Manjinski jezici u Hrvatskoj: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Novija izmjena →
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)
Redak 11: Redak 11:
Službena uporaba manjinskih jezika regulirana je na osnovu nadležnih zakona u Republici Hrvatskoj i međunarodnih konvencija i sporazuma kojima je zemlja pristupila i/ili potpisala ih. Najvažniji zakoni na nacionalnoj razini su ''[[Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina]]'', ''[[Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina]]'' i ''[[Zakon o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina]]''. Najvažniji međunarodni sporazumi koji se odnose na manjinske jezike su ''[[Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima]]'' i ''[[Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina]]'' koje je usvojilo [[Vijeće Europe]]. Određena prava pripadnici nacionalnih manjina stekli su i kroz međudržavne i međunarodne ugovore i sporazume kao što su ''[[Rapalski ugovor]]'' i ''[[Erdutski sporazum]]''.
Službena uporaba manjinskih jezika regulirana je na osnovu nadležnih zakona u Republici Hrvatskoj i međunarodnih konvencija i sporazuma kojima je zemlja pristupila i/ili potpisala ih. Najvažniji zakoni na nacionalnoj razini su ''[[Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina]]'', ''[[Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina]]'' i ''[[Zakon o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina]]''. Najvažniji međunarodni sporazumi koji se odnose na manjinske jezike su ''[[Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima]]'' i ''[[Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina]]'' koje je usvojilo [[Vijeće Europe]]. Određena prava pripadnici nacionalnih manjina stekli su i kroz međudržavne i međunarodne ugovore i sporazume kao što su ''[[Rapalski ugovor]]'' i ''[[Erdutski sporazum]]''.


Preduvjet od 33,3 % pripadnika nacionalnih manjina u lokalnoj populaciji za obvezno uvođenje ravnopravne uporabe manjinskog jezika smatra se srazmjerno visokim, budući da ''Savjetodavni odbor Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina Vijeća Europe'' smatra udio od 10 do 20 % primjerenim.<ref name="Minority Rights Group International">{{cite web|url=http://www.minorityrights.org/download.php@id=122|title=Minorities in Croatia Report, stranica 24|publisher=Minority Rights Group International|format=PDF|accessdate=12. jul 2015.}}<!-- {{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }} --></ref> Hrvatska javnost i vlasti ne pokazuju uvijek pozitivan stav prema pitanjima manjinskih prava ali je [[pristupanje Hrvatske Europskoj uniji]] imalo pozitivan utjecaj na afirmaciju službene uporabe manjinskih jezika.<ref name="Acta Universitatis Sapientiae">{{cite web|url=http://www.acta.sapientia.ro/acta-euro/C3/euro3-3.pdf|title=Language Policy in Istria, Croatia–Legislation Regarding Minority Language Use, stranica 61 |publisher=Acta Universitatis Sapientiae, European and Regional Studies, 3 (2013) 47-64 |format=PDF |accessdate=12. jul 2015.}}</ref>
Preduvjet od 33,3 % pripadnika nacionalnih manjina u lokalnoj populaciji za obvezno uvođenje ravnopravne uporabe manjinskog jezika smatra se srazmjerno visokim, budući da ''Savjetodavni odbor Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina Vijeća Europe'' smatra udio od 10 do 20 % primjerenim.<ref name="Minority Rights Group International">{{Citiranje weba|url=http://www.minorityrights.org/download.php@id=122|title=Minorities in Croatia Report, stranica 24|publisher=Minority Rights Group International|format=PDF|accessdate=12. jul 2015.}}<!-- {{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }} --></ref> Hrvatska javnost i vlasti ne pokazuju uvijek pozitivan stav prema pitanjima manjinskih prava ali je [[pristupanje Hrvatske Europskoj uniji]] imalo pozitivan utjecaj na afirmaciju službene uporabe manjinskih jezika.<ref name="Acta Universitatis Sapientiae">{{Citiranje weba|url=http://www.acta.sapientia.ro/acta-euro/C3/euro3-3.pdf|title=Language Policy in Istria, Croatia–Legislation Regarding Minority Language Use, stranica 61 |publisher=Acta Universitatis Sapientiae, European and Regional Studies, 3 (2013) 47-64 |format=PDF |accessdate=12. jul 2015.}}</ref>


