen
• sporadično mujiranje [l] ispred i ([gljista], [željiti]
• disimilacija nazala (guvno)
• djelomično provođenje 2. palatalizacije
• glagoli tipa maknit

Dijalekt ne pripada slavonskom jer;

• nije više šćakavski
• nema više protetskog [j]
• nema dominantne ikavske zamjene jata
• nema starijih oblika lokativa, dativa i genitiva množine

Od tuđica su dosta česti turcizmi, a pojavljuju se i njemačke, latinske i druge strane riječi. Govornici dijalekta su srijemski i banatski Šokci.

Izvori

• Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.
• Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012.