Cetina
Ovo je glavno značenje pojma Cetina. Za druga značenja pogledajte Cetina (razdvojba). | |
| Duljina | 105 km |
| Nadm. visina izvora | 385 m |
| Površina porječja | 3700 km2 |
| Izvor | selo Cetina |
| Ušće | Omiš |
| Pritoci | desne: Sutina lijeve: Ruda |
| Države |  Hrvatska
|
| Gradovi | Sinj, Trilj, Omiš |
| Slijev | Jadranski |
| Ulijeva se u | Jadransko more |
| Plovna od − do | Radmanovih mlinica do ušća |
Cetina je rijeka koja pripada Jadranskom slijevu, a nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Duga je 105 km i ulijeva se u Jadransko more kod Omiša.
Geološke osobine
Na dodiru vodonepropusnih kvartarnih lapora i krednih vapnenaca, podno Dinare uz rub Cetinskog polja oblikovalo se je izvorišno područje Cetine. Više krških vrela napaja Cetinu, a najvažnija su tri: Veliko vrilo (Milaševo jezero ili Glavaš), Vukovića vrilo i Batića vrilo.[1]:9
15,6% porječja čine krške zaravni, a vododrživa pobrđa i padine, odnosno flišne zone, čine 7,3% porječja. Krške zaravni su većinom na vapnencima. Na njima se je obro razvio krški reljef brojnih oblika. Planine okružuju zaravni. Neprekinuti pojas zaravni je otvoren samo gdje se nastavlja izvorišni krak Cetine u Kijevsku zaravan te u dolnjem toku prije ušća, u Zadvarsku zaravan. Krške zaravni su starije od doline Cetine, zbog čega je korito rijeke usječeno u njih. Time je sadašnja dolina najnižim dijelom povezanog reljefnog udubljenja na zaravnima i poljima u vrijeme početka razvoja doline. [1]:9
Dolnji tok Cetine ima najveću flišnu zonu od cijelog toka Cetine. Smjestila se između Mosora, Zadvarske zaravni i Omiške Dinare. Ovaj pojas mjestimice se širi i na više od 3 km. Unutar njega izbija nekoliko odvojenih zona krednih i paleogenskih vapnenaca u obliku oštro izdvojenih bila, [1]:9 na kojima je rijeka usjekla kraće kanjone.[1]:11 Kanjoni su bitna osobina vodotoka Cetine, a najduži su između Trilja i dolinskog proširenja kod Blata na Cetini (20 km), i od Blata na Cetini do Zadvarja (7,7 km). Prvi kanjon predstavlja prosjeku kroz kredne vapnence. U njemu se mjestimice pojavljuju proširenja s bogatim akumulacijama. Drugi kanjon se pruža kroz kredne i jurske vapnence, znatno je istorodniji i strmiji od prethodnog, dubine preko pedeset metara. Cetina u dolnjem toku skreće oštro laktasto što je posljedica protjecanja kroz rasjedne zone između slojeva. Na dodiru između krednih vapnenaca i eocenskog fliša su dva slapa Velika i Mala Gubavica.[1]:11
Najširi dio doline Cetine oblikovao se aluvijalnim naslagama i flišu, čije naslage datiraju iz srednjeg eocena. Flišne naslage cetinskog kraja građene su od lapora, pješčenjaka i vapnenaca. Te su naslage vododržive, no kroz njih mogu teći podzemni tokovi. To im uspijeva kroz pukotine u pješčenjacima, brečama ili vapnencima.[1]:11 Ako voda teče kroz mrežu potonjih, izbija na površinu kad naiđe na fliš, a dijelom podzemno otječu kroz flišne stijene.[1]:11
Dolinu Cetine čine tri cjeline:
- kompozitna dolina gornjeg toka koja prolazi kroz polja u kršu i kanjone oblikovane u karbonatima,
- kanjonski srednji tok koji je oblikovan u vapnencima te
- flišna dolina s tri kraća kanjonska segmenta u vapnencima.[1]:11
Klima
Dva su tipa klime. Sredozemna klima (Csa) je samo uz uski obalni pojas. Osobine su joj duga, vruća i suha ljeta te blage i vlažne zime. Visoke planine sprječavaju toplom sredozemnom zraku prodrijeti u unutrašnjost. Dalje vlada kontinentalna klima zaleđa, koju karakterizira kratka i topla ljeta, hladnije zime, te vlažna razdoblja u proljeće i jesen. Najveći dio porječja je Cfa tipa klime, odnosno umjereno tople vlažne klime s vrućim ljetima. Padalinski režim je maritimni. Hidrogeološko područje Cetine se proteže i u Završju odnosno Tropolju, u BiH, odakle dolazi veliki dio voda koje dolazi u izvore. Ta područja karakterizira klima tipa Cfb koja je u planinama u zaleđu Cetine u RH. Klima je umjereno topla vlažna s toplim ljetima), a nadmorska visina utječe na porast vlažnosti i snižavanje temperature. [1]:11