== Manjinski jezici ==
== Manjinski jezici ==
Redak 20: Redak 20:
==== Obrazovanje ====
==== Obrazovanje ====
[[Datoteka:Školska knjižica.jpg|mini|lijevo|Učenička knjižica iz odjela na srpskom jeziku u Podunavlju.]]
[[Datoteka:Školska knjižica.jpg|mini|lijevo|Učenička knjižica iz odjela na srpskom jeziku u Podunavlju.]]
Obrazovanje na [[srpski jezik|srpskom jeziku]] omogućeno je na prostoru nekadašnje samoproglašene [[Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem|Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema]] na osnovu [[Erdutski sporazum|Erdutskog sporazuma]] koji je stvorio preduvjete za [[Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja|mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja]]. U ovoj regiji nastava se izvodi po ''Modelu A'' manjinskog obrazovanja u kojem se cjelokupna nastava odvija na jeziku i pismu nacionalnih manjina.<ref name="Ministarstvo-Obrazovanje nacionalnih manjina">{{cite web|url=https://mzo.gov.hr/istaknute-teme/odgoj-i-obrazovanje/obrazovanje-nacionalnih-manjina/571|title=Obrazovanje nacionalnih manjina|publisher=Ministarstvo znanosti i obrazovanja |author= |date= |accessdate=14.12.2020.}}</ref> Škole u Podunavlju organiziraju nastavu na hratskom ili na manjinskom jeziku ako postoji minimalan broj učenika za upis razreda po određenom modelu. Kritičari u modelu podijeljenih razreda vide nastavak hrvatsko-srpskog sukoba u Podunavlju dok službeni predstavnici srpske manjine negativan odnos prema srpskim odjelima vide kao pritisak u smijeru odnarođivanja.<ref name="Bognar&Španja">{{cite journal |author=Ladislav Bognar & Sanja Španja |date=2006 |title=Školovanje u multietničkim područjima istočne Slavonije i Baranje |url=https://hrcak.srce.hr/139247 |journal=Pedagogijska istraživanja |izdavač=Hrvatsko pedagogijsko društvo |access-date=17. prosinac 2020.}}</ref> U praksi je podjela izraženija u multietničkim urbanim sredinama (posebice [[Vukovar]]u) dok su seoska naselja u Podunavlju pretežito jednonacionalna (hrvatska, srpska, mađarska ili rusinska).<ref name="Bognar&Španja"/> Podjela razreda po jeziku izvođenja nastave dovela je do toga da su 2011. godine 86 % učenika u hrvatskim razredima u Vukovaru bili Hrvati, a 95 % učenika u srpskim razredima bili Srbi.<ref name="Škola-Vukovar">{{Cite web |url=http://www.fes-croatia.org/fileadmin/user_upload/skola-vukovar-brosura.pdf |title=Škola kao prostor socijalne integracije djece i mladih u Vukovaru |author=Dinka Čorkalo Biruški, Dean Ajduković |publisher=Friedrich-Ebert-Stiftung |access-date=17. prosinac 2020.}}</ref> Iste godine 75 % roditelja srpske nacionallnosti i 68 % učenika podržavalo je postojeći model obrazovanja dok je 78 % učenika i 92 % roditelja hrvatske nacionalnosti podržavalo integrirani model u kojem bi postojali dodatni izborni sati srpskog jezika i kulture blizak Modelu C manjinskog obrazovanja.<ref name="Škola-Vukovar"/> Integrirani model bio je prihvatjiv i za 65 % srpskih roditelja i 49 % učenika u Vukovaru.<ref name="Škola-Vukovar"/>
Obrazovanje na [[srpski jezik|srpskom jeziku]] omogućeno je na prostoru nekadašnje samoproglašene [[Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem|Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema]] na osnovu [[Erdutski sporazum|Erdutskog sporazuma]] koji je stvorio preduvjete za [[Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja|mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja]]. U ovoj regiji nastava se izvodi po ''Modelu A'' manjinskog obrazovanja u kojem se cjelokupna nastava odvija na jeziku i pismu nacionalnih manjina.<ref name="Ministarstvo-Obrazovanje nacionalnih manjina">{{Citiranje weba|url=https://mzo.gov.hr/istaknute-teme/odgoj-i-obrazovanje/obrazovanje-nacionalnih-manjina/571|title=Obrazovanje nacionalnih manjina|publisher=Ministarstvo znanosti i obrazovanja |author= |date= |accessdate=14.12.2020.}}</ref> Škole u Podunavlju organiziraju nastavu na hratskom ili na manjinskom jeziku ako postoji minimalan broj učenika za upis razreda po određenom modelu. Kritičari u modelu podijeljenih razreda vide nastavak hrvatsko-srpskog sukoba u Podunavlju dok službeni predstavnici srpske manjine negativan odnos prema srpskim odjelima vide kao pritisak u smijeru odnarođivanja.<ref name="Bognar&Španja">{{cite journal |author=Ladislav Bognar & Sanja Španja |date=2006 |title=Školovanje u multietničkim područjima istočne Slavonije i Baranje |url=https://hrcak.srce.hr/139247 |journal=Pedagogijska istraživanja |izdavač=Hrvatsko pedagogijsko društvo |access-date=17. prosinac 2020.}}</ref> U praksi je podjela izraženija u multietničkim urbanim sredinama (posebice [[Vukovar]]u) dok su seoska naselja u Podunavlju pretežito jednonacionalna (hrvatska, srpska, mađarska ili rusinska).<ref name="Bognar&Španja"/> Podjela razreda po jeziku izvođenja nastave dovela je do toga da su 2011. godine 86 % učenika u hrvatskim razredima u Vukovaru bili Hrvati, a 95 % učenika u srpskim razredima bili Srbi.<ref name="Škola-Vukovar">{{Cite web |url=http://www.fes-croatia.org/fileadmin/user_upload/skola-vukovar-brosura.pdf |title=Škola kao prostor socijalne integracije djece i mladih u Vukovaru |author=Dinka Čorkalo Biruški, Dean Ajduković |publisher=Friedrich-Ebert-Stiftung |access-date=17. prosinac 2020.}}</ref> Iste godine 75 % roditelja srpske nacionallnosti i 68 % učenika podržavalo je postojeći model obrazovanja dok je 78 % učenika i 92 % roditelja hrvatske nacionalnosti podržavalo integrirani model u kojem bi postojali dodatni izborni sati srpskog jezika i kulture blizak Modelu C manjinskog obrazovanja.<ref name="Škola-Vukovar"/> Integrirani model bio je prihvatjiv i za 65 % srpskih roditelja i 49 % učenika u Vukovaru.<ref name="Škola-Vukovar"/>


