Oružane snage Republike Hrvatske
Ovo je glavno značenje pojma Oružane snage Republike Hrvatske. Za druga značenja pogledajte Hrvatske oružane snage (razdvojba).
| Oružane snage Republike Hrvatske | |
|---|---|
 | |
| Utemeljena | 1991. |
| Grane |  Hrvatska kopnena vojska |
| Stožer | Glavni stožer OS RH |
| Vodstvo | |
| Vrhovni zapovjednik | Zoran Milanović |
| Ministar obrane | Mario Banožić |
| Načelnik GS OS RH | admiral Robert Hranj |
| Minimalna starost | 18 godina |
| Novačenje | dragovoljno služenje vojnog roka |
| Povezani članci | |
| Povijest | Domovinski rat |
| Činovi | Činovi u Oružanim snagama Republike Hrvatske |
 Pripadnici Hrvatske kopnene vojske u svečanom mimohodu | |
Oružane snage Republike Hrvatske (kratica OSRH) službeni je naziv za Hrvatsku vojsku. Oružane snage štite suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske te brane njezinu teritorijalnu cjelovitost, što im je glavna zadaća. Pored toga, OSRH sudjeluju u međunarodnim mirovnim, humanitarnim i drugim operacijama i misijama, obavljaju određene zadatke u stanju neposredne ugroženosti te pružaju pomoć institucijama civilne vlasti i stanovništvu u slučaju prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća.
Oružane snage RH razvile su se iz Zbora narodne garde 3. studenog 1991. godine. Danas su organizirane u Glavni stožer, zapovjedništva, postrojbe i ustanove Oružanih snaga.
Oružane snage se pripremaju i osposobljavaju za vođenje svih oblika oružane borbe, a imaju mirnodopski i ratni sastav. Mirnodopski sastav Oružanih snaga čine djelatne vojne osobe, državni službenici i namještenici raspoređeni u Oružane snage, kadeti, ročnici te pričuvnici kada se nalaze na vojnoj vježbi u Oružanim snagama. U ratni sastav, uz mirnodopski, ulaze i pripadnici pričuvnog sastava Oružanih snaga.
Republika Hrvatska razvija svoje Oružane snage s ciljem da postanu NATO-interoperabilne i funkcionalne u ustrojstvu savezničkih snaga, te da budu razmjestive, prilagodljive, učinkovite, te u skladu s raspoloživim sredstvima suvremeno opremljene.
Misije i zadaće OS RH
Stateškim dokumentima obrane Oružanim snagama Republike Hrvatske povjerene su četiri temeljne misije:[1][2]
- zaštita suvereniteta i teritorijalne cijelovitosti Republike Hrvatske, obrana Republike Hrvatske i saveznika što uključuje zaštitu zračnog prostora RH, zaštitu akvatorija pod nadležnošću RH, obavještajne djelatnosti, protokolarne zadaće, potporu zemlje domaćina savezničkim snagama, traganje i spašavanje, odvraćanje potencijalnog agresora te obrana RH uključujući pozivanje na članak V. Sjevernoatlantskog ugovora, obranu članica NATO saveza;
- sudjelovanje u operacijama odgovora na krize u inozemstvu odnosi se na mirovne operacije, osim humanitarnih operacija. Obuhvaćaju operacije potpore miru, održavanja mira, nametanja mira i druge;
- sudjelovanje u mjerama izgradnje sigurnosti i povjerenja - obrambena diplomacija, regionalne inicijative, nadzor naoružanja te izgradnja mjera povjerenja i sigurnosti;
- pomoć civilnim institucijama u zemlji - pomoć civilnim vlastima, pomoć namjenskim službama u zaštiti i spašavanju ljudi i dobara, pomoć civilnim institucijama u borbi protiv terorizma, krijumčarenja te proliferacije oružja za masovno uništenje, pomoć civilnim institucijama izvršenjem ostalih nevojnih zadaća.
Povijest
Ustrojavanje početkom 1990-ih
U drugoj polovici 1990. javljaju se zameci vojnih jedinca: Dobrovoljačke omladinske jedinice (DOJ), a zatim i Narodna zaštita (u ljeto 1991. godine 90.000 ljudi, uglavnom nenaoružanih). U kasno proljeće 1991. godine stvaraju se prve vojne postrojbe Zbora narodne garde, ustrojen 20. travnja 1991. Odlukom Predsjednika Republike i koji je zbog zakonskih i političkih razloga formalno bio u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova. Osim struktura i postrojbi koje su bile stvorene državnom politikom, postojale su i stranačke vojske odnosno njihovi zameci. Hrvatska stranka prava organizirala je svoje oružane odrede, Hrvatske obrambene snage (HOS), koje su bile privatno naoružane, razmjerno dobro obučene i uvježbane na taktičkoj razini te raspoređene na kritična mjesta na bojištima. Stranka demokratskih promjena (reformirani komunisti, SDP) je u Istri, Primorju i Dalmaciji naoružavala svoje aktiviste, jednako kao i vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u drugim dijelovima Hrvatske. Postojale su i dobrovoljačke postrojbe pod kontrolom lokalnih moćnika. Ponegdje je ipak reaktiviran sustav TO (npr. u Zagrebu), što je dalo bolje rezultate.
