Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Franjevci trećoredci glagoljaši

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Franjevci trećoredci (TOR), u Hrvatskoj zvani glagoljaši, katolički je crkveni red. Javlja se u 13. stoljeću. Osnivači reda su skupine franjevačkih trećoredaca svjetovnjaka koji počinju živjeti redovničkim samostanskim životom.

Poznatiji samostani ovog reda nalaze se u Ksaveru (Zagreb), Odri kraj Zagreba (Franjevački samostan sv. Franje Asiškoga i Doma za starije i nemoćne "Kuća Sv. Franje), Belišću, Ogulinu, na Krku, Poratu, Glavotoku, samostan sv. Mihovila i sv. Ivana u Zadru i samostan sv. Pavla Pustinjaka na Galevcu (Školjiću) kraj Preka.

Kratična oznaka za ovaj red je TOR.

Franjevci trećoredci glagoljaši u Hrvatskoj

Osim prvog reda, tj. franjevaca ili Male braće, i drugog reda - klarisa, sv. Franjo osnovao je i tzv. treći red za svjetovnjake. No još su se za svečeva života neki trećoredci udruživali u zajednice i počeli živjeti redovničkim životom te polagati redovničke zavjete. Pravilo im je potvrdio papa Nikola IV. 1289. godine. U početku su bili pod upravom Manje braće.

U našim se krajevima vrlo rano spominje prva redovnička zajednica trećoredaca u gradu Zadru 1251. godine. Narod ih je nazivao "remete od pokore", što svjedoči o pustinjačkom karakteru njihova života. U dokumentima su često nazivani hrvatskim redovnicima, fratrima glagoljašima, jer su se od davnine u liturgiji služili glagoljicom i staroslavenskim jezikom. Na tom su području vrlo zaslužni za hrvatsku kulturu.

Papa Siksto IV. proglasio je hrvatsku trećoredsku zajednicu samostalnom 1473. godine, a papa Klement VIII. ujedinio je hrvatsku granu s onom u Italiji 1602. godine i ovlastio ih da biraju vlastitog generalnog poglavara.

U početku trećoredci žive kao pustinjaci, no ujedno djeluju u pastoralu među seljačkim svijetom i ribarima, a u Mletačkoj Republici vrše službu dušobrižnika na mletačkim galijama i po lazaretima. Samostani su im se sve do 20. stoljeća nalazili isključivo u primorskim krajevima, a od prve polovice 20. st. otvaraju samostane i u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Danas djeluju u pastoralu i vode nekoliko župa.

Poznati pripadnici

Vanjske poveznice