[[Zajedničko vijeće općina]] aktivno se zalaže za prijenos osnivačkih prava na određene osnovne škole u Podunavlju sa [[Vukovarsko-srijemska županija|Vukovarsko-srijemske]] i [[Osječko-baranjska županija|Osječko baranjske županije]] na općine sa srpskom većinom u kojima se škole nalaze.<ref name="ZVO Izvor 214">{{cite journal |author=Nikola Milojević |date=27. ožujak 2019. |title=Желимо да своје школе региструјемо као што су их регистровали и Чеси, и Италијани и Мађари |url=https://www.zvo.hr/index.php?meni=11&a=0 |language=sr |journal=Izvor |issue=214 |pages=5 |publisher=Zajedničko vijeće općina |publication-place=[[Vukovar]] |access-date=17. prosinac 2020.}}</ref> Ruralne škole za koje ZVO lobira u praksi već i provode nastavu isključivo u razredima na srpskom jeziku dok bi prijenos osnivačkih prava omogućio da ih se i formalno registrira kao javne srpske škole koje nude obrazovanje samo po Modelu A.<ref name="ZVO Izvor 214"/> Sličan model postoji u Istri s javnim talijanskim školama.<ref name="ZVO Izvor 214"/>
[[Zajedničko vijeće općina]] aktivno se zalaže za prijenos osnivačkih prava na određene osnovne škole u Podunavlju sa [[Vukovarsko-srijemska županija|Vukovarsko-srijemske]] i [[Osječko-baranjska županija|Osječko baranjske županije]] na općine sa srpskom većinom u kojima se škole nalaze.<ref name="ZVO Izvor 214">{{cite journal |author=Nikola Milojević |date=27. ožujak 2019. |title=Желимо да своје школе региструјемо као што су их регистровали и Чеси, и Италијани и Мађари |url=https://www.zvo.hr/index.php?meni=11&a=0 |language=sr |journal=Izvor |issue=214 |pages=5 |publisher=Zajedničko vijeće općina |publication-place=[[Vukovar]] |access-date=17. prosinac 2020.}}</ref> Ruralne škole za koje ZVO lobira u praksi već i provode nastavu isključivo u razredima na srpskom jeziku dok bi prijenos osnivačkih prava omogućio da ih se i formalno registrira kao javne srpske škole koje nude obrazovanje samo po Modelu A.<ref name="ZVO Izvor 214"/> Sličan model postoji u Istri s javnim talijanskim školama.<ref name="ZVO Izvor 214"/>
Redak 30: Redak 30:
Od prosinca 1999. godine [[Srpsko narodno vijeće]] objavljuje tjednik ''[[Novosti (samostalni srpski tjednik)|Novosti]]''. Od 4. prosinca 2009. godine tjednik se prodaje na kioscima diljem zemlje. Uz tjednik ''Novosti'', na srpskom se jeziku objavljuju i ''Identitet'', ''Izvor'', ''Bijela pčela'', ''Prosvjeta'' i ''Forum'' koji se distribuiraju unutar zajednice. U istočnoj Hrvatskoj postoje i tri lokalne radio postaje koje emitiraju program na srpskom jeziku ([[Radio Banska Kosa]] ([[Beli Manastir]]), [[Radio Borovo]] ([[Borovo]]) i [[Radio Dunav]] (Vukovar)). [[Radio-televizija Vojvodine]] u suradnji sa Zajedničkim vijećem općina svakih 15 dana snima i prikazuje polusatnu emisiju „''Hronika Slavonije, Baranje i zapadnog Srema''“.
Od prosinca 1999. godine [[Srpsko narodno vijeće]] objavljuje tjednik ''[[Novosti (samostalni srpski tjednik)|Novosti]]''. Od 4. prosinca 2009. godine tjednik se prodaje na kioscima diljem zemlje. Uz tjednik ''Novosti'', na srpskom se jeziku objavljuju i ''Identitet'', ''Izvor'', ''Bijela pčela'', ''Prosvjeta'' i ''Forum'' koji se distribuiraju unutar zajednice. U istočnoj Hrvatskoj postoje i tri lokalne radio postaje koje emitiraju program na srpskom jeziku ([[Radio Banska Kosa]] ([[Beli Manastir]]), [[Radio Borovo]] ([[Borovo]]) i [[Radio Dunav]] (Vukovar)). [[Radio-televizija Vojvodine]] u suradnji sa Zajedničkim vijećem općina svakih 15 dana snima i prikazuje polusatnu emisiju „''Hronika Slavonije, Baranje i zapadnog Srema''“.