Sustav vođenja i zapovijedanja je u početku bio kritično zbrkan, a nadležnosti neodređene i nejasne. ZNG je tako pod dvojnom nadležnosti, MUP-a i Ministarstva obrane. Veliki dio poslova zapovijedanja na terenu bio je prenesen na lokalne krizne štabove sastavljene i vođene od političkih dužnosnika koji nisu nužno imali vojnička znanja šira od onih koja su stekli za služenja novačkog roka u JNA. Na terenu se često nalazilo po nekoliko različitih postrojbi, koje, ako i jesu nominalno bile u istoj organizaciji, često nisu imale zajedničko više zapovjedništvo.
Osnovne zadaće ZNG-a (kasnije HV) bile su sprečavanje prodora JNA i drugih snaga na najvažnijim smjerovima, obrana gradova i kritičnih područja te osvajanje vojarni JNA u dubini vlastitog rasporeda. Ove se zadaće počinju cjelovitije i sustavnije ispunjavati tek nakon što se u rujnu, temeljem novog Zakona o obrani, oružane snage organiziraju u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV) i kad se 21. rujna 1991. godine uspostavlja Glavni stožer, s načelnikom generalom Antonom Tusom. Tada počinje i sustavnija mobilizacija pričuvnih vojnika i organizacija postrojbi, zapovjedništava i ustanova, te planska uporaba snaga.
Dana 1. listopada 1991. godine formirana su krupna vojnoteritorijalna i borbena zapovjedništva (Operativne zone) sa sjedištima u Osijeku, Bjelovaru, Zagrebu, Karlovcu, Rijeci i Splitu. Podređene su im bile operativne grupe koje su zapovijedale pojedinim smjerovima i područjima. Temeljne i ujedno najviše taktičke postrojbe bile su pješačke brigade (profesionalne i pričuvne), a formirane su i brigade i bojne drugih rodova. Do kraja godine bile formirane i razvijene 63 brigade.
Domovinski rat
Podrobniji članak o temi: Domovinski ratTijekom Domovinskog rata su oružane snage postepeno rasle prema brojci od 300.000 pripadnika. Većina postrojbi bila je popunjavana iz pričuvnog sastava, tj. od kadra koji je temeljna vojna znanja bio stekao na obveznoj vojnoj službi u JNA. Zahvaljujući rastućem vojnom iskustvu, kvalitet tih postrojbi je postepeno rastao, a i organizacija čitavog sustava se s vremenom poboljšavala.
Nastavljena je obuka novih naraštaja 18-godišnjih mladića koji su služili vojni roko u HV, pri čemu se postrojbe vojske na odsluženju vojnog roka u principu nije koristilo za borbene zadaće (mladići bi uglavnom dobivali pozive za borbene postrojbe ubrzo nakon odsluženja obveznog vojnog roka).
Kako je rat odmicao, putem tajnih operacija (legalna nabava vojne opreme za ratom zahvaćeno područje bivše Jugoslavije je bila nemoguća), kupuju se znatne količine vojnih viškova nastalih nakon raspada Varšavskog ugovora; osobito su nabave borbenih letjelica sovjetskog podrijetla bile značajne za formiranje dovoljno respektabilnog Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.[3] Također se i domaća industrija osposobila za znatnu samostalnu proizvodnju oružja i vojne opreme.[4]
Udarnu snagu Kopnene vojske činile su gardijske postrojbe oslonjene na profesionalni kadar; važan doprinos sposobnosti oružane sile davala je i Specijalna policija RH.
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je uključilo u svoj sastav dvadesetak aviona Mig 21 bis i nekoliko borbenih helikoptera Mil Mi-24, te više transportnih helikoptera.
Hrvatska ratna mornarica je nastala u velikoj mjeri zahvaljujući uspješnoj akciji zarobljavanja oko jedne četvrtine plovila Jugoslavenske ratne mornarice u Šibeniku 1991. godine, koji je plijen uspješno obranjen u teškim borbama.[5] Zarobljene su i suvremene protubrodske rakete RBS-15: taj sustav proizveden u Švedskoj nije Jugoslavenska ratna mornarica još uspjela uvesti u funkciju, a HRM je u tome uspjela tek nakon što su hrvatski stručnjaci neovisno razvili sustav za upravljanje vatrom "Fobos" - naime švedski proizvođač nije smio izvršiti isporuku tog ključnog dijela oružanog sustava. Uvođenjem suvremenih raketa dometa preko 70 km u operativnu upotrebu, HRM je u velikoj mjeri onemogućila ozbiljnije djelovanje neprijateljske mornarice.
