Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Crkvena glazba

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Crkveno pjevanje, Tacuinum Sanitatis iz biblioteke Casanatensis (XIV stoljeće)

Crkvena glazba namijenjena je i primjenjivana u kršćanskom bogoslužju i po svojoj svrsi i namjeni kršćanska je liturgijska glazba.

Rani razvoj crkvene glazbe bio je pod snažnim utjecajem orijentalne glazbe, prvenstveno židovske psalmodije, kao i grčkoga jednoglasja. Odlikuje se bogatim melizmima i intervalima manjim od polustupnja.

Već u ranome srednjem vijeku u okviru rimske Crkve razvijaju se oblici liturgijske vokalne glazbe, npr. ambrozijanski koral, koji je kodificirao milanski biskup Ambrozije (o. 339. – 397.), zatim oblik koji je papa Grgur Veliki (o. 540. – 604.) sakupio u zbirku kanoniziranih koralnih melodija (gregorijanski koral). Gregorijanski korali koriste heksatonske ljestvice, s dvanaest modusa. Prema obliku, razlikuju se akcentus i koncentus. Dugo, ukrašeno izvođenje završnog vokala a u aleluji, naziva se jubilacija. Kasnije se, u 8. st. razvijaju himni, tropi i sekvence, a od 9. st. i višeglasje, kao najava buduće polifonije. Uzimanjem jednoga korala kao osnovne melodije i dodavanjem drugoga glasa u paralelnoj kvarti nastao je organum, prvi polifoni oblik europske glazbe. Osnovna melodija se u tom slučaju naziva cantus firmus. Oko tisućite godine orgulje se počinju uvoditi u crkve Zapadne Europe. U tradiciji zapadnoga kršćanstva dolazi do nagla razvoja polifone (višeglasne) glazbe u dvanaestom stoljeću (Ars antiqua), a kasnijim razvojem nastaje Ars nova, čiji je vrhunac u doba Palestrine (1525. – 1594.).

Glazba istočnoga kršćanstva s vremenom je nadopunjena tzv. troparima, kondacima i kanonima, ima najrazvijeniju tradiciju u Bizantu, odakle se širi u ostale crkve. U grčkoortodoksnu glazbu se uvodi višeglasje u šesnaestom stoljeću, na području Rusije.

Reformacija uvodi nov oblik kršćanske glazbe, poznat danas kao protestantski koral. Ta glazba ima korijen u starim njemačkim narodnim duhovnim pjesmama, a izvodi se jednoglasno, uz pratnju orgulja, ili harmonizirano u četiri glasa. Vrhunac razvoja protestantskoga korala ogleda se u djelima Johanna Sebastiana Bacha (1685. – 1750.).

Literatura

Povezani članci

Vanjske poveznice

eo:Religia muziko it:Musica sacra fi:Hengellinen musiikki zh:宗教音乐