Od 1996. godine Središnja knjižnica kulturog društva Prosvjeta u Zagrebu djeluje i kao službena [[Središnja knjižnica Srba u Hrvatskoj]]. Knjižnica je osnovana 4. siječnja 1948. godine i tada je imala 40 000 svezaka uglavnom tematski vezane uz nacionalnu književnost, uključujući i znatan broj knjiga iz XVIII. i XIX. stoljeća.<ref name="HrvatskoKnjižničarskoDruštvo-Srbi">{{cite web|url=http://hkdrustvo.hr/hkdnovosti/clanak/1211|title=Centralna biblioteka Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" – centar kulture Srba u Hrvatskoj |publisher= Novosti-Hrvatsko knjižničarsko društvo |author=Snjezana Čiča  |date= April 2016 |access-date=22 September 2017}}</ref> Vlasti su 1953. godine donijele odluku o zatvaranju knjižnice i pohranjivanju knjiga u [[Muzej Srba u Hrvatskoj|Muzeju Srba Hrvatske]], [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu]] te u [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti]].<ref name="HrvatskoKnjižničarskoDruštvo-Srbi"/> Knjižnica je ponovno osnovana u siječnju 1995. godine i do 2016. godine u svoju je zbirku skupila više od 25 000 svezaka.<ref name="HrvatskoKnjižničarskoDruštvo-Srbi"/>
Od 1996. godine Središnja knjižnica kulturog društva Prosvjeta u Zagrebu djeluje i kao službena [[Središnja knjižnica Srba u Hrvatskoj]]. Knjižnica je osnovana 4. siječnja 1948. godine i tada je imala 40 000 svezaka uglavnom tematski vezane uz nacionalnu književnost, uključujući i znatan broj knjiga iz XVIII. i XIX. stoljeća.<ref name="HrvatskoKnjižničarskoDruštvo-Srbi">{{Citiranje weba|url=http://hkdrustvo.hr/hkdnovosti/clanak/1211|title=Centralna biblioteka Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" – centar kulture Srba u Hrvatskoj |publisher= Novosti-Hrvatsko knjižničarsko društvo |author=Snjezana Čiča  |date= April 2016 |access-date=22 September 2017}}</ref> Vlasti su 1953. godine donijele odluku o zatvaranju knjižnice i pohranjivanju knjiga u [[Muzej Srba u Hrvatskoj|Muzeju Srba Hrvatske]], [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu]] te u [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti]].<ref name="HrvatskoKnjižničarskoDruštvo-Srbi"/> Knjižnica je ponovno osnovana u siječnju 1995. godine i do 2016. godine u svoju je zbirku skupila više od 25 000 svezaka.<ref name="HrvatskoKnjižničarskoDruštvo-Srbi"/>


<gallery>
<gallery>
Redak 43: Redak 43:
[[Datoteka:Broken bilingual Croatian-Serbia plate at the Elementary School Nikola Tesla in Mirkovci.jpg|thumb|Razbijena dvojezična ploča u [[Mirkovci]]ma.]]
[[Datoteka:Broken bilingual Croatian-Serbia plate at the Elementary School Nikola Tesla in Mirkovci.jpg|thumb|Razbijena dvojezična ploča u [[Mirkovci]]ma.]]


U prvim godinama nakon uvođenja ''Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina'' pojedine jedinice lokalne samouprave pružale su otpor provođenju svojih zakonskih obveza. U pravobraniteljevom izvještaju iz 2005. godine navode se općine [[Vojnić]], [[Krnjak]], [[Gvozd]], [[Donji Kukuruzari]], [[Dvor]] i [[Korenica]] kao one u kojima se odredbe zakona ne provode iako su ga te jedinice lokalne samouprave obvezne provoditi.<ref name="ombudsman.hr">{{cite web|url=http://www.ombudsman.hr/dodaci/058_report-national-minorities-in-croatia-hrc-april-2005.pdf|title=The Position of National Minorities in the Republic of Croatia–Legislation and Practice, stranica 18|publisher=ombudsman.hr|format=PDF|date=|accessdate=12. jul 2015.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150924060051/http://www.ombudsman.hr/dodaci/058_report-national-minorities-in-croatia-hrc-april-2005.pdf|archivedate=24. 9. 2015|url-status=dead}}</ref> Izvještaj ističe i slučaj Vukovara u kojemu je manjini onemogućeno konzumiranje zakonskih prava iako je njezin udio prema popisu iz 2001. godine manje nego 1 %  niži od zakonom propisanog udjela.<ref name="ombudsman.hr" />
U prvim godinama nakon uvođenja ''Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina'' pojedine jedinice lokalne samouprave pružale su otpor provođenju svojih zakonskih obveza. U pravobraniteljevom izvještaju iz 2005. godine navode se općine [[Vojnić]], [[Krnjak]], [[Gvozd]], [[Donji Kukuruzari]], [[Dvor]] i [[Korenica]] kao one u kojima se odredbe zakona ne provode iako su ga te jedinice lokalne samouprave obvezne provoditi.<ref name="ombudsman.hr">{{Citiranje weba|url=http://www.ombudsman.hr/dodaci/058_report-national-minorities-in-croatia-hrc-april-2005.pdf|title=The Position of National Minorities in the Republic of Croatia–Legislation and Practice, stranica 18|publisher=ombudsman.hr|format=PDF|date=|accessdate=12. jul 2015.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150924060051/http://www.ombudsman.hr/dodaci/058_report-national-minorities-in-croatia-hrc-april-2005.pdf|archivedate=24. 9. 2015|url-status=dead}}</ref> Izvještaj ističe i slučaj Vukovara u kojemu je manjini onemogućeno konzumiranje zakonskih prava iako je njezin udio prema popisu iz 2001. godine manje nego 1 %  niži od zakonom propisanog udjela.<ref name="ombudsman.hr" />