Nakon završetka vojnih operacije Oluja i vojnih operacija Maestral i Južni potez američka obavještajna služba CIA je u službenom izvještaju Balkanska bojišta (eng. Balkan Battlegrounds) dala svoju ocjenu Hrvatske vojske:
"Hrvatska vojska se još jednom dokazala kao najbolja vojna organizacija na Balkanu. Snage HV-a su: odlično planiranje na razini stožera, djelovanje profesionalnih udarnih brigada te sposobnost davanja potpore elitnim pješačkim postrojbama jakom topničkom vatrom i zračnom podrškom. HV je razvio istinsko združeno djelovanje u kojem su odabrane pješačke postrojbe poduprte oklopom i topništvom mogle probiti jaku obranu te brzo iskoristiti svoj proboj do konačnog cilja. Te osobine su učinile da je HV gotovo nemoguće zaustaviti." [6]
Prilikom posjete ministra obrane Damira Krstičevića Pentagonu 2017. godine američki ministar obrane i bivši general američkih marinaca James Mattis je izjavio povodom obilježavanja obljetnice Operacije Oluja:
"Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije", rekao je Mattis Krstičeviću koji je tijekom Oluje bio zapovjednik 4. gardijske brigade.[7]
Pukovnik Andrew Leslie, zapovjednik UNCRO-a u Kninu za vrijeme Oluje procjenjuje da je "Operacija Oluja operacija kao iz vojnog priručnika koja bi dobila ocjenu A+ prema NATO standardima".[8]
Oružane snage Republike Hrvatske bile su u ratnom ustroju sve do 12. ožujka 1996., kad su odlukom predsjednika RH Franje Tuđmana prešle na mirnodopski ustroj.[9]
Reforme
Sa stabilizacijom stanja nakon završetka rata slijedilo je nekoliko važnih valova reformi. Postajao je sve vidljiviji trend drugih tranzicijskih zemalja, ali i NATO članica, staviti naglasak u razvoju oružanih snaga na mobilnost, na višefunkcionalnost i fleksibilnost u uporabi oružanih snaga, a ne na masovnost sastava i tešku tehniku. Ekonomska prezahtjevnost i koncepcijska neprikladnost, tj. neprimjenjivost stare hladnoratovske koncepcije postala je očita. Nove sigurnosne prijetnje i nova međunarodna konstelacija tražile su dublje promjene u načinu koncipiranja oružanih snaga.[10] Proces reforme obrambenog sustava započeo je 2002. godine. Cilj reforme i reorganizacije je uspostavljanje moderne strukture obrambenog sustava koja će moći odgovoriti izazovima novoga doba uzimajući u obzir članstvo Republike Hrvatske u NATO-u i sigurnosne aranžmane u okviru Europske unije.[11] Glavne smjernice za reformu postavljene su strateškim dokumenatima koje je Republike Hrvatska usvojila - Strategijom nacionalne sigurnosti RH, Strategijom obrane RH, Vojnom strategijom RH. Tijekom 2003. godine u Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru počelo se raditi na Strategijskom pregledu obrane (SPO), koji je donesen 2005. godine.[10] Usvajanjem Dugoročnog plana razvoja OS RH 2006.-2015. (DPR) u Hrvatskom saboru 7. srpnja 2006. postavljeni su jasni sadržajni i vremenski okviri daljnje reforme, razvoja i modernizacije OS RH u narednih deset godina. [11]
Bit promjena sastoji se u postupnom prijelazu s hrvatskih individualnih (nacionalnih) na kolektivne mehanizme obrane i sigurnosti, a to također podrazumijeva:
- tranziciju na profesionalizaciju OSRH, što znači popunu vojnicima dragovoljnim putem, a ne putem ročne obveze. To podrazumijeva i bitne promjene u načinu popune pričuve, jer se sustav dragovoljne/ugovorne pričuve više neće moći popunjavati ročnim vojnicima nakon završene ročne službe,
- prelazak na kolektivni sustav obrane znači manji djelatni i pričuvni sastav, ali bolje uvježban, opremljen, kompatibilan i interoperabilan sa saveznicima,
- mogućnost da se manje nacije članice Saveza, kakva će biti i Hrvatska, mogu dijelom "specijalizirati" kako bi svojim ograničenim kapacitetima mogle na specifičan način pridonijeti zajedničkim operacijama (npr. vojna policija, sanitetske ekipe, NBK postrojbe i sl.);
- još veće ukupno angažiranje postrojbi i pripadnika OSRH u kolektivnim aktivnostima, međunarodnim misijama, preventivnim sigurnosnim djelatnostima i sl.[10]
2007. godine donešena je Odluka o nepozivanju novaka na obvezu služenja vojnog roka,[12] što je predstavljao bitan korak ka profesionalizaciji OSRH koja podrazumijeva ukidanje obveznog i uvođenje dragovoljnog služenja vojnog roka. Prvi naraštaj dragovoljnih ročnika započeo je služenje u studenom 2008. godine.[13]
