Prozodija
Prozodija, proučavanje svih značajki jezika koje utječu na stvaranje ritma i akustičnih efekata.[1] U novije doba je uglavnom sinonim za versifikaciju.[2]
U antici se prozodija smatrala dijelom gramatike. Bavila se duljinom i karakteristikama slogova, i proučavala kako različite kombinacije dugih i kratkih slogova tvore metre, obrasce ritma u poeziji Stare Grčke i Rima.[1] U suvremeno doba se prozodija se bavi i mnogim drugim zvučnim karakteristikama jezika i pjesništva – stopama, rimom, ritmom, strofama – te je određuju kao sustavno proučavanje versifikacije.[3] Ezra Pound je njen predmet odredio kao "artikulaciju ukupnog zvuka pjesme".[1]
U lingvistici, prozodija se bavi naglascima i intonacijom u svakodnevnom govoru, te varijacijama u brzini i glasnoći govora.[2][3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Harvey S. Gross, Prosody, Encyclopædia Britannica, 14. srpnja 2017. (pristupljeno 26. svibnja 2018.)
- ↑ 2,0 2,1 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Prozodija (pristupljeno 26. svibnja 2018.)
- ↑ 3,0 3,1 Chris Baldick, Concise dictionary of literary terms, Oxford University Press, 2004., str. 207., ISBN 978-0-19-860883-7