Augustinski heremiti: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Augustinski heremiti'''-->{{infookvir crkveni red
{{infookvir crkveni red
| naziv                  = Augustinski heremiti
| naziv                  = Augustinski heremiti
| latinski_naziv        =
| latinski_naziv        =

Posljednja izmjena od 8. svibanj 2022. u 01:16

Augustinski heremiti
Kratica naziva: O.S.A. (prije O.E.S.A.)
Krilatica: Anima una et cor unum in Deum
Godina osnivanja: 1. ožujka 1244.
Sjedište: Via Paolo VI, 25, 00193 Rim, Italija
Trenutni čelnik:
Alejandro Moral
Broj pripadnika: 2.804[1]
Poznati pripadnici: Martin Luther, Gregor Mendel, Luis de León, Andres Urdaneta, Sveti Nikola Tolentinski, Sveta Rita, Thomas iz Villanove, Giles iz Rima, Gracija Kotorski

Augustinci[2] ili Augustinski heremiti (lat. Ordo Fratrum Sancti Augustini: O.S.A.; ranije poznati kao Ordo eremitarum sancti Augustini: O.E.S.A.), prosjački katolički crkveni red, koji je nastao u ožujku 1244. godine, ujedinjenjem više pustinjačkih grupa.

Povijest augustinskog reda[uredi]

Papa Inocent IV. ujedinio je 16. prosinca 1243., na njihov zahtjev, godine pustinjačke grupe s područja današnje Toskane i dijela Lacija, Lucce i Siene dvijema bulama. Bulom Praesentium vobis odredio je način izvršenja ujedinjenja, dok je bulom Incumbit nobis osnovao novi Red. Žive i djeluju prema pravilima sv. Augustina.[3]

Augustinci osobito štuju sv. Pavla Pustinjaka kao začetnika cenobitskih grupa i pustinjaštva, ali i sv. Vilima († 1157.). Red je imao 180 samostana u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Portugalu, Engleskoj i Češkoj.

Na području Republike Hrvatske bili su nazočni u samostanima na otoku Hvaru[4]: u Sućurju[5], Hvaru, u špilji iznad Sv. Nedilje i Jelsi, otoku Braču[6], u Dubici, Gariću, Križevcima, Sinju i Makarskoj, a imaju samostane i u Rijeci (1315.), Iloku (1438.) i Vaški (15. st.) i Senju (15. st.). U Ameriku su prvi augustinci dospjeli 1533. godine.[7]

U Hrvata se augustinci javljaju i u Bačkoj na području Subotičke biskupije. Postojale su opatije Derži (Drža, Derša), u okolici Bača [8]. Današnju grkokatoličku katedralu Presvetog Trojstva u Križevcima prvo su koristili augustinci.

Izvori[uredi]

  1. catholic-hierarchy.org. "Ordo Fratrum S. Augustini". http://www.catholic-hierarchy.org/diocese/dqosa.html Pristupljeno 5. travnja 2013 
  2. Krpina, Zdravka, Leksikon katoličkih redova - muški redovi, Naklada sv. Antuna, Zagreb, 2015., str. 17.
  3. Krpina, Zdravka, Leksikon katoličkih redova - muški redovi, Naklada sv. Antuna, Zagreb, 2015., str. 17.
  4. Državni arhiv Lelja Dobronić: Augustinci na otoku Hvaru
  5. Augustinski samostan u Sućurju
  6. Collectio Felbar Augustin Lubin: Karta augustinskih samostana na otocima Hvaru i Braču, Congregatio Dalmatiae Ordinis Eremitarum Sancti Augustini, Augustin Lubin, poslije 1600.
  7. Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 98.
  8. Zvonik br. 134/2005. Povijesni kutak - Opatije i samostani na području Bačke

Vanjske poveznice[uredi]


Nedovršeni članak Augustinski heremiti koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.