Organizacijska struktura
Sadašnja organizacijska struktura Oružanih snaga od 2008. godine temelji se na Dugoročnom planu razvoja OS RH[2] i obuhvaća Glavni stožer s pristožernim postrojbama, granska zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske, Hrvatske ratne mornarice i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, Zapovjedništvo za potporu te Hrvatsko vojno učilište. Dotadašnji ustroj OS RH bio je utemeljen prvenstveno na konceptu individualne obrane i bio je usmjeren na izgradnju i održavanje sposobnosti za obranu nacionalnog teritorija, a bio je razvijan na iskustvima Domovinskog rata. Sadašnja struktura prilagođena je novim zadaćama koje su pred Oružane snage postavljene u strateškim dokumentima obrane.[1]
Glavni stožer OS RH
Podrobniji članak o temi: Glavni stožer Oružanih snaga Republike HrvatskeGlavni stožer je združeno tijelo ustrojeno u okviru Ministarstva obrane. Nadležno je za razvoj, ustrojavanje, opremanje, uvježbavanje i funkcioniranje prvog strateškog postroja (stalno spremne snage) i drugog strateškog postroja (pričuva). Na čelu Glavnog stožera je načelnik Glavnog stožera koji je nadređen zapovjedništvima, postrojbama i ustanovama OS RH, a u miru odgovora vrhovnom zapovjedniku za Plan uporabe OS i vojne elemente borbene spremnosti. Načelnik Glavnog stožera odgovara ministru obrane za provedbu zapovjedi i izvješćuje ga o provedbi.
Načelnik Glavnog stožera OS RH je admiral Robert Hranj, koji je na toj dužnosti od 1. ožujka 2020. godine.
Pristožerne postrojbe GS OS RH izvršavaju zadaće za potrebe cjelokupnih Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Pristožerne postrojbe su: Središnjica za obavještajno djelovanje (SOD), Središnjica za komunikacijsko-informacijske sustave (SKIS), Središnjica za upravljanje osobljem (SUO), Pukovnija vojne policije (PVP), Počasno-zaštitna bojna, Dom Glavnog stožera Oružanih snaga (DGSOS).
Hrvatska kopnena vojska
Podrobniji članak o temi: Hrvatska kopnena vojska
Hrvatska kopnena vojska najznačajnija je i brojčano najveća sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske, čija je uloga i namjena promicanje i zaštita vitalnih nacionalnih interesa Republike Hrvatske, obrana suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti države. Temeljna zadaća je spriječiti prodor agresora u dubinu teritorija, sačuvati vitalne strategijske objekte, osigurati mobilizaciju ratnog sastava i pobijediti agresora. Zapovjedništvo HKoV-a smješteno je u Karlovcu.
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo
Podrobniji članak o temi: Hrvatsko ratno zrakoplovstvo
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske čija osnovna zadaća je osiguranje suverenosti zračnog prostora Republike Hrvatske te pružanje zrakoplovne potpore drugim granama u provedbi njihovih zadaća u združenim operacijama. Nositelj je i organizator integriranog sustava protuzračne obrane Republike Hrvatske. Zapovjedništvo HRZ-a smješteno je u Zagrebu.
Hrvatska ratna mornarica
Podrobniji članak o temi: Hrvatska ratna mornarica
Hrvatska ratna mornarica grana je Oružanih snaga Republike Hrvatske čija je uloga i namjena štititi integritet i suverenitet Republike Hrvatske na moru i s mora. Nositeljica je i organizatorica pomorske obrane Republike Hrvatske. Zapovjedništvo HRM smješteno je u Splitu.
Osim zadaća obrane integriteta i suvereniteta Republike Hrvatske na moru, HRM je uključena u traganje i spašavanje, nadzor pomorskog prometa, spriječavanje brodova u kriminalnim i drugim nedopuštenim aktivnostima, zaštiti prirodnih bogatstava, zaštiti okoliša, pomoć brodovima u plovidbi, pružanju pomoći u gašenju velikih požara, kao i kod drugih elementarnih i tehnoloških katastrofa.
Tijekom 2008. godine u okviru HRM ustrojena je Obalna straža Republike Hrvatske.
Zapovjedništvo specijalnih snaga
Podrobniji članak o temi: Zapovjedništvo specijalnih snaga OSRHZapovjedništvo specijalnih snaga OSRH (kratica ZSS) je cjelina Oružanih snaga Republike Hrvatske, podređena Glavnom stožeru OSRH, čija je misija osigurati borbenu spremnost specijalnih snaga za operacije u obrani teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta i neovisnosti Republike Hrvatske te za sudjelovanje u NATO i koalicijskim vođenim operacijama.
