Topusko
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir općina
Topusko je općina u Hrvatskoj, u Sisačko-moslavačkoj županiji i regiji Kordun.
Zemljopis
Topusko se nalazi na samoj granici između Korduna i Banovine, u slikovitom predjelu srednjeg toka rijeke Gline, brežuljkastom kraju izmedu Petrove gore na zapadu i nešto udaljenije Zrinske gore na jugoistoku. Cestovnim prometnicama naselje je povezano s većim obližnjim mjestima: Glina (13 km), Petrinja (35 km), Sisak (47 km), Karlovac (55 km), Zagreb (preko Lasinje i Pisarovine 65 km). Od Topuskog nisu daleko ni Plitvička jezera (80 km).
U okolici Topuskog nalaze se i poznati izvori hladne pitke vode: vrelo Mollinari, Benkovo i Jelačićevo vrelo. Posebno značajni, i po čemu je Topusko poznato, su termalni izvori. Postoje tri glavna izvora i nekoliko manjih, a izbijaju na površinu iz dubine od otprilike 1500 metara i vulkanskog su podrijetla. Medicinska primjena tople vode posljedica je tisućljetnog iskustva, ali je njeno djelovanje objašnjeno tek u novije vrijeme. Ona podražajno djeluje na reorganizaciju organizma i u tijelu mobilizira niz obrambenih čimbenika, a sastojci mineralne vode djeluju i farmakološki. Prema najnovijim nalazima svjetski poznatih institucija, termalne vode u Topuskom - po kvalitativnom sastavu - nalaze se pri vrhu ljestvice u Europi.
Preuzeto sa: [2]
Stanovništvo
Općina Topusko po zadnjem Popisu stanovništva iz 2001. godine ima 3.219 stanovnika, što je otprilike polovica prijeratnog broja. Prema etničkoj strukturi, većinsko stanovništvo su Hrvati (63,5%), a značajan udio čini srpska manjina (29,6%).
Samo naselje Topusko ima 798 stanovnika. U stvarnosti je taj broj nešto veći, jer je dosta mještana službeno prijavljeno kao stanovnici okolnih sela, u kojima još nije dovršena obnova.
Uprava
Topusko se nalazi u sastavu Sisačko-moslavačke županije, a općini osim samog mjesta pripada i 15 okolnih sela.
Povijest
U 4. i 5. stoljeću nadiru Goti i Langobardi, u 6. stoljeću Slaveni i Avari, a u 8. st. Franci. U 10. st. dolaze i Mađari, pa 1097. u bitci na Gvozdu pogiba Petar Svačić, po kome se danas zove Petrova gora. Ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. početkom 13. st. daje cistercitima određene povlastice, i oni se nastanjuju u samostanu na mjestu gdje je danas perivoj Opatovina. Godine 1334. povijesni dokumenti spominju prvu crkvu u Topuskom, crkvu sv. Nikole, koja se je nalazila na Nikolinu brdu.[1] Cistercitski samostan i opatija s početka 13. st. s veličanstvenom samostanskom crkvom Blažene Djevice Marije zaštitni su znak topuskog kraja.[1] Cisterciti su pod turskom prijetnjom otišli iz Topuskog, a kralj Ferdinand I. prava opatije dodjeljuje 1558. zagrebačkim biskupima. Turci su ipak 1556. zauzeli imanje topuske opatije, a cistercitski samostan i crkvu razorili su topovima 1565. godine.[1] Predaja kaže da je po tom događaju Topusko dobilo naziv. Nakon Turaka, 1784. godine Topusko je došlo pod upravu Vojne krajine. Od samostana i opatije preostalo je jedino gotičko pročelje crkve visoko 23 m.
Početkom 19. st. Topusko je potpalo pod francusku vlast, a nakon 1813. ponovo je u Vojnoj krajini. Tad počinje razvoj Topuskog kao kupališta, a jedan od najzaslužnijih ljudi u tom smislu bio je pukovnik Ivan Nestor. U 19. st. rade se mnoga znanstvena ispitivanja termalnih vrela. Njihov ljekovit učinak postaje sve poznatiji, pa sve više uglednih i poznatih ljudi onoga doba posjećuje toplice pa one postaju pomodno sastajalište. Po ukidanju Vojne krajine (1881. godine), Topusko i okolica postaju dio banske Hrvatske. To je razdoblje intenzivnog razvoja lječilišta i turizma u Topuskom. Na samom početku 20. st. izgrađeni su vodovod i željeznica. Podižu se perivoji, među kojima su najpoznatiji perivoj Nikolino brdo i perivoj Opatovina. Mnogi su se botaničari i kroničari Topuskog s neskrivenim oduševljenjem divili ljepoti krajolika i spokoju podneblja, ističući Opatovinu kao perivoj u podnožju Nikolina brda, ulicu lipa, brojne platane, egzotične vrste drveća (ginko biloba, sekvoje i dr).
