Velika Kladuša

Velika Kladuša
	Dvorac u Velikoj KladušiDvorac u Velikoj Kladuši
	; Zastava
	; Zastava
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Federacija BiH
Županija	Unsko-sanska
	Vlast
- Načelnik	Fikret Abdić
	Površina
- Općina	331 km²
	Stanovništvo (2013.)
- Općina	40.419
- Naseljeno mjesto	4.520
Vremenska zona	Srednjoevropsko vrijeme (UTC)
Poštanski broj	77000
Pozivni broj	+387 (0)37
	Službena stranica velikakladusa.gov.ba
Zemljovid
	Položaj općine Velika Kladuša u Bosni i Hercegovini; Položaj općine Velika Kladuša u Bosni i Hercegovini

Velika Kladuša je općina na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Jedna je od osam općina Unsko-sanske županije.

Zemljopis

S južne strane graniči s općinom Bužim i gradom Cazinom, a sa zapada, sjevera i istoka s Republikom Hrvatskom, odnosno općinama Cetingrad, Vojnić, Topusko, Glina i Dvor. Upravno je područje općine podijeljeno na 14 mjesnih zajednica.

Geoprometni položaj Velike Kladuše je veoma značajan za njezino stanovništvo, za Unsko-sansku županiju i Bosnu i Hercegovinu u cjelini. Mnogi je nazivaju "Vratima BiH". Njenim područjem prolazi magistralna cesta M4-2 koja je povezana sa središtem županije na jugu, a na sjeveru s gospodarskim središtima u Hrvatskoj.

Zemljište općine Velika Kladuša predstavlja jedan od najvažnijih čimbenika u razvoju općine s obzirom na zemljopisni položaj, klimatske i hidrološke prilike, geološke i pedološke karakteristike. Od ukupne površine zemljišta najveći postotak predstavlja poljoprivredno zemljište - 22,375 ha ili 67,48% ukupnog područja.

Na području općine postoji nekoliko speleoloških objekata, ali samo je pećina Hukavica s obzirom na veličinu, kulturne ostatke, pećinske ukrase i lagan pristup pogodna za moguću turističku prezentaciju.

Povijest

Sam gradić Velika Kladuša se prvi put spominje 30. listopada 1280. po imenu "Cladosa", kao dio Zagrebačke županije i biskupije. Raniji naziv za naselje je Donja Kladuša, za razliku od Male Kladuše koja se nazivala Gornjom Kladušom i koja je bila tvrđava na uzvišenju iznad desne obale rijeke Graborske, pritoke Kladušnice

1280. je bila u posjedu velikaške obitelji Babonića. Zatim je bila Mlatka od Peći, čiji su potomci prema Kladuši ponijeli naslov knezova Kladuških. Imali su ju do 1464. godine. Te godine polovicu posjeda kupio je Martin IV. Frankapan. 1470. godine Ivan Tuz de Lak kupio je drugu polovicu i njegova obitelj posjedovala ju je do 1499., kada ju preuzimaju Šubići Peranski. Nakon toga vlasništvo je Andrije Henninga. Njegova udovica Sofija Tuz de Lak udala se nakon 1507. za Matiju Frankapana, čime je vlasništvo nad Kladušom objedinjeno pod Frankapanima. Frankapani ju drže do 1572., otkad ju drži kraljevska uprava. 1585. godine napustila ju je i nije ju više održavala. U razdoblju između 1625. i 1633. zaposjeli su ju Osmanlije. Ušla je u sastav Ostrožačke kapetanije, čijim je bila dijelom sve do 1835. godine.^[1] Velika Kladuša će kasnije postati središte osmanske ekspanzije u prema susjednim neosvojenim zemljama Hrvatskog Kraljevstva, te prema ostalim susjednim krajevima. Iz 1835. datira okršaj habsburških i osmanskih snaga kod Velike Kladuše. Bitka se zametnula 17. listopada a istaknuti sudionik bio je budući hrvatski ban Josip Jelačić.^[2]