Zapovjedništvo za potporu
Podrobniji članak o temi: Zapovjedništvo za potporuZapovjedništvo za potporu je najznačajniji dio logističkog sustava OS RH i nositelj je provedbe logističke, sanitetske i dijela personalne potpore za OS RH.
Osim Zapovjedništva za potporu, logistički sustav OS RH sačinjavaju i ostali logistički elementi i postrojbe u granama, zapovjedništvima, postrojbama i ustanovama OS RH.
Hrvatsko vojno učilište
Podrobniji članak o temi: Hrvatsko vojno učilišteHrvatsko vojno učilište dr. Franjo Tuđman je visoko obrazovna vojna ustanova OS RH čija je primarna uloga školovanjem pripremati i osposobljavati časnike, dočasnike i državne službenike u OS RH za provedbu zadaća određenih strateškim dokumentima i misijama i zadaćama OS RH.
Zapovjedanje i rukovođenje
Vrhovni zapovjednik OSRH je predsjednik Republike Hrvatske.[14] Zapovijedanje Oružanim snagama u miru, vrhovni zapovjednik ostvaruje preko ministra obrane, koji odgovara vrhovnom zapovjedniku za provedbu zapovijedi i izvješćuje ga o provedbi. U stanju neposredne ugroženosti i ratnom stanju vrhovni zapovjednik izravno izdaje zapovijedi načelniku Glavnog stožera te istodobno obavješćuje ministra obrane o izdanim zapovijedima. Načelnik Glavnog stožera u tom slučaju za provedbu zapovijedi odgovara vrhovnom zapovjedniku. Ako ministar obrane ne provodi zapovijedi vrhovnog zapovjednika, vrhovni zapovjednik može ostvarivati zapovijedanje Oružanim snagama neposredno preko načelnika Glavnog stožera.[15]
Zapovijedanje i rukovođenje u Oružanim snagama provode časnici i dočasnici imenovani i raspoređeni na zapovjedne dužnosti u Oružanim snagama. Zapovijedanje se zasniva se na načelima jednočelništva i subordinacije. Za svoj rad, zapovijedanje i rukovođenje pripadnici Oružanih snaga odgovaraju nadređenima.[15]
U svrhu uspostave jedinstvenog sustav zapovijedanja i nadzora nad svim dijelovima postrojbi u zemlji i inozemstvu, ustrojena je nova organizacijska cjelina pri GS OS RH - Zapovjedno operativno središte (ZOSr).[1] U Zapovjednom operativnom središtu stvara se jedinstvena operativna slika te se omogućava vođenje svih aktivnosti i operacija postrojba OS RH u razdoblju do 96 sati, uključujući i angažiranje snaga u izvršavanju zadaća nadzora zračnog i morskog prostora RH.[2]
Hrvatski sabor ostvaruje demokratski nadzor nad Oružanim snagama.
Služba u OSRH
Službom u OSRH smatra se obavljanje vojnih i drugih stručnih poslova u postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama Oružanih snaga. Pripadnici OSRH su vojne osobe te državni službenici i namještenici.
Vojne osobe su:
- djelatna vojna osoba – osoba primljena u službu na temelju ugovora ili rješenja o prijmu. Djelatne vojne osobe su:
- djelatni vojnik, mornar,
- djelatni dočasnik,
- djelatni časnik (niži i viši časnici te generali i admirali).
- ročnik - osoba na odsluženju 6-mjesečnog dragovoljnog vojnoga roka
- pričuvnik – osoba iz pričuvnog sastava na izvršavanju vojne obveze
- kadet – osoba na školovanju na vojnoj školi na temelju ugovora o školovanju
Dočasnici i časnici su osobe koje uz odgovarajuću civilnu izobrazbu imaju potreban stupanj vojnih znanja i vještina i ovlašteni su za zapovijedanje postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama Oružanih snaga.
Vojne osobe pri stupanju u Oružane snage daju svečanu prisegu.
Prema odnosima u službi vojne osobe mogu biti: nadređene i podređene, a prema činovima i dužnostima: starije i mlađe. Nadređena je ona osoba koja vodi i zapovijeda zapovjedništvom, postrojbom ili ustanovom Oružanih snaga, odnosno pojedinim njihovim dijelovima i osobama u njima. Starija je ona osoba koja ima viši čin, a ako su osobe istog čina, starija je ona osoba za čije je ustrojbeno mjesto utvrđen viši ustrojbeni čin, odnosno ako imaju jednak ustrojbeni čin, starija je ona osoba koja je prije promaknuta u osobni čin.
Pripadnicima OSRH u vojnim objektima i postrojbama Oružanih snaga zabranjena je svaka politička djelatnost kao i sudjelovanje na političkim skupovima i demonstracijama te javno istupanje u svezi sa stanjem i odnosima u Oružanim snagama bez ovlasti ministra obrane ili osobe koju on ovlasti. Djelatnim vojnim osobama, nije dopušteno članstvo u političkim strankama niti kandidiranje u predstavnička tijela. Također nije dopušteno sindikalno organiziranje.