Tok rijeke
Cetina izvire na nadmorskoj visini od 385 m u sjeverozapadnim obroncima Dinare blizu sela Cetine, 7 km sjeverno od Vrlike. Ima više izvora, a glavni je izvor jezero duboko preko stotinu metara.[2] Iznad izvora rijeke Cetine, sjeverno od Vrlike, nalazi se Gospodska pećina, znamenita po naseljenosti u prapovijesnom dobu.[3]
Nekoliko kilometara nizvodno od izvora Cetina utječe u u Perućko jezero. To se mjesto zove Garjak. Ondje je mnoštvo plaža i rukavaca.[4] Perućko jezero je umjetno stvoreno blizu Vrlike stvoreno branom na Cetini 25 km nizvodno od izvora. Nakon jezera rijeka prolazi krškim područjem i Sinjskim poljem prema gradu Sinju. Cetina pod Gardunom, kod grada Trilja, napušta Sinjsko polje, ulazi u kanjon te teče prema jugu. Nad kanjonom je utvrda Nutjak. Obale su u kanjonu bliže i više, a rijeka duboka i spora. Nekad je voda brzo tekla i okretala brojne mlinove, ali su je brane usporile. Cetina kod Biska skreće prema jugoistoku, a od tu je prati i autocesta A1. Cetina kod Šestanovca skreće prema jugu, prolazi ispod A1, a uskoro zatim kod Zadvarja zaokreće oko Mosora i dalje plovi prema zapadu. U Omišu se ulijeva u Jadransko more. površina porječja 3700 km. Ušće cetine je Omiš . Gradovi cetine su : Sinj, Trilj i Omiš.
Tijekom ljetne turističke sezone, u donjem toku Cetine (od Slimena do Radmanovih mlinica kod Omiša), svakodnevno se, dva puta dnevno u trajanju od 3 do 4 sata odvija rafting.
Pritoci
Lijevi su pritoci Cetine redom Rumin, Kosinac i Ruda. Dragović i Dabar također su lijevi pritoci, ali su potopljeni Perućkim jezerom. Glavni je desni pritok Vojskova (koja se u literaturi spominje i kao Vojskava).[5]. Neposredno prije utoka u Cetinu, u Vojskovu utječe Karakašica pa se ona u literaturi znade spominjati desnim pritokom Cetine (umjesto Vojskove).[2]. Sliv Cetine ima mnoštvo manjih rječica i izvora (Tako ti trista i šezdeset vrila šta se u Cetinu sliva [6]). Samo u širem području sela Hrvaca ima više od 50 izvora (koji imaju ime).[5]
Hidroenergetski sustav rijeke Cetine
Hidroenergetski sustav rijeke Cetine obuhvaća: HE Peruća, HE Orlovac, CS Buško blato, HE Đale, HE Zakučac i HE Kraljevac.[7]
HE Peruća
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana PerućaPerućko jezero prvo je veliko umjetno jezero u krškom terenu i prva daljinska akumulacija elektroenergetskog sustava rijeke Cetine. Korisni obujam jezera značajno utječe na izravnavanje protoka Cetine na nizvodnim energetskim stepenicama od Sinjskog polja do Jadranskog mora. Koncentracija pada ostvarena izgradnjom brane Peruća koristi se u pribranskoj hidroelektrani Peruća.
HE Orlovac
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana OrlovacHE Orlovac je visokotlačno derivacijsko postrojenje čiji se objekti nalaze u dvije države: umjetno jezero s pripadajućim objektima i jedan dio dovodnog tunela su u Bosni i Hercegovini, a drugi dio dovodnog tunela, vodna komora, tlačni cjevovod, strojarnica i odvodni kanal strojarnice su u Republici Hrvatskoj. Osim umjetnog jezera Buško blato, postoji i umjetno jezero Mandak. Ako je dotok s Livanjskog polja veći od potreba hidroelektrane, reverzibilnim kanalom Lipa - Buško blato prebacuje se u umjetno jezero Buško blato pomoću reverzibilnog postrojenja Crpne stanice Buško blato (CS Buško blato).
