Ijekavski govor

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Ijekavski govor ili jekavski govor jedan je od refleksa nekih narječjâ hrvatskoga jezika, crnogorskoga, srpskoga, bošnjačkoga, kao i drugih južnoslavenskih jezika. On je ujedno i dominantni ali ne i jedini refleks hrvatskoga standardnog jezika (mlijeko, lijepo, bijelo ; ali gdje, živio, mio, nisam selo, vrelo).

U ovom refleksu staroslavenski glas jat izražen je kao (i)je. Osim u hrvatskom jeziku (i)jekavski jat se pojavljuje i u drugim slavenskim jezicima ili je zastupljen samo u pojedinim njihovim narječjima.

Ijekavica i ikavica

Riječi se s ikavice vraćaju na ijekavicu tako što se prefiks ije ili je doda ispred akcentiranog vokala. U zavisnosti od toga da li je akcentirani vokal dug ili kratak, dodaje se samo ije, odnosno je. Primerice, mliko (dugi) -> mlijeko. Pisma (kratki) -> pjesma.

Rasprostranjenost

Refleksi jata u hrvatskom jeziku
Razvoj (i)jekavskih govora u hrvatskom jeziku

Hrvatski ijekavski govori rasprostiru se po znatnom dijelu Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

S time da se ovdje razlikuju 2 refleska jata, jekavski u dugim i kratkim slogovima na većini opisanog teritorija, te (i)jekavski u Dubrovnik i u Bosni istočno od istoimene rijeke.

Povezani članci


P linguistics.svg Nedovršeni članak Ijekavski govor koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.