Paška sol

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 448878 od 24. ožujka 2022. u 22:56 koju je unio Suradnik01 (razgovor | doprinosi) (→‎Definicija)
Skoči na:orijentacija, traži

Paška sol, hrvatski poljodjelski proizvod sa zaštićenom oznakom izvornosti.[1]

Povijest priznavanja oznake izvornosti

Proces zaštite naziva započeo je kada je podnositeljica Solana Pag podnijela Ministarstvu poljoprivrede zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla.[1] Plan kontrole za proizvod „Paška sol“ – ZOI po kojem se provodi postupak potvrđivanja sukladnosti proizvoda sa Specifikacijom proizvoda odobren je od strane Ministarstva poljoprivrede 8. veljače 2017. godine.[1] Izmijenjenu specifikaciju Solana je sastavila studenoga 2018. godine.[2]

Europska komisija je Provedbena Uredba Komisije (EU) 2019/574 u Službenom listu Europske unije od 11. travnja 2019. godine objavila da je Paška sol dobila europsku zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. Time je upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te zaštićen na području cijele EU.[1] [3]

Definicija

U ovom su proizvodu dvije vrste proizvoda. Prvi je sitna morska sol, a druga je solni cvijet. Paška sol je morska sol koju se proizvodi isparavanjem ugušćena mora (salamura) u bazenima za isparavanje. U zatvorenom sustavu kristalizacijom nastaje morska sol. Sustav proizvodnje je solarno-termički. Područje proizvodnje je u Paškom zaljevu na otoku Pagu i jedina sirovina za proizvodnju je more iz Paškog zaljeva. U proizvodnji mora se voditi evidencija o količni isparenja, količini padalina, koncentraciji matične lužine, tlaku i temperaturi u isparivačima, temperaturi u sušnici, udjelu vlage u soli, voditi izvješća o stanju i kretanju slanih voda i ostalo.[2]

Sitna morska sol

Sitnu morsku sol proizvodi se isparavanjem ugušćena mora u bazenima za isparavanje. U zatvorenom sustavu kristalizacijom nastaje morska sol. [2]

Kristali su mali, veličine do 1 mm tako da više od 98% kristala prolazi kroz sito veličine rupica od 1,3 mm, pravilni, kubični, bijele boje te sadrže minerale i elemente u tragovima. Okus je koncentriran, slan bez gorčine. Granulacija je takva da na situ ostatak je manji od 2%. Kemijski sastav čini natrijev klorid > 98%, voda < 0,40%, magnezij od 0,02 do 0,20%, kalcij od 0,01% do 0,10%, kalij nešto više od 0,02%, arsena i kadmija pojedinačno ima svakog manje od 0,25 mg/kg, olova manje od 0,2 mg/kg i žive manje od 0,1 mg/kg.[2]

Solni cvijet

Solni cvijet također se proizvodi prigodom isparavanja ugušćena mora u bazenima za isparavanje, točnije, u početnoj fazi proizvodnje sitne morske soli, dok se proizvodi ugušćena morska voda. U zatvorenom sustavu kristalizacijom. Mjesto proizvodnje su odabrani bazeni trećeg isparenja.[2]

Kristali su ljuskičasti, lako se dbore trljanjem pod prstima. Udio minerala je veći poput magnezija, kalcija, kalija i joda. Okus je blag i slatkast, manje slan u odnosu na kuhinjsku sol, tekstura je hrskava i vrlo krhka. Boje je od bijele do blijedo žute, zbog većeg udjela minerala. Granulacija je krupnija u odnosu na pašku sitnu morsku sol. Kemijski sastav čini natrijev klorid > 97%, voda < 2%, magnezij nešto više od 0,07%, kalcij od 0,02% do 0,20%, kalij nešto više od 0,05%, arsena i kadmija pojedinačno ima svakog manje od 0,25 mg/kg, olova manje od 0,3 mg/kg i žive manje od 0,1 mg/kg.[2]

Izvori, referencije i bilješke

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Zaštićena oznaka izvornosti (ZOI). Ministarstvo poljoprivrede RH. Pristupljeno 24. ožujka 2022,
    Copyright © 2022 Uvjeti korištenja: "Sadržaji s ovih stranica mogu se prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora (osim u slučaju kada je izričito navedeno da je sadržaj prenesen iz drugog izvora). Dakle, ponovna upotreba je dopuštena uz uvjet da bude naveden izvor podataka. Dopušteno je stavljati poveznicu internet stranice Ministarstva poljoprivrede na druge stranice.".
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Paška sol — oznaka izvornosti — specifikacija proizvoda. Solana Pag. Studenoga 2018. Stranice MInistarstva poljoprivrede RH. Pristupljeno 24. ožujka 2022.
  3. Službeni list Europske Unije. Europska koisija. 11. travnja 2019. Pristupljeno 24. ožujka 2022.

Vanjske poveznice