Na početku austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878., Velika Kladuša, zajedno s drugima u regiji, je digla najveći otpor u regiji. Ipak dolazak Austro-Ugarske donio je razvitak otvaranjem škola, uvođenjem zemljišnih knjiga, a podignuta je i gradska džamija 1901..^[1] Raspadom Austro-Ugarske ušla je u sastav Države SHS (1918.) te potom Kraljevine SHS. U Kraljevini je po prvoj upravnoj organizaciji bila dijelom Bihaćke oblasti (1922.–29.), a potom Vrbaske banovine (1929.–41.). Nije ušla u sastav Banovine Hrvatske. Nakon osovinske invazije, u sastavu je NDH u Velikoj župi Krbavi-Psetu do 1945. godine.^[1]

U Jugoslaviji je dijelom NR odnosno SR BiH.^[1] 6. svibnja 1950. na području velikokladuškog i susjednih cazinskog i slunjskog kotara izbila je Kordunaška buna, pobuna seljaka protiv nasilne kolektivizacije, prisilna otkupa i visokih nameta, koji je milicija i vojska ugušila sljedećeg dana u krvi.^[3]

U vrijeme rata u BiH od 1993. do 1995. bila je središte Republike Zapadne Bosne pod Fikretom Abdićem.

Stanovništvo

Popisi 1971. - 1991.

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Velika Kladuša

Stanovništvo općine Velika Kladuša
godina popisa	1991.^[4]	1981.	1971.
Muslimani	48 305 (91,29%)	40 238 (88,39%)	32 110 (88,99%)
Srbi	2.266 (4,28%)	2.456 (5,39%)	2.845 (7,88%)
Hrvati	740 (1,39%)	701 (1,53%)	742 (2,05%)
Jugoslaveni	993 (1,87%)	1758 (3,86%)	191 (0,52%)
ostali i nepoznato	604 (1,14%)	367 (0,80%)	191 (0,52%)
ukupno	52 908	45 520	36 079

Velika Kladuša (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

Velika Kladuša
godina popisa	1991.^[4]	1981.	1971.
Muslimani	5.391 (78,10%)	3.823 (73,43%)	2.343 (82,76%)
Srbi	540 (7,82%)	515 (9,89%)	226 (7,98%)
Hrvati	186 (2,69%)	202 (3,88%)	131 (4,62%)
Jugoslaveni	586 (8,49%)	598 (11,48%)	68 (2,40%)
ostali i nepoznato	199 (2,88%)	68 (1,30%)	63 (2,22%)
ukupno	6.902	5.206	2.831

Popis 2013.

Stanovništvo općine Velika Kladuša
godina popisa	2013.^[5]
Bošnjaci	32.561 (80,56%)
Hrvati	636 (1,57%)
Srbi	146 (0,36%)
ostali i nepoznato	7.076 (17,51%)
ukupno	40.419

Velika Kladuša - naseljeno mjesto
godina popisa	2013.^[5]
Bošnjaci	3.412 (75,49%)
Hrvati	140 (3,10%)
Srbi	39 (0,86%)
ostali i nepoznato	929 (20,55%)
ukupno	4.520

Naseljena mjesta

Općinu Velika Kladuša sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:^[5]

Bosanska Bojna, Brda, Bukovlje, Crvarevac, Čaglica, Čelinja, Dolovi, Donja Slapnica, Donja Vidovska, Elezovići, Glavica, Glinica, Golubovići, Gornja Slapnica, Gornja Vidovska, Grabovac, Gradina, Grahovo, Johovica, Klupe, Kudići, Kumarica, Mala Kladuša, Marjanovac, Miljkovići, Mrcelji, Nepeke, Orčeva Luka, Podzvizd, Poljana, Polje, Ponikve, Rajnovac, Stabandža, Šabići, Šestanovac, Šiljkovača, Šmrekovac, Šumatac, Todorovo, Todorovska Slapnica, Trn, Trnovi, Vejinac, Velika Kladuša, Vrnograč, Vrnogračka Slapnica, Zagrad i Zborište.

Mjesne zajednice

PREUSMJERI Predložak:Stilska dorada

Na popisu stanovništva 1991., Općina Velika Kladuša je imala 49 naseljenih mjesta raspoređenih u 12 mjesnih zajednica:

Gradske mjesne zajednice

MZ Velika Kladuša (14.442 st.) - obuhvaća naselja: Miljkovići, Nepeke, Šiljkovača, Šmrekovac, Trnovi, Velika Kladuša i Zagrad.

