Ekrem Čaušević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Ekrem Čaušević (Brekovica kod Bihaća, 1952.), bosanskohercegovački i hrvatski turkolog bošnjačkog podrijetla.

Životopis

Studij orijentalnih jezika (turski, arapski i perzijski) i književnosti završio na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1974.). Na istome fakultetu predavao je do travnja 1992. Godine 1994. utemeljio je Katedru za turkologiju, koja danas djeluje u sklopu Odsjeka za hungarologiju, turkologiju i judaistiku pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik je te katedre od njezina osnutka i redoviti profesor za predmete Suvremeni turski jezik, Osmanski turski jezik i Uvod u turkologiju. Dekan OOUR-a Filologija Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1987/1988. Usavršavao se u Istanbulu, Ankari, Beču, Budimpešti, Sofiji i Göttingenu. U akademskoj god. 1992./1993. i 2000-2001. kao stipendist njemačke zaklade A. von Humboldt bio gostujući profesor i znanstvenik na Sveučilištu u Göttingenu.

Od 1995. god. gostujući je profesor i na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Kao voditelj ili istraživač radio je na nekoliko domaćih i stranih projekata. Autor je više od 120 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima, „Gramatike suvremenoga turskog jezika“, sveučilišnog udžbenika „Turkološke čitanke“, priređivač i prevoditelj s osmanskog (Autobiografija Osman-age Temišvarskog) i suvremenog turskog jezika („Pogled s Bospora“; romani „Zovem se crvena“ /u suradnji s M. Andrić/ i „Istanbul“ turskoga nobelovca Orhana Pamuka). Dobitnik je prevodilačke nagrade „Kiklop“ (2006.) za prijevod s turskoga jezika Pamukova romana „Istanbul“.

Član je uredništava stručnih i znanstvenih časopisa, dopisni član Türk Dil Kurumu (Turske jezikoslovne akademije) u Ankari, dobitnik odličja Republike Turske za iznimne zasluge u promicanju znanosti te dobitnik nagrade turkofonoga svijeta za zasluge u turkologiji (2012.).[1]

Djela

Autor

  • Gramatika suvremenoga turskog jezika. Hrvatska sveučilišna naklada (Zagreb, 1996.)
  • Turkološka čitanka. Ibis grafika (Zagreb, 2002.)
  • The Turkish Language in Ottoman Bosnia (Istanbul, 2014.)
  • Ustroj, sintaksa i semantika infinitnih glagolskih oblika u turskom jeziku (Ibis-grafika, Zagreb, 2018.)
  • (u koatorstvu s Barbarom Kerovec) Turski i hrvatski u kontaktu i kontrastiranju: Sintagma i jednostavna rečenica. (bis-grafika, Zagreb, 2021.)
  • Orhan Pamuk: Zovem se crvena (Zagreb, 2003.) (u suradnji s Martom Andrić)
  • Orhan Pamuk: Istanbul: grad, sjećanja. (Zagreb, 2006.) (Nagrada Kiklop za prijevod godine)
  • Autobiografija Osman-age Temišvarskog (Zagreb, 2004.)
  • Orhan Pamuk: Muzej nevinosti (Zagreb, 2009.) (u suradnji s Kerimom Filan)
  • Orhan Pamuk: Crna knjiga (Zagreb, 2010.) (u suradnji s Janom Bušić i Draženom Babićem)

Uredničke knjige

  • Matija Mažuranić, Bosna'ya Bir Bakış Yahut Bir Hırvat Vatandaşının 1839-40 Yılları Arasında O Eyalete Kısa Bir Yolculuğu: Čaušević, Ekrem; Paić-Vukić, Tatjana; Hafız Küçükusta, Ayla (ur.). (Prizren, 2011.) (monografija).
  • Osmanlı Sanatı, Mimarisi ve Edebiyatına Bakış: Ekrem Čaušević, Moačanin Nenad, Vjeran Kursar (ur.) (Edirne 2011.)
  • Perspectives on Ottoman Studies (Papers from the 18th CIEPO): Ekrem Čaušević, Nenad Moačanin, Vjeran Kursar (ur.). (Belin, 2010.)

Izvori

  1. ↑ Turksav Vakfi: Türk Dünyası Yazarlar ve Sanatçılar Vakfı (TÜRKSAV) 16. Türk Dünyasına Hizmet Ödülleri, 18. svibnja 2012.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Ekrem_Čaušević&oldid=40976"