Pripadnici OSRH odgovaraju za kaznena djela po odredbama Kaznenog zakona i drugih zakona. Kaznena odgovornost ne isključuje stegovnu odgovornost ako djelo koje je predmet kaznenog postupka predstavlja i kršenje vojne stege. Stegovni postupak vodi se bez obzira na tijek kaznenog postupka.
Vojna je stega točno, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama. O stegovnim prijestupima pripadnika Oružanih snaga, osim o stegovnim prijestupima ročnika, kadeta i pričuvnih vojnika odlučuju vojnostegovni sudovi (prvostupanjski i Viši vojnostegovni sud). Također postoje i vojnostegovna tužiteljstva.
Dragovoljno služenje vojnog roka
Jedna od najznačajnijih koraka na putu prema potpunoj profesionalizaciji OS RH je donošenje odluke o nepozivanju novaka na obvezno služenje vojnog roka. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obrani u srpnju 2007. regulirano je da Hrvatski sabor može donijeti odluku o nepozivanju novaka na obvezu služenja vojnog roka. Vlada može, uz prethodnu suglasnost vrhovnog zapovjednika, predložiti Hrvatskom saboru donošenje odluke o nepozivanju novaka na obvezu služenja vojnog roka. Isto tako, nakon donošenja odluke o nepozivanju novaka na obvezu služenja vojnog roka novaci koji to žele mogu do kraja kalendarske godine u kojoj navršavaju 30 godina života biti upućeni na dragovoljno služenje vojnog roka u skladu s propisom o dragovoljnom služenju vojnog roka. Dragovoljno služiti vojni rok mogu i žene koje u tom slučaju podliježu novačkoj obvezi. Predviđeno je, da se u slučaju stanja neposredne ugroženosti ili ratnog stanja odluka o nepozivanju novaka na služenje vojnog roka se ne primjenjuje.[11]
Obuka
Sustav obuke u Oružanim snagama Republike Hrvatske uključuje obuku dobrovoljaca-ročnika, obuku pričuvnika i obuku djelatnih vojnih osoba. Osobitu važnost ima institucionalna izobrazba i obuka u učilištima i školama Oružanih snaga, uključujući i izobrazbu zapovjednika i stožera na suvremenim simulacijskim sustavima kojima se mogu postaviti uvjeti složene i realne obuke. Pri obuci se primjenjuju standardi zemalja članica NATO-a. Osposobljavanje i provedba izobrazbe temelji se i na vlastitim znanjima i na iskustvima iz Domovinskog rata.[11]
Oprema i modernizacija
U HKoV-u u tijeku je realizacija kupnje finskog oklopnog vozila Patria AMV te će se 2015 svaka jugoslavenska jurišna puška imena Zastava zamijeniti hrvatskom VHS-icom
Tijekom 2008. godine hrvatska je u sklopu offset programa od Finske ratne mornarice kupila dvije raketne topovnjače RTOP-41 Vukovar i RTOP-42 Dubrovnik. Kad je o povećanju flote HRM-a riječ, u programu opremanja i modernizacije predviđena je i nabava novih izvanobalni ophodnih brodova.
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo planira nabavu novih borbenih zrakoplova, koji bi zamijenili zastarjele avione MiG-21
Međunarodna obrambena suradnja
Republika Hrvatska trenutačno sudjeluje u 14 mirovnih misija UN-a, od čega u 12 sudjeluju pripadnici Oružanih snaga RH s ukupno 134 pripadnika.
Svoje prvo sudjelovanje u mirovnoj misiji UN-a Republika Hrvatska je započela 1999. godine upućivanjem 10 pripadnika Oružanih snaga RH u mirovnu misiju u Sijera Leone (UNAMSIL) u svojstvu mirovnih promatrača. Osim u mirovnim misijima UN-a, u veljači 2003. sudjelovanjem voda Vojne policije u NATO-voj misiji ISAF u Afganistanu, Hrvatska je započela svoj angažman i u NATO-vim misijama. Trenutno se u misiji ISAF nalazi 273 pripadnika OSRH. Od listopada 2008. po prvi put je u mirovnu misiju EU-a (EUFOR) u Čad i Srednjoafričku Republiku na 6 mjeseci upućen izvidnički tim (15 pripadnika).[16]
Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske sudjeluju u operaciji UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon) od srpnja 2007. godine na dužnostima stožernih časnika, a od 2013. na dužnosti časnika za vezu. U svibnju 2019. se iz operacije vratio 2. HRVCON koji je brojao 52 pripadnika Inženjerijske pukovnije Hrvatske kopnene vojske. Zapovjednik kontingenta bio je bojnik Siniša Šlibar.