Nakon [[Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011.|popisa stanovništva u Hrvatskoj 2011.]] Srbi u Vukovaru su ispunili zakonski preduvjet za obvezno uvođenje ćirilice što je međutim ovoga puta dovelo do [[Prosvjedi protiv ćirilice u Hrvatskoj|prosvjeda protiv ćirilice u Hrvatskoj]]. U travnju 2015. godine ''Odbor Ujedinjenih naroda za ljudska prava'' pozvao je Hrvatsku da osigura manjinama pravo na uporabu njihova jezika i pisama.<ref name="B92-UN">{{cite web|url=http://www.b92.net/eng/news/region.php?yyyy=2015&mm=04&dd=03&nav_id=93697|title=UN calls on Croatia to ensure use of Serbian Cyrillic|work=[[B92]].net|date= |accessdate=12. jul 2015.}}</ref> Izvještaj Odbora ističe da se poziv prvenstveno odnosi na uporabu ćirilice u [[Vukovar]]u i općinama na koje se zakoni odnose.<ref name="B92-UN" />
Nakon [[Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011.|popisa stanovništva u Hrvatskoj 2011.]] Srbi u Vukovaru su ispunili zakonski preduvjet za obvezno uvođenje ćirilice što je međutim ovoga puta dovelo do [[Prosvjedi protiv ćirilice u Hrvatskoj|prosvjeda protiv ćirilice u Hrvatskoj]]. U travnju 2015. godine ''Odbor Ujedinjenih naroda za ljudska prava'' pozvao je Hrvatsku da osigura manjinama pravo na uporabu njihova jezika i pisama.<ref name="B92-UN">{{Citiranje weba|url=http://www.b92.net/eng/news/region.php?yyyy=2015&mm=04&dd=03&nav_id=93697|title=UN calls on Croatia to ensure use of Serbian Cyrillic|work=[[B92]].net|date= |accessdate=12. jul 2015.}}</ref> Izvještaj Odbora ističe da se poziv prvenstveno odnosi na uporabu ćirilice u [[Vukovar]]u i općinama na koje se zakoni odnose.<ref name="B92-UN" />


