Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bokeljsko perojski dijalekt

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Ovaj je članak dio niza o
štokavskom narječju hrvatskoga jezika

Osobine

Štokavski dijalekti:

Zapadnoštokavski dijalekti:

Prijelazni govori:

Razlikujemo dvije skupine govora, različitog porijekla koje su se poprilično izjednačile u sadašnjem stanju, odnosno približavanju zetskom, ijekavskom staroštakavskom dijalektu (s dominantnim refleksom slabog poluglasa kao otvorenom e);

Bokeljski govori

Riječ je o govorima koji su nekoć bili srodni dubrovačkom dijalektu, odnosno graničnom područjima, prijelazu prema zetskom, ijekavskom staroštakavskom dijalektu.

Lokacija i granice govornika Bokeljsko-perojskog po Ivi Lukežić
Hrvatski poddijalekti
Bokeljsko-perojski dijalekt

Glavne karakteristike govora;

  • dvosložni refleks jata (no postoje i iznimke, jednosložni jat, čak i ekavizmi)
  • refleks slabog poluglasa kao otvoreno e (ä) uz mjestimično čuvanje poluglasa
  • adrijatizmi i lokalizmi
  • jednačenje [č] i [ć] te [dž] i [đ] u Mulu u Boki
  • u nekim govorima se čuva i fonem [x]
  • češće se čuva fonem [f]
  • dočetno -m obično prelazi u -n
  • južni dio Boke ima dvonaglasni sustav (kratki i dugi naglasci), dok je sjeverni dio novoštokavske jekavštine, granica je kod Risna
  • deklinacija je novoštokavska (izjednačenje dativa, lokativa i instrumentala u množinskim padežima), zetska bi bila (izjednačavanje genitiva i lokativa te dativa i instrumentala), međutim nje nema u ovom dijalektu
  • infinitiv je kraći
  • mnogo je romanizama na obali
  • izrazita je lokalna diferencijacija, postoje tri skupine;

Govornici Bokeljskih govora su Bokelji, odnosno Bokeljski Hrvati

Perojski govori

Čine govore Crnogoraca koji su se u 17. stoljeću preselili iz Crmnice u Istru, oko mjesta Peroj. Karakteristike su;

  • obično dvosložni ijekavski refleks jata, rjeđe ikavski
  • otvoreno e (ä) dominantantni refleks poluglasa, s time da je u nenaglašenim slogovima otvorenost manja
  • svako dugo a daje stražnje a (međuvrijednost između [a] i [o] )
  • česti su romanizmi
  • crkveni vokabular je pravoslavan (krst, manastir, voskrsenje)
  • govornici obično znaju i čakavski, a izraziti su višejezični govornici

Porijeklo govora je župa Crmnica, vjerojatno uz druga crnogorska mjesta (krajnji jug današnje Crne Gore).


Povezani članci

Izvori

  1. Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003., str. 121.-124.
  2. Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012., str. 294.
  3. Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003., str. 124.
  • Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.
  • Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012.