Seoske mjesne zajednice

MZ Bosanska Bojna (1187 st.) - obuhvaća naselja: Bosanska Bojna i Gradina.
MZ Glinica (1876 st.) - obuhvaća naselja: Bukovlje, Glinica i Poljana.
MZ Mala Kladuša (4555 st.) - obuhvaća naselja: Glavica, Grahovo, Mala Kladuša i Marjanovac.
MZ Podzvizd (5029 st.) - obuhvaća naselja: Klupe, Kumarica, Orčeva Luka, Podzvizd, Ponikve i Rajnovac.
MZ Polje (2357 st.) - obuhvaća naselja: Polje i Trn.
MZ Slapnica (1363 st.) - obuhvaća naselja: Donja Slapnica i Gornja Slapnica.
MZ Šumatac (3803 st.) - obuhvaća naselja: Kudići, Šabići i Šumatac.
MZ Todorovo (6927 st.) - obuhvaća naselja: Čelinja, Golubovići, Mrcelji, Todorovo, Todorovska Slapnica i Vejinac.
MZ Vidovska (2229 st.) - obuhvaća naselja: Donja Vidovska, Gornja Vidovska i Johovica.
MZ Vrnograč (5179 st.) - obuhvaća naselja: Brda, Dolovi, Elezovići, Grabovac, Šestanovac, Vrnograč i Vrnogračka Slapnica.
MZ Zborište (3961 st.) - obuhvaća naselja: Crvarevac, Čaglica, Stabandža i Zborište.

Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, općina Velika Kladuša je u cjelini ušla u sastav Federacije BiH.

Gospodarstvo

Ranih 1980-ih godina Velika Kladuša je ostvarila najveći gospodarski procvat u povijesti svog postojanja. U tom vremenu ostvaren je ravnomjerni gospodarski razvoj općine kao cjeline jer su na području svake mjesne zajednice izgrađeni gospodarski kapaciteti poljoprivredno-prehrambenog kombinata "Agrokomerc" d.d. sa značajnom biološkom, poljoprivrednom i prerađivačkom proizvodnjom. Prepoznatljivosti Velike Kladuše svakako su doprinijeli i "Saniteks" d.d. u tekstilnoj industriji i "Grupex" d.d. u građevinarstvu i proizvodnji betonskih konstrukcija.

Do sada izvršenim geološkim istraživanjima utvrđene su pojave i ležišta nemetalnih i metalnih mineralnih sirovina. Od nemetalnih mineralnih sirovina značajnija su nalazište barita (intenzivna eksploatacija od 1948.), vapnenca i dolomita. Metalne mineralne sirovine su nedovoljno istražene i eksploatirane na području općine, iako se procjenjuje da se ležišta Mangana na ovom području mogu svrstati među najveća u Europi.

Za gospodarstvo općine nisu zanemariva ni ostala prirodna bogatstva kojima ovo područje obiluje kao što su tekuće i termalne vode, 9.057 ha šumskog zemljišta pokrivenog mješovitim šumama bukve, hrasta kitnjaka i pitomog kestena.

Infrastruktura općine

Cestovnu mrežu općine čine magistralna cesta M-4.2 dužine 16.6 km, regionalne ceste dužine 79 km i lokalne ceste dužine 103 km. Područje općine je sa svim graničnim općinama povezan asfaltiranim cestovnim pravcima. Elektroenergetski objekti na području općine uključeni su u jedinstveni elektro-energetski sustav BiH i napajaju se preko mjesne TS 110/35/10 kV koja je dalekovodom 110 kV priključena na 110 kV elektro mrežu. Na području općine ima više od 140 distributivnih TS koje osiguravaju preko niskonaponske mreže dužine oko 850 km preko 9.000 domaćinstva, industrijska postrojenja i ostale kapacitete općine. Sva domaćinstva na području općine su elektrificirana.

Telefonska-fiksna mreža pokriva gotovo cjelokupni prostor općine. Digitalna centrala s preko 10.000 telefonskih priključaka, uz područne telefonske centrale u zonalnim centrima općine, može zadovoljiti potrebe svih domaćinstava, industrije, uslužnih djelatnosti, javnih ustanova i ostalih pravnih osoba na području općine Velika Kladuša.

