Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, hrvatski poljodjelski proizvod sa zaštićenom oznakom izvornosti.[1]

Povijest priznavanja oznake izvornosti

Proces zaštite naziva započeo je kada je podnositeljica Udruga za razvitak poljoprivrede i agro- turizma “Ulika” iz Cresa podnijela Ministarstvu poljoprivrede zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla.[1] Plan kontrole za proizvod „Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres“ – ZOI po kojem se provodi postupak potvrđivanja sukladnosti proizvoda sa Specifikacijom proizvoda odobren je od strane Ministarstva poljoprivrede 28. srpnja 2017. godine.[1] Izmijenjenu specifikaciju Udruga je sastavila srpnja 2014. godine.[2]

Europska komisija je Provedbenom Uredbom Komisije (EU) 2015/1149 od 1. srpnja 2015. u Službenom listu Europske unije objavila da je Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres dobilo europsku zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla i zaštićenu oznaku izvornosti. Time je upisano u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te zaštićena na području cijele EU.[1] [3]

Definicija

Ovo ekstra djevičansko maslinovo ulje je dobiveno izravno iz ploda masline (Olea europaea, L.) isključivo mehaničkim postupcima, a fizikalno-kemijska i senzorska svojstva odgovaraju ovima iz specifikacije. Plodovi masline od kojih se proizvodi ovo ulje, a da bi ulje smjelo nositi ovu oznaku, smiju se uzgojiti, ubrati, skladištiti i preraditi samo na području otoka Cresa. Granicu zemljopisnog područja proizvodnje čini obalna crta otoka Cresa. Dopuštene sorte za proizvodnju su autohtone sorte masline slivnjača i plominka, a koje se u maslinicima uzgajaju pojedinačno ili skupa pri čemu udio im ne smije biti manji od 90%. Preostalih 10% čine ostale sorte koje se uzgajaju na Cresu, ali nemaju većeg utjecaja na konačnu kakvoću proizvoda.[2]

Fizikalno-kemijska svojstva koje ulje s ovom oznakom mora imati u trenutku stavljanja na tržište su:[2]
- slobodne masne kiseline: do 0,5%
- peroksidni broj: do 8 mmol O2/kg
- K 232: do 2,2
- K 270: do 0,2

Organoleptička svojstva koje ulje s ovom oznakom mora imati u trenutku stavljanja na tržište su:[2]
- miris: voćni miris po zelenim ili zrelim plodovima masline, ponekad prisutan i miris trave (medijan voćnosti ≥ 2
- okus: na zdrav i svjež plod masline, prisutna gorčina i pikantnost, i to u vrijednostima medijana gorčine ≥ 2 i medijana pikantnosti ≥ 2

Ostali parametri koji nisu definirani u Specifikaciji moraju udovoljavati zakonskim propisima za ekstra djevičanska maslinova ulja.[2]

Sustav sljedivosti kojim se dokazuje podrijetlo proizvedena maslinova ulja poznaje četiri vrste subjekata u proizvodnom procesu: maslinar, uljara, punionica i posrednik. Najvažnije faze proizvodnje u kojima se dokumentira tijek proizvodnje su berba i prodaja maslina, prerada maslina u ulje, skladištenje i prodaja ulja, punjenje ulja u boce i stavljanje pakiranog proizvoda na tržište. Razmaci sadnje, uzgojni oblici i način rezidbe moraju biti sukladni tradiciji maslinarstva otoka Cresa.[2]

Izvori, referencije i bilješke

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Zaštićena oznaka izvornosti (ZOI). Ministarstvo poljoprivrede RH. Pristupljeno 28. ožujka 2022,
    Copyright © 2022 Uvjeti korištenja: "Sadržaji s ovih stranica mogu se prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora (osim u slučaju kada je izričito navedeno da je sadržaj prenesen iz drugog izvora). Dakle, ponovna upotreba je dopuštena uz uvjet da bude naveden izvor podataka. Dopušteno je stavljati poveznicu internet stranice Ministarstva poljoprivrede na druge stranice.".
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres. Udruga za razvitak poljoprivrede i agro- turizma “Ulika”. Srpnja 2014. Stranice MInistarstva poljoprivrede RH. Pristupljeno 28. ožujka 2022.
  3. Službeni list Europske Unije. PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/1149 1. srpnja 2015.. Europska komisija. 15. srpnja 2015. Pristupljeno 28. ožujka 2022.

Vanjske poveznice