Rezolucijom Vijeća sigurnosti 690 od 29. travnja 1991. godine uspostavljena je misija potpore miru MINURSO s ciljem organizacije i osiguranja uvjeta za slobodan i nepristran referendum u Zapadnoj Sahari te objavu njegovih rezultata. Pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske sudjeluju u operaciji MINURSO od prosinca 2002. godine na dužnostima vojnih promatrača. Trenutačno se u operaciji nalazi 13 pripadnika OSRH koji obnašaju dužnosti vojnih promatrača.
Hrvatski vojnici sudjeluju od srpnja 2009. godine u Operaciji KFOR na Kosovu. 2009. godine kada je upućen prvi HRVCON-a s 20 pripadnika i dva transportna helikoptera Mi-171Sh. Temeljna zadaća HRVCON-a je prijevoz snaga KFOR-a, tereta i VIP osoba. Zrakoplovna komponenta HRVCON-a smještena je u bazi Bondsteel, Uroševac/Ferizai, a nalaze se pod izravnim zapovijedanjem zapovjednika KFOR-a. Osim toga, Oružane snage RH sudjeluju i sa stožernim osobljem u KFOR HQ i savjetnicima u NALT timu, koji su smješteni u kampu "Film City", KFOR HQ u Prištini. Sukladno Odluci Hrvatskog sabora, u operaciju potpore miru KFOR na Kosovu može se u 2019. i 2020. godini uputiti do 40 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske s dva helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost rotacije. Trenutačno se u operaciji KFOR nalazi 31. kontingent OSRH u kojem su 35 pripadnika OSRH.
Hrvatska sudjeluje u operaciji Pojačane prednje prisutnosti NATO-a u Poljskoj i Litvi. Prvi je hrvatski kontingent u Poljsku otišao u listopadu 2017. godine, drugi u ožujku 2018., a iste godine u listopadu na sjeveroistok Poljske na vojni poligon „Bemowo Piskie“ razmješten je 3. hrvatski kontingent (HRVCON-a eFPBG – USA) koji je preuzeo zadaće svojih prethodnika. U Poljskoj se trenutno nalazi 4. HRVCON na čelu sa zapovjednikom bojnikom Predragom Srđenovićem, koji broji 80 pripadnika. Hrvatski vojnici, zajedno s pripadnicima oružanih snaga Rumunjske i Velike Britanije, dio su Borbene grupe pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država, koja je pridodana 15. mehaniziranoj brigadi Republike Poljske. Okosnicu kontingenta čine pripadnici Topničko-raketne bojne Gardijske mehanizirane brigade s bitnicom samovoznih višecijevnih lansera raketa Vulkan, stožerno osoblje koje radi u sastavu zapovjedništva BGP-a, kao i tim Vojne policije te nacionalni element potpore s pripadajućim naoružanjem, opremom i vozilima.
U studenom 2017. godine 1. hrvatski kontingent ojačane prednje prisutnosti NATO-a otišao je u Litvu, gdje su sudjelovali u toj NATO-ovoj aktivnosti u sklopu Borbene skupine pod vodstvom Njemačke (1. HRVCON-a eFPBG–DEU). 181 pripadnik Oružanih snaga RH upućen je na rok od sedam mjeseci, a glavninu snaga činili su pripadnici mehanizirane satnije iz sastava 1. mehanizirane bojne "Tigrovi" Gardijske mehanizirane brigade, uključujući i potporne logističke elemente s pripadajućim naoružanjem i opremom te 14 borbenih oklopnih vozila Patria. Temeljna zadaća i misija hrvatskog kontingenta bila je integracija u multinacionalnu borbenu grupu pod vodstvom SR Njemačke, kao i provedba obuke u tom u sastavu u kojem su, uz pripadnike OSRH-a, i pripadnici oružanih snaga Kraljevine Nizozemske, Kraljevine Norveške, Kraljevine Belgije, Velikog Vojvodstva Luxembourg, Francuske Republike i zemlje domaćina Republike Litve.
Na summitu u Varšavi u srpnju 2016., NATO je najavio transformaciju misije Active Endeavour na Sredozemnom moru u širu operaciju sigurnosti na moru. Nova je operacija dobila ime Sea Guardian. U operaciji potpore miru Sea Guardian u Sredozemlju u rujnu 2018. sudjelovao je brod Hrvatske ratne mornarice RTOP-41 Vukovar s posadom koja je brojala 33 pripadnika. Zapovjednik broda bio je poručnik bojnog Ante Uljević, a zapovjednik 1. HRVCON-a kapetan korvete Nikola Bašić. Bio je to prvi put da brod Hrvatske ratne mornarice sudjeluje u NATO vođenoj operaciji Sea Guardian, gdje je provodio neborbene zadaće s težištem na stvaranju cjelovite pomorske situacijske slike, a u cilju odvraćanja mogućih ugroza i osiguranja zajedničke sigurnosti na moru.
