Festival kršćanskoga kazališta je hrvatski kazališni festival s predznakom kršćanstva. Prvi se je održao od 30. svibnja do 5. lipnja 2015. godine. Održao se je u Zagrebu, izvan konvencionalne kazališne zgrade, kod franjevaca u crkvi sv. Antuna na Svetome Duhu.[1] Festival organiziraju Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca i katolički glasnik Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga. Voditelj festivala je fra Ivan Marija Lotar, a selektorica Sanja Nikčević.[2]
Podrobniji članak o temi: Kršćansko kazališteNaziv "kršćansko kazalište" u imenu festivala ne znače samo predstave o Kristu, svecima i svećenicima. Ime je oznaka predstava nastalih iz kršćanskog svjetonazora. Kršćansko je kazalište afirmativno kazalište, koje bez obzira na tragične ili sretne krajeve prikazanih priča, potvrđuje svijet kao dio Božjeg plana i smisao čovjekova mjesta u njemu. Tako gledateljstvu pokazuje kako se nositi sa životnim problemima i iskušenjima, pomaže mu prihvatiti, shvatiti i živiti život. Nakon gledanja takvih predstava gledatelj se osjeća uzvišeno, ojačano. Takvo napredno europsko kazalište bilo je od početaka europskog kazališta od starog vijeka, preko srednjeg vijeka, pa do nekih drugih epoha, i trajalo sve do polovine 20. stoljeća. Tad je nadošlo nazadno razdoblje, sekularističkog svjetonazora koji je istjerao Boga iz javnosti, zamijenivši ga tzv. "ljudskim razumom". Takvo kazalište postalo je uz potporu otuđenih voditelja društava, dekadentnih financijera i medijskih pokrovitelja glavna struja u kazalištu. Kritika društva u tom novom svjetonazoru proglašena je jedinom vrijednom funkcijom umjetnosti, što je uvijek i bilo u umjetnosti, ali je novi svjetonazor nametnuo negativistički stav koji se odrazio na društvo koje je zbog toga zapalo u dekadenciju. Nametnut je stav da je svaki pozitivan govor o svijetu ili svako pozitivno spominjanje Boga – "nazadno, štetno i ispod razine prave umjetnosti". Posljedica je bila kriza u umjetnosti i bijeg publike iz kazališta, koja ne želi gledati dosadne predstave, gadosti i ispade zastranjelih pojedinaca bez umjetničkog dara koje mediji prikazuju kao navodne umjetničke veličine. Umjetnost je umjesto poboljšavatelja društva postala kritizerstvo. Negativizam antivjerskog nazora umrtvljuje društvo slikama fatalističke crne stvarnosti. Sekularistički svjetonazor ideju razvoja svijesti i slobode pojedinca izvrnuo je u rušenje svih vrijednosti i to osobito vjere, domoljublja, ljubavi i prijateljstva, kao i institucija, naročito tradicionalne obitelji i Crkve. Srećom po kazališnu umjetnost i po društvo općenito, kršćansko kazalište je opstalo, jer kršćanski svjetonazor živ je u ljudima, kako u publici tako i u istinskim kazališnim stvarateljima. Kršćansko je kazalište ono koje govori ono što je većina ljudi u europskom društvu zadržala kao vrijednosti i kao svjetonazor. Kršćansko kazalište nalazi se između profesionalnog ali i amaterskog kazališta, nema mnogo medijskog i novčanog odjeka, ali publika ga želi i rado dolazi na te prestave.[3]
Izvori
- ↑ Anđela Vidović: Komentar uz prvi festival kršćanskog kazališta. Post festum: Snaga mladosti, Hrvatsko slovo, str. 21., petak, 12. lipnja 2015.; stranice Radio Vrha
- ↑ Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca Plakat objavljenog natječaja za 3. Festival kršćanskog kazališta 2017. (pristupljeno 12. svibnja 2017.)
- ↑ Bitno.net Sanja Nikčević: Drugi Festival kršćanskog kazališta – predstave koje vraćaju Boga u teatar, 24. svibnja 2016. (pristupljeno 12. svibnja 2017.)
