Družba Kćeri Božje ljubavi
| Družba Kćeri Božje ljubavi | |
|---|---|
| Congregatio Filiae Divinae Caritatis | |
| 100px | |
| Kratica naziva: | FDC |
| Godina osnivanja: | 1868. |
| Mjesto osnivanja: | Beč |
| Utemeljitelj: | Franziska Lechner |
| Sjedište: | Beč, Austrija (do 1968.) Grottaferrata, Italija |
Družba Kćeri Božje ljubavi (lat. Congregatio Filiae Divinae Caritatis, kratica: FDC) je rimokatolička družba.
Povijest
Osnovala ju je Majka Franziska Lechner. Družbu je osnovala u Beču 1868. godine. Želja osnivačice jest da članice Družbe trebaju biti službenice i oruđe neizmjerne Božje ljubavi. Lechner je uzela Pravilo sv. Augustina za svoju družbu i sama sastavila Konstitucije. Svrha Družbe bila je pružiti siromašnim djevojkama i kućnim pomoćnicama dom, odgoj i obrazovanje, a danas članice pomažu djevojkama iz malih sredina pri snalaženju kad dođu u veliki grad. Uz to, osnivačica je otvorila sirotišta, internate i škole za siromašnu djecu i neprestano poduzimala nešto novo.[1]
Majka Franziska se u radu bezgranično pouzdavala u Božju providnost. Pored duhovne strane, nije zanemarila ni svjetovnu i računala je na potporu službene Crkve i Carske kuće. Početci Franziskina djelovanja su u sjedištu Austro-Ugarske Monarhije, Beču. U glavnom je gradu podigla kuću Maticu iz koje su osnivani mnogi samostani, zavodi i internati diljem Monarhije. Generalna uprava Družbe boravila je u bečkoj matičnoj kući sve do 1. prosinca 1968. godine. Te godine središte Družbe preselilo se u Grottaferratu kod Rima u Italiju.[1]
Porazom raspadom Austro-Ugarske brojne ustanove i samostani kojima je upravljala Družba više nisu bili u istoj državi pa se nije moglo upravljati iz istog grada. Dugo se razgovaralo i na kraju se pristupilo osnivanju provincija radi lakšeg upravljanja zajednicama i lakše formacije te djelovanja sestara u novonastalim zemljama. Tako su već 11. listopada 1919. osnovane provincije s pripadajućim izabranim vodstvima u Češkoj, Mađarskoj, Jugoslaviji i Poljskoj. Vodstva je potvrdila prva nasljednica utemeljiteljice Franziske Lechner, s. M. Ignacija Egger.[1]
Širenje Družbe već je počelo 1913., kad je M. Ignacija poslala dvije časne sestre u Sjevernu Ameriku, 1920. prve su pripadnice Družbe u Južnoj Americi, u Brazilu kod njemačkih iseljenika. Već 1926. šire se dalje po Brazilu ka tropskim predjelima te Brazil dobiva dvije provincije, Sjeverni i Južni Brazil. Poslije toga Družba se širila i na druge kontinente i u druge države.[1]
Nacionalizacijom u BiH, koja je bila Odlukom Odjeljenja za agrarnu reformu i kolonizaciju Ministarstva poljoprivrede i stočarstva NR BiH od 27. siječnja 1947., a na osnovi Saveznog zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. kolovoza 1945., eksproprijacijom je Družbi oduzeto zemljište u k.o. Koševo od 243.430 m2, u k.o. Pale 80.510 m2, u k.o. Hrasnica 18.743 m2, u k.o. Kolovrat 293.300 m2 sa svim zgradama i postrojenjima na tim zemljištima i sa cjelokupnim živim i mrtvim poljoprivrednim inventarom izuzev manjeg dijela živog inventara na Josipovcu.[2]
Hrvatska i Bosna i Hercegovina se nalaze u Provinciji Božje Providnosti, a u toj provinciji su još Albanija, Kosovo, Njemačka i Švicarska. Provincijalna kuća je u Zagrebu u Domu Gospe Lurdske u Zagrebu.[3]
Družba je dala nekoliko mučenica. Hrvatima su poznate Drinske mučenice i č.s. Danka Jurčević.[4]
Rad Družbe u Ugandi prikazan je u hrvatskome dokumentarnom filmu Uganda - srce Afrike.[5]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Družba Kćeri Božje ljubavi Osnivanje i širenje Družbe (pristupljeno 6. lipnja 2017.)
- ↑ (boš.) Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom i Obrazloženje odluke, 5. studenoga 2014. (pristupljeno 6. prosinca 2017.)
- ↑ Družba Kćeri Božje ljubavi Naše zajednice (pristupljeno 6. lipnja 2017.)
- ↑ Družba sestara Kćeri Božje ljubavi Piše: s. M. Sniježna Stjepandić, FDC s. M. Danka Jurčević - „naša nova Mučenica“ (uz 20. obljetnicu mučeničke smrti), 22. rujna 2016. (preuzeto 14. prosinca 2018.)
- ↑ Verbum Uganda - biser Afrike (pristupljeno 6. ožujka 2019.)