HE Đale
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana ĐaleHE Đale je smještena u klancu rijeke Cetine nizvodno od Trilja, a koristi energetski potencijal na padu 21 metara između Sinjskog polja i umjetnog jezera Prančevići. Za proizvodnju koristi već regulirane vode rijeke Cetine.
HE Kraljevac
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana KraljevacHE Kraljevac se nalazi 21 kilometar od ušća Cetine u more i nakon što je 1932. izgrađena druga faza, s ukupnom instaliranom snagom od 67,2 MW u to vrijeme je bila najveća hidroelektrana u ovom dijelu Europe. Nakon puštanja u pogon druge faze HE Zakučac 1980., HE Kraljevac je izgubila svoj raniji značaj.
HE Zakučac
Podrobniji članak o temi: Hidroelektrana ZakučacHE Zakučac je smještena na ušću rijeke Cetine u more kod Omiša. Prema snazi i proizvodnji HE Zakučac je najveće postrojenje na slivu rijeke Cetine, na koje otpada približno 69% ukupne godišnje proizvodnje.
Polja uz Cetinu
Od izvora do ulaska u kanjon ispod Trilja, uz Cetinu je nekoliko polja, redom: Paško polje, Cetinsko polje (ova dva su neposredno uz izvore rijeke), Vrličko polje, Koljansko i Ribarićko polje (ova dva su potopljena jezerom Peruća), Hrvatačko polje, Sinjsko polje (ono je najveće), unutar kojega je Grabsko polje.[2][5]
Tvrđave uz Cetinu
Uz Cetinu ima nekoliko tvrđava (utvrda, povijesnih gradova) srednjovjekovnih i antičkih.[8][9] Nad izvorom je Glavaš, s desne strane nad Vrlikom je Prozor, a niže na području Potravlja i Satrića Travnik, a još niže Sinjska tvrđava Stari grad (Sinj). S lijeve strane u blizini Trilja je Čačvina, a s desne strane, nad kanjonom, neposredno ispod Trilja Nutjak. S lijeve strane kanjona u Zadvarju je utvrda Zadvarje. Blizu ušća je utvrda Kunjak u Kučićima, a neposredno uz Omiš Visuć, Mirabela (Peovica) i Fortica (Starigrad).
Mostovi na Cetini
Duž Cetine nalazi se nekoliko većih i manjih mostova. Pojedini su isključivo za pješake, drugi su i za vozila. Nalaze se u Omišu, Blatu na Cetini, Trilju i dr. 9. ožujka 2023. okončan je most Cetina u sutjesci na Omiškim vratima.[10]
Galerija
Izvor Cetine
Cetina s mosta, panorama
Tok Cetine u klancu kod Šestanovca
Obnovljeni most na Cetini kod zaseoka Panj (selo Rumin)
Jedna od brana na Cetini
Kanjon Cetine
Ušće Cetine kod Omiša
.jpg)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Katarina Pavlek: Recentne geomorfološke promjene korita rijeke Cetine[1]. Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu. 2019. Pristupljeno 21. svibnja 2023.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11348
- ↑ Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 399.
- ↑ R.P.: Najljepše “oko” Dalmacije: Donosimo prekrasnu fotoreportažu od izvore Cetine do Garjaka Dalmacija danas. 30. srpnja 2018. Pristupljeno 6. listopada 2020.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Velimir Borković, Zemljopisni položaj Župe Hrvace, Hrvace: Župa Svih Svetih, Zbornik Kačić, Split 2004, (ISBN 953-6640-47-3)
- ↑ Ivica Gusić i Filip Gusić, Rječnik govora dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine, Zagreb 2004. (ISBN 953-99786-0-2)
- ↑ [2] "PP HE Jug", hep.hr, 2012.
- ↑ Ivan Ajduk, Srednjovjekovne tvrđave uz rijeku Cetinu, Ex Libris, Zagreb-Split 2010, (ISBN 978-953-284-042-1)
- ↑ Ivan Ajduk, Srednjovjekovne tvrđave, Zagora, nepoznata zemlja 2007.(ISBN 978-953-271-007-6)
- ↑ Zoran Kukilo/Dnevnik/P.F./HRT: HRT HRT na čudu od mosta - mostu Cetina. HRT. 9. ožujka 2023. Pristupljeno 12. ožujka 2023.
Vanjske poveznice
Ostali projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Cetina |