Oznaka izvornosti je oblik intelektualnog vlasništva. Specifičniji je oblik zaštite od oznake zemljopisnog podrijetla. Uz ostalo, podrazumijeva obvezno bitni ili isključivi utjecaj posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i iz toga proizašlu osobitu kvalitetu i svojstva proizvoda ili usluga. Radi dobivanja oznaka izvornosti po pravilu se zahtijeva da se proizvodnja, priprema i obrada proizvoda i usluga u cijelosti odvija u naznačenom području.[1]
Oznakom izvornosti daje dodatne zaštite. Osim naziva zemljopisnih područja ili znakova koji ukazuju da neki proizvod ili usluga potječe iz određenog zemljopisnog područja, štiti i tradicionalne zemljopisne i nezemljopisne nazivi koji se koriste za označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz neke regije ili mjesta, ako udovoljavaju propisanim uvjetima.[1]
Ova se oznaka štiti kao intelektualno vlasništvo radi sprječavanja njene zloporabe ili neovlaštene uporabe zato što oznaka izvornosti doprinosi većoj tržišnoj vrijednosti proizvoda i usluga koja odgovara njihovim posebnim svojstvima i time stečenom ugledu. [1]
Nacionalni sustavi prava koji reguliraju oznaku zemljopisnog podrijetla i oznaku izvornosti mogu se znatno razlikovati od države do države, za razliku od ostalih oblika intelektualnog vlasništva kao što su patent, žig i industrijski dizajn.[1]
Uz oznaku proizvođači često stave i logotip proizvođača (koji može biti zaštićen žigom), radi istovremena naglašavanja individualnog karaktera i zajedničke osobine pripadnosti proizvoda.[1]