Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ferid Džanić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Ferid Džanić (Bihać, 1918. - Villefranche-de-Rouergue, 17. rujna 1943.), kao član Komunističke partije Jugoslavije sa još nekolicinom infiltratora je aktivno planirao pobunu protiv SS divizije Handžar, svoju šansu je pronašao u rujnu 1943. godine u Villefranche-de-Rouergue, u Francuskoj.

Završio Višu željezničarsku školu u Beogradu. Mobiliziran u domobrane 1941. i poslan na vojnu obuku za vojne željezničare u Slavonski Brod. Godine 1942. promaknut je u zvanje poručnika i postao pomoćnik pukovnika Slavka Petruhara, zapovjednika željezničke zaštite u Bosanskom Novom. Zapovjeda zaštitom na liniji Banja Luka - Bosanski Novi - Sunja. Po tome postaje kontrolorom na kolodvoru Dobrljin u blizini Bosanskog Novog.

Pobjegao je u partizane u studenom 1942. g. Nakon toga, po jednima dezertirao iz Osme krajiške (muslimanske) brigade, a po drugima zarobljen od Nijemaca. Potom uhićen od strane vlasti NDH i zatočen u zloglasni sarajevski zatvor Belediju, koji datira još od turskog doba.

Iz zatvora se spasio pristupivši 13. SS diviziji. 17. rujna 1943., zajedno s Luftijom Dizdarevićem, Božom Jelenekom i Nikolom Vukelićem digao pobunu u Villefranche-de-Rouergue. Bosnanski Muslimani su činili otprilike dvije trećine sastava, Hrvati jednu trećinu uz jednog Nijemca. Pobunila se samo jedna, Trinaesta pionirska bojna, ali ne i cijela divizija. Druge postrojbe te iste divizije su sudjelovale u gušenju pobune ubijajući vlastite sunarodnike Bošnjake i Hrvate. Divizija je, naime, bila razmještena u više mjesta područja oko Rodeza i Limogea. Kasnije će ta divizija biti transformirana u Handžar diviziju. Džanić je u pobuni ubijen na prvi dan Ramazana od hodže Halima Malkoča iz Bosanske Krupe, otvorenog nacista i pobornika Trećeg Reicha i sljedbenik jeruzalemskog Velikog muftije El-Husseina, koji je za tu svoju uslugu rećem Reichu odlikovan Željeznim križem i časničkim zvanjem poručnika SS-a. Strijeljan je zajedno sa Nikolom Vukelićem, Mujom Alispahićem, Mehom Memiševićem, Philippom Njimićem, Alijom Beganovićem, Mustafom Morićem, Sulejmanom Silajdžićem, Jusufom Vučjakom, Zemkom Banjićem, Efraimom Basićem, Ivanom Jurkovićem, Ismetom Cefkovićem i Uzeirom Mehičićem.

Značajne su i kontradiktorne pretpostavke da je u partizane otišao po zadatku kao obavještajac vojske NDH, a da se predao ustašama da bi im se vratio, dok je u Francuskoj pokušao stupiti u vezu s Pokretom otpora i bio izdan od strane velikosrpskog provokatora doktora Božidara Vitkovića. Njegov odlazak u partizane je opskuran i postoji više kontradiktornih verzija, a njegov sudrug iz Bosanskog Novog, također domobranski časnik, Mihovil Dodig, kasnije partizanski visoki časnik poznat pod nadimkom "drug Ranko", tvrdi da je siguran, da je Džanić bio u službi Gestapo-a, što također može biti plod negativnog stava boljševika spram ovog događaja.

Izvori

  • "Mémorial du Rouergue en Résistance" (Rodez 1992.),
  • Dedijer, Vladimir: "Genocid nad Muslimanima 1941-1945" (Sarajevo, Svjetlost, 1990.),
  • dr. Mirko Darko Grmek i Louise L. Lambrichs : "Les Révoltés de Villefranche - Mutinerie d'un Bataillon de Waffen-SS septembre 1943" (1998, Seuil, Paris).
Sadržaj