Pitanje ćirilice u Vukovaru izišlo je izvan okvira odnosa srpske i većinske zajednice i postalo pitanjem političkih sporova i unutar većinske zajednice. Inicijalno kritika oporbenog [[HDZ]]-a prema [[Dvanaesta Vlada Republike Hrvatske|dvanaestoj Vladi Republike Hrvatske]] koju je predvodio [[Zoran Milanović]] da bi naknadno utjecalo na formiranje [[Domovinski pokret|Domovinskog pokreta]] i njegove kritike [[Četrnaesta Vlada Republike Hrvatske|četrnaestoj]] i [[Petnaesta Vlada Republike Hrvatske|petnaestoj vladi]] koju predvodi [[Andrej Plenković]]. U kontekstu ovih sukoba gradonačelnik Vukovara [[Ivan Penava]] je nakon neuspjeha na unutarstranačkim izborima izišao iz HDZ-a i pridružio se Domovinskom pokretu. Time su i najviši lokalni predstavnik iz hrvatske zajednice kao i zamjenik gradonačelnika iz reda srpske manjine u Vukovaru došli iz desno orjentiranih oporbenih stranaka koje nisu na vlasti na državnoj razini. Naime, ranije je i za zamjenika gradonačelnika iz reda srpske zajednice izabran član ''Demokratskog saveza Srba'' (osnovan 2016. od bivših članova SDSS-a) [[Srđan Milaković]], stranke koja oštro kritizira politike SDSS-a.<ref name="Prvi Srbin koji je pobijedio Pupovca">{{cite web|url=https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/prvi-srbin-koji-je-pobijedio-pupovca-otkriva-sto-stoji-iza-potopa-sdss-a-u-vukovaru-20170522|title=Prvi Srbin koji je pobijedio Pupovca otkriva što stoji iza potopa SDSS-a u Vukovaru|work=Tportal|date=22.05.2017 |accessdate=17. prosinac 2020.}}</ref><ref name="DSS-Milošević">{{cite web|url=https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/demokratski-savez-srba-napao-milosevica-odlazak-na-obiljezavanje-oluje-je-pogresan-i-sramotan-15011475|title=Demokratski savez Srba napao Miloševića: ‘Odlazak na obilježavanje Oluje je pogrešan i sramotan‘|work=[[Jutarnji list]]|date=1. kolovoz 2020. |accessdate=17. prosinac 2020.}}</ref>
Pitanje ćirilice u Vukovaru izišlo je izvan okvira odnosa srpske i većinske zajednice i postalo pitanjem političkih sporova i unutar većinske zajednice. Inicijalno kritika oporbenog [[HDZ]]-a prema [[Dvanaesta Vlada Republike Hrvatske|dvanaestoj Vladi Republike Hrvatske]] koju je predvodio [[Zoran Milanović]] da bi naknadno utjecalo na formiranje [[Domovinski pokret|Domovinskog pokreta]] i njegove kritike [[Četrnaesta Vlada Republike Hrvatske|četrnaestoj]] i [[Petnaesta Vlada Republike Hrvatske|petnaestoj vladi]] koju predvodi [[Andrej Plenković]]. U kontekstu ovih sukoba gradonačelnik Vukovara [[Ivan Penava]] je nakon neuspjeha na unutarstranačkim izborima izišao iz HDZ-a i pridružio se Domovinskom pokretu. Time su i najviši lokalni predstavnik iz hrvatske zajednice kao i zamjenik gradonačelnika iz reda srpske manjine u Vukovaru došli iz desno orjentiranih oporbenih stranaka koje nisu na vlasti na državnoj razini. Naime, ranije je i za zamjenika gradonačelnika iz reda srpske zajednice izabran član ''Demokratskog saveza Srba'' (osnovan 2016. od bivših članova SDSS-a) [[Srđan Milaković]], stranke koja oštro kritizira politike SDSS-a.<ref name="Prvi Srbin koji je pobijedio Pupovca">{{Citiranje weba|url=https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/prvi-srbin-koji-je-pobijedio-pupovca-otkriva-sto-stoji-iza-potopa-sdss-a-u-vukovaru-20170522|title=Prvi Srbin koji je pobijedio Pupovca otkriva što stoji iza potopa SDSS-a u Vukovaru|work=Tportal|date=22.05.2017 |accessdate=17. prosinac 2020.}}</ref><ref name="DSS-Milošević">{{Citiranje weba|url=https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/demokratski-savez-srba-napao-milosevica-odlazak-na-obiljezavanje-oluje-je-pogresan-i-sramotan-15011475|title=Demokratski savez Srba napao Miloševića: ‘Odlazak na obilježavanje Oluje je pogrešan i sramotan‘|work=[[Jutarnji list]]|date=1. kolovoz 2020. |accessdate=17. prosinac 2020.}}</ref>


[[Ustavni sud Republike Hrvatske]] je 2014. godine kao protuustavan zabranio referendum na kojem se trebalo odlučivati o zabrani službene uporabe ćirilice u Vukovaru.<ref name="Ustavni sud o ćirilici u Vukovaru">{{cite web|url=https://www.slobodnaevropa.org/a/30052147.html|title=Ustavni sud o ćirilici u Vukovaru – Predstavnici Srba rezervirani|work=[[Radio Slobodna Europa]]|date=12 srpanj 2019. |accessdate=17. prosinac 2020.}}</ref> Godine 2019. Ustavni sud ukinuo je nekoliko odredbi gradskog Statuta Vukovara kao diskriminatorne prema pripadnicima srpske manjine, te je pozvao lokalne vlasti u Vukovaru na razmatranje vraćanja dvojezičnih ploča.<ref name="Ustavni sud o ćirilici u Vukovaru"/>
[[Ustavni sud Republike Hrvatske]] je 2014. godine kao protuustavan zabranio referendum na kojem se trebalo odlučivati o zabrani službene uporabe ćirilice u Vukovaru.<ref name="Ustavni sud o ćirilici u Vukovaru">{{Citiranje weba|url=https://www.slobodnaevropa.org/a/30052147.html|title=Ustavni sud o ćirilici u Vukovaru – Predstavnici Srba rezervirani|work=[[Radio Slobodna Europa]]|date=12 srpanj 2019. |accessdate=17. prosinac 2020.}}</ref> Godine 2019. Ustavni sud ukinuo je nekoliko odredbi gradskog Statuta Vukovara kao diskriminatorne prema pripadnicima srpske manjine, te je pozvao lokalne vlasti u Vukovaru na razmatranje vraćanja dvojezičnih ploča.<ref name="Ustavni sud o ćirilici u Vukovaru"/>