Spomenici i znamenitosti

Specifičnost geoprometnog položaja područja općine Velika Kladuša ogleda se i u specifičnom kulturno-povijesnom naslijeđu baštinjenom pod utjecajima Istoka i Zapada, neprekidnom smjenom perioda stvaranja i razdoblja razaranja. I pored toga ovo područje ima rijetke i izuzetno zanimljive objekte kulturno-povijesnog i graditeljskog naslijeđa:

srednjovjekovni gradovi (utvrde): Stari grad Kladuša , Podzvizd, Todorovo, Vrnograč,
rimski lokaliteti "Crkvine",
lokalitet "Hrnjičin bunar"
neistraženi lokaliteti nestalih srednjovjekovnih utvrda i crkvi,
Gradska džamija (iz 1901. godine),
spomen-područje iz povijesti NOB-a (spomenici palim borcima, žrtvama te spomen-biste narodnim herojima ovog kraja),
objekti tradicionalne krajiške arhitekture (brojne vodenice potočare, krajiške muslimanske kuće, tzv. dimalučare).

Obrazovanje

Osnovne škole: 10 središnjih osnovnih škola i 21 četverorazredna područna škola
Srednje škole: jedna opća gimnazija i dvije srednje mješovite škole
Predškolsko obrazovanje: dječji vrtić

Zdravstvo

Zdravstvena ustanova Dom zdravlja Velika Kladuša s 7 područnih zdravstvenih ambulanti
Socijalna zaštita: Javna ustanova Centar za socijalni rad Velika Kladuša

Kultura

Javna ustanova Centar za kulturu i obrazovanje "Zuhdija Žalić" u svom sastavu ima kinodvoranu s 250 sjedišta, knjižnicu, izložbeni prostor za stalni postav umjetničkih slika i prigodne izložbe. Pri Centru djeluje KUD "Tono Hrovat" s 150 članova u ženskom gradskom zboru, dramskoj i plesnoj skupini. U Mjesnoj zajednici Vrnograč djeluje KUD "Vrnograč" s preko 80 članova. Kulturno-umjetnička društva su glavni nositelji razvoja amaterizma u području kulture.

Udruge:

Demokratska organizacija mladih Velika Kladuša (DOMVK),
Udruženje za brigu i prava djeteta "Naša djeca" Velika Kladuša,
HO "Svjetlija budućnost",
Udruženje "Stope znanja",
Udruženje žena Bošnjakinja",
Lovačko društvo "Fazan"
Lovačko društvo "Veteran",
Udruženje ribolovaca "Štuka",
Udruženje likovnih umjetnika Velika Kladuša,
Lovačko društvo "ULO Velika Kladusa".

Sport

NK Krajišnik
NK Mladost Vrnograč
FC ABC (MZ Podzvizd)
Košarkaški klub "Krajišnik"
Biciklistički klub "Krajišnik"
Karate klub "Saniteks"
Karate klub "23. februar"
Konjički klub "Krajišnik"
Sportsko društvo "Polet Šumatac"
Nogometa škola "Lav"
Omladinska nogometna škola "Kladuša 2008"

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 Velika Kladuša. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 21. 5. 2023. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64146>.
↑ dr: 20. svibnja 1859. umro ban Josip Jelačić - Znate li zašto je bio najpoznatiji hrvatski ban . Narod.hr. 20. svibnja 2023. 21. svibnja 2023.
↑ (boš.) Uskinfo.ba Uskinfo/avaz.ba: U Cazinu je promovirano drugo izdanje romana Omaha 1950, 7. svibnja 2015. (pristupljeno 20. ožujka 2020.)
↑ ^4,0 ^4,1 Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
↑ ^5,0 ^5,1 ^5,2 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 23. siječnja 2020.

Vanjske poveznice

Službene stranice - Općina Velika Kladuša

[HE-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 Velika Kladuša. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 21. 5. 2023. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64146>.

[2] r: 20. svibnja 1859. umro ban Josip Jelačić - Znate li zašto je bio najpoznatiji hrvatski ban . Narod.hr. 20. svibnja 2023. 21. svibnja 2023.

[promocija-3] (boš.) Uskinfo.ba Uskinfo/avaz.ba: U Cazinu je promovirano drugo izdanje romana Omaha 1950, 7. svibnja 2015. (pristupljeno 20. ožujka 2020.)

[knjiga-4] 4,0 ^4,1 Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.

[popis.gov.ba-5] 5,0 ^5,1 ^5,2 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 23. siječnja 2020.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]