| Sudjelovanje u mirovnim misijama (stanje: veljača 2009.)[17] | |||
| Mirovna misija | Organizacija | Država | Broj pripadnika OS RH |
|---|---|---|---|
| UNMOGIP | Ujedinjeni narodi | Indija i Pakistan | 8 vojnih promatrača |
| EUFOR Tchad/RCA | Europska unija | Čad | 15 pripadnika |
| ISAF | NATO | Afganistan | 300 pripadnika |
| Odlučna podrška | NATO | Afganistan | 103[18] |
| MINURSO | Ujedinjeni narodi | Zapadna Sahara | 7 vojnih promatrača |
| UNMIL | Ujedinjeni narodi | Liberija | 4 stožerna časnika |
| MINUSTAH | Ujedinjeni narodi | Haiti | 3 stožerna časnika |
| UNOCI | Ujedinjeni narodi | Côte d'Ivoire | 2 vojna promatrača |
| UNFICYP | Ujedinjeni narodi | Cipar | 4 vojna promatrača |
| UNOMIG | Ujedinjeni narodi | Gruzija | 3 vojna promatrača |
| UNMIS | Ujedinjeni narodi | Sudan | 5 stožernih časnika |
| UNIFIL | Ujedinjeni narodi | Libanon | 1 stožerni časnik |
| BINUB | Ujedinjeni narodi | Burundi | 1 stožerni časnik |
| MINURCAT | Ujedinjeni narodi | Srednjoafrička Republika i Čad | 2 stožerna časnika |
Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske
Podrobniji članak o temi: Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojskeDan Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) i Dan Hrvatske kopnene vojske (HKoV) obilježava se svake godine 28. svibnja, na dan kada je 1991. godine održana svečana smotra Zbora narodne garde (ZNG) na stadionu NK 'Zagreb' u Kranjčevićevoj ulici i kada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve brigade ZNG-a.
Galerija
Specijalne snage
BOV-3
Mi-171Sh
Patria AMV
Raketni brod Kralj Dmitar Zvonimir
Zrakoplovna skupina Krila Oluje
Povezani članci
- Svečani mimohod povodom 20. godina VRO Oluja
- Zbor narodne garde
- Činovi Hrvatske vojske
- Vojne odore u OSRH
- Vojna policija Oružanih snaga Republike Hrvatske
Izvori
Bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Strateški pregled obrane, MORH, Zagreb, 2005.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Dugoročni plan razvoja OS RH 2006. - 2015.
- ↑ "Prvi put nakon rata otkriveni originalni računi za oružje", Berislav Jelinić za "Nacional", 16. listopada 2006.
- ↑ "Kako smo pobijedili u domovinskom ratu (3): Vojna tehnika i oprema HV-a", Dean Čanić za "Vojna povijest", 15. listopada 2014
- ↑ "Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije – šibenska bitka u rujnu 1991. godine", Dean Čanić za "Vojna povijest", 22. rujna 2014
- ↑ Balkan Battlegrounds Vol 1: str. 392 , https://www.documentcloud.org 24. rujna 2019. Pristupljeno 24. rujna 2019.
- ↑ Američki ministar obrane hvalio Krstičevića: "O Oluji se uči na našim vojnim školama", www.index.hr 14. srpnja 2017. Pristupljeno 24. rujna 2019.
- ↑ Dunigan, Molly (2011). Victory for Hire: Private Security Companies' Impact on Military Effectiveness. Palo Alto, California: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-7459-8., books.google.hr 28. velj 2011. Pristupljeno 24. rujna 2019.
- ↑ Odluka predsjednika RH Tuđmana o prelasku na mirnodopski ustroj oružanih snaga
- ↑ 10,0 10,1 10,2 I. Prodan, Pričuva Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvatski vojnik, broj 67/2005.
- ↑ 11,0 11,1 11,2 11,3 Godišnja razmjena informacija o obrambrenom planiranja 2008.
- ↑ Ukinuto obvezno služenje vojnog roka
- ↑ U požešku vojarnu stigli prvi dragovoljni ročnici, Hrvatski vojnik, broj 213/2008.
- ↑ Ustav Republike Hrvatske
- ↑ 15,0 15,1 Zakon o obrani
- ↑ Sudjelovanje pripadnika OS RH u mirovnim operacijama UN-a i EU-a, MORH
- ↑ Broj pripadnika OS RH u mirovnim misijama UN-a, MORH
- ↑ www.nato.int, objavljeno 7. srpnja 2016., pristupljeno 23. kolovoza 2016.
Vanjske poveznice
- Ministarstvo Obrane Republike Hrvatske
- Oružane snage Republike Hrvatske
- Zakon o obrani
- Hrvatski vojnostručni magazin
| |||||||||||||
| |||||||||||
.jpg){kind=link}