U prosincu 2020. godine u tužbi Mile Novakovića protiv Republike Hrvatske [[Europski sud za ljudska prava]] presudio je kako su ovom srednjoškolskom profesoru pri otkazu u srednjoj školi u [[Darda|Dardi]] 1999. godine (zbog uporabe srpskog jezika u svakodnevnom radu) povrijeđena prava te mu je posmrtno (odnosno obitelji) dodijelio 5000 eura odštete i 800 eura troškova.<ref name="Štefančić 2020">{{cite web|url=https://www.vecernji.hr/vijesti/dobio-otkaz-jer-nije-predavao-na-hrvatskom-jeziku-esljp-presudio-u-korist-ucitelja-1454670|title=Evo zašto je Europski sud stao iza učitelja koji je dobio otkaz jer je usred Hrvatske predavao na srpskom |author=Suzana Lepan Štefančić |work=[[Večernji list]]|date=17 prosinac 2020. |accessdate=21. prosinac 2020.}}</ref> Godine 1999., po okončanju mirne reintegracije, proveden je prosvjetni nadzor samo nad učiteljima srpske nacionalnosti koji su radili u razredima na hrvatskom jeziku.<ref name="Štefančić 2020"/> Europski sud odlučio je da je odluka hrvatskih sudova o otkazu bila zakonita, ali da nije bila razmjerna i da je nadzor proveden samo nad srpskim profesorima mjesec dana nakon usmene preporuke za predavanje isključivo na hrvatskom jeziku u toj školi.<ref name="Patković 2020">{{cite web|url= https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/nastavnik-dobio-otkaz-jer-je-umjesto-strop-rekao-tavanica-pravda-stigla-godinu-dana-nakon-njegove-smrti-15017112 |title=Nastavnik dobio otkaz jer je umjesto ‘strop‘ rekao ‘tavanica‘: Pravda stigla godinu dana nakon njegove smrti |author=Nikola Patković |work=[[Jutarnji list]]|date=20 prosinac 2020. |accessdate=21. prosinac 2020.}}</ref>
U prosincu 2020. godine u tužbi Mile Novakovića protiv Republike Hrvatske [[Europski sud za ljudska prava]] presudio je kako su ovom srednjoškolskom profesoru pri otkazu u srednjoj školi u [[Darda|Dardi]] 1999. godine (zbog uporabe srpskog jezika u svakodnevnom radu) povrijeđena prava te mu je posmrtno (odnosno obitelji) dodijelio 5000 eura odštete i 800 eura troškova.<ref name="Štefančić 2020">{{Citiranje weba|url=https://www.vecernji.hr/vijesti/dobio-otkaz-jer-nije-predavao-na-hrvatskom-jeziku-esljp-presudio-u-korist-ucitelja-1454670|title=Evo zašto je Europski sud stao iza učitelja koji je dobio otkaz jer je usred Hrvatske predavao na srpskom |author=Suzana Lepan Štefančić |work=[[Večernji list]]|date=17 prosinac 2020. |accessdate=21. prosinac 2020.}}</ref> Godine 1999., po okončanju mirne reintegracije, proveden je prosvjetni nadzor samo nad učiteljima srpske nacionalnosti koji su radili u razredima na hrvatskom jeziku.<ref name="Štefančić 2020"/> Europski sud odlučio je da je odluka hrvatskih sudova o otkazu bila zakonita, ali da nije bila razmjerna i da je nadzor proveden samo nad srpskim profesorima mjesec dana nakon usmene preporuke za predavanje isključivo na hrvatskom jeziku u toj školi.<ref name="Patković 2020">{{Citiranje weba|url= https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/nastavnik-dobio-otkaz-jer-je-umjesto-strop-rekao-tavanica-pravda-stigla-godinu-dana-nakon-njegove-smrti-15017112 |title=Nastavnik dobio otkaz jer je umjesto ‘strop‘ rekao ‘tavanica‘: Pravda stigla godinu dana nakon njegove smrti |author=Nikola Patković |work=[[Jutarnji list]]|date=20 prosinac 2020. |accessdate=21. prosinac 2020.}}</ref>


=== Talijanski ===
=== Talijanski ===
Redak 57: Redak 57:


[[Datoteka:ItalSchoolRijeka.jpg|thumbnail|Talijanska škola u Rijeci]]
[[Datoteka:ItalSchoolRijeka.jpg|thumbnail|Talijanska škola u Rijeci]]
Talijanska manjina ostvarila je znatno šire pravo na uporabu vlastitog jezika od svih drugih manjinskih zajednica u Hrvatskoj.<ref name="ombudsman.hr" /> ''[[La Voce del Popolo]]'' su dnevne novine na [[Talijanski jezik|talijanskom jeziku]] koje se objavljuju u [[Rijeka|Rijeci]]. Na inicijativu [[Lista za Rijeku|Liste za Rijeku]], a u kontekstu priprema za 2020. godinu u kojoj je Rijeka bila [[Europska prijestolnica kulture]], Gradsko vijeće razmatralo je mogućnost ponovnog uvođenja natpisa na talijanskom jeziku ukinutih u vrhuncu Tršćanske krize.<ref name="Balcani e Caucaso">{{cite web|url=https://www.balcanicaucaso.org/bhs/zone/Hrvatska/Dvojezicnost-u-Rijeci-186059|title=Dvojezičnost u Rijeci |publisher=Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa |author=Giovanni Vale |date=26.02.2018. |accessdate=14.12.2020.}}</ref>
Talijanska manjina ostvarila je znatno šire pravo na uporabu vlastitog jezika od svih drugih manjinskih zajednica u Hrvatskoj.<ref name="ombudsman.hr" /> ''[[La Voce del Popolo]]'' su dnevne novine na [[Talijanski jezik|talijanskom jeziku]] koje se objavljuju u [[Rijeka|Rijeci]]. Na inicijativu [[Lista za Rijeku|Liste za Rijeku]], a u kontekstu priprema za 2020. godinu u kojoj je Rijeka bila [[Europska prijestolnica kulture]], Gradsko vijeće razmatralo je mogućnost ponovnog uvođenja natpisa na talijanskom jeziku ukinutih u vrhuncu Tršćanske krize.<ref name="Balcani e Caucaso">{{Citiranje weba|url=https://www.balcanicaucaso.org/bhs/zone/Hrvatska/Dvojezicnost-u-Rijeci-186059|title=Dvojezičnost u Rijeci |publisher=Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa |author=Giovanni Vale |date=26.02.2018. |accessdate=14.12.2020.}}</ref>