Tijekom Drugog svjetskog rata, u Topuskom je 8.-9. svibnja 1944. godine održano III. zasjedanje ZAVNOH-a.
Preuzeto sa [3]
Prema srpskim izvorima, za trajanja velikosrpske pobune, hrvatske su policijske snage uspjele proći preko područja gvoške općine 4. srpnja i ušle u Topusko.[2]
U Domovinskom ratu Topusko je pretrpjelo velika razaranja. Hrvatski branitelji teško su izdržavali. Nakon teškog bombardiranja, u rujnu 1991. godine zauzele su ga srpske snage. Zauzele su ga 14. rujna.[3] Nakon velikosrpske okupacije dijeli sudbinu ostalih okupiranih krajeva. Sve hrvatsko stanovništvo je prognano, katolički objekti uništeni, a okolna sela posve uništena. Mnoge poznate zgrade u mjestu, kao što su zgrada Vojnog lječilišta ili Blatne kupke sa zgradom lječilišne restauracije su razorene. [4]
Postoje mnoge indicije koje ukazuju da su evakuirani i okruženi Srbi bili planirana stupica za hrvatske snage. Računali su da na osvetničko ponašanje hrvatskih snaga i gubitak stega. Tako je iako su pobunjeni Srbi gubili na svim bojištima u Oluji, velikosrpski gospodari iz Beograda namjeravali su od Topuskog napraviti novu Srebrenicu, čime bi optužili hrvatsku stranu i svijetu "pokazalii kako su ovdje svi isti i kako nema nevinih". Teze su iznijeli i hrvatski i srpski (dugogodišnji pripadnik jugoslavenske kontraobavještajne službe, pa kontraobavještajac Srbije i krajinskih Srba Slobodan Lazarević, časnik vojske pobunjenih Srba u sektoru Sjever, na stalnoj vezi s čelnicima srbijanske državne sigurnosti Jovicom Stanišićem i Frenkijem Simatovićem) analitičari. Pobunjeni Srbi, kod kojih su paniku i dezorijentiranost stvorili sami Martić, pravoslavni svećenici i Milošević, bili su dovedeni u situaciju okruženosti. Tome je pridonijela i činjenica da su svi "bili svjesni da u pobunjeničkom prostoru nije bilo nevinih i da će ih, ako ostanu, sustići osveta". Iz Srbije su pak nagovarani su da ostanu i izdrže do dolaska obećane pomoći, no vrlo je izvjesno da jer je ta pomoć na tom bojištu kasnila, to bilo zbog očekivane propagandne svrhe: okruženi pobunjenici i očekivana osveta hrvatskih snaga.[5]
Gospodarstvo
Turizam je osnovna gospodarska grana uz razvijeno poljodjelstvo.
Poznate osobe
- Vladimir Branjski Treščec, veliki župan Zagrebačke županije, intendant Hrvatskog narodnog kazališta
- Joseph Schlessinger, profesor s Yalea, jedan od najpoznatijih svjetskih istraživača raka
- Đuro Brodarac, hrvatski general i župan Sisačko - moslavačke županije, rođen u Hrvatskom Selu
Spomenici i znamenitosti
- Gotički portal (visok 23 m), zadnji ostatak srednjovjekovne cistercitske opatije;
- Spomen-dom ZAVNOH-a, teško oštećen 1991. godine;
- Župna crkva Sv. Marije od pohoda, sagrađena 1829. godine u klasicističkom stilu. U Domovinskom ratu minirale su je srpske snage, ali je danas u potpunosti obnovljena.
- crkva sv. Nikole, građena od 1830. do 1835., koju su u vrijeme velikosrpske agresije srpski agresori potpuno srušili rujna 1991.; obnavljana od 1997. do 2000.
Obrazovanje
Kultura
Šport
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Tomislav Vuković: Oboružani topuzima optimizma i vjere, Glas Koncila, 1. veljače 2015.
- ↑ (srp.) Čitali smo za Vas iz knjige Mile S. Dakića: Krajina kroz vijekove, 2002., pristupljeno 1. prosinca 2015.Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatskog informativnog centra (http://www.hic.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: HIC.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. - ↑ Kronologija 1991. godine UVJSP Alfa, , pristupljeno 1. prosinca 2015.
- ↑ [1]
- ↑ Denis Romac: Milošević je od Topuskog želio napraviti Srebrenicu, Zadarski list, 3. lipnja 2009., pristupljeno 1. prosinca 2015.
Vanjske poveznice
- Službene stranice općine Topusko
- Domovinski rat On Line! Ratni dnevnik - Topusko 1991.
- Topusko 1991.
- PREUSMJERI Predložak:Topusko