==== Povijest ====
==== Povijest ====
{{vidi još|Istarski egzodus|Dalmatinski Talijani}}
{{vidi još|Istarski egzodus|Dalmatinski Talijani}}


[[Kraljevina Italija]] nametala je isključivu uporabu talijanskog jezika na istočnoj obali [[Jadran]]a koji je kontrolirala nakon raspada [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. U prvim godinama nakon oslobođenja u Istri i Rijeci je provođena politika dvojezičnosti čiji je obim vremenom u Rijeci znatno sužen.<ref name="Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa">{{cite web|url=https://www.balcanicaucaso.org/bhs/zone/Hrvatska/Identitet-jezik-i-teritorij-dvojezicnost-u-Rijeci-194075|title=Identitet, jezik i teritorij: dvojezičnost u Rijeci|publisher=Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa |author=Marco Abram |date=20.05.2019. |accessdate=14.12.2020.}}</ref> U jesen 1953. godine u Jugoslaviji je došlo do antitalijanskih prosvjeda u kojima su lomljene dvojezične ploče uključujući i onu Talijanskog kulturnog kluba.<ref name="Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa"/> Dio političkog vodstva smatrao je da zbog smanjenog broja deklariranih Talijana u Rijeci vidljivu dvojezičnost u gradu treba ograničiti na kulturne aktivnosti talijanske manjine kao što su kazalište, škole, novine i druge publikacije.<ref name="Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa"/> Londonski memorandum između vlada Italije, Ujedinjenoga Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i Jugoslavije o [[Slobodni teritorij Trsta|Slobodnom Teritoriju Trsta]] iz 1954. godine predviđao je obvezno uvođenje vizualne dvojezičnosti u one gradove u kojima je manjinska zajednica činila najmanje 25 % ukupnog stanovništva.<ref name="Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa"/>
[[Kraljevina Italija]] nametala je isključivu uporabu talijanskog jezika na istočnoj obali [[Jadran]]a koji je kontrolirala nakon raspada [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. U prvim godinama nakon oslobođenja u Istri i Rijeci je provođena politika dvojezičnosti čiji je obim vremenom u Rijeci znatno sužen.<ref name="Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa">{{Citiranje weba|url=https://www.balcanicaucaso.org/bhs/zone/Hrvatska/Identitet-jezik-i-teritorij-dvojezicnost-u-Rijeci-194075|title=Identitet, jezik i teritorij: dvojezičnost u Rijeci|publisher=Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa |author=Marco Abram |date=20.05.2019. |accessdate=14.12.2020.}}</ref> U jesen 1953. godine u Jugoslaviji je došlo do antitalijanskih prosvjeda u kojima su lomljene dvojezične ploče uključujući i onu Talijanskog kulturnog kluba.<ref name="Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa"/> Dio političkog vodstva smatrao je da zbog smanjenog broja deklariranih Talijana u Rijeci vidljivu dvojezičnost u gradu treba ograničiti na kulturne aktivnosti talijanske manjine kao što su kazalište, škole, novine i druge publikacije.<ref name="Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa"/> Londonski memorandum između vlada Italije, Ujedinjenoga Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i Jugoslavije o [[Slobodni teritorij Trsta|Slobodnom Teritoriju Trsta]] iz 1954. godine predviđao je obvezno uvođenje vizualne dvojezičnosti u one gradove u kojima je manjinska zajednica činila najmanje 25 % ukupnog stanovništva.<ref name="Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa"/>


<gallery>
<gallery>
Redak 73: Redak 73:
{{vidi još|Središnja knjižnica Mađara u Hrvatskoj|Mađarizam}}
{{vidi još|Središnja knjižnica Mađara u Hrvatskoj|Mađarizam}}


Predstavnici mađarske nacionalne manjine 2004. godine pozvali su na uvođenje [[Mađarski jezik|mađarskog jezika]] u službenu uporabu u gradu [[Beli Manastir|Belom Manastiru]] pozivajući se na prava stečena prije 1991. godine.<ref name="ombudsman.hr" /> Godine 2004. ta je manjina činila 8,5 % stanovništva u gradu.<ref name="ombudsman.hr" /> Mađarski jezik u visokom obrazovanju se u Hrvatskoj može studirati na Sveučilištu u Zagrebu, [[Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku|Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]], a od akademske godine 2021/2022. i na [[Sveučilište u Rijeci|Sveučilištu u Rijeci]].<ref name="Novi list-Rijeka-hu">{{cite web|url=https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/novo-u-ponudi-sveucilista-u-rijeci-od-iduce-godine-studenti-ce-moci-uciti-madarski-jezik-i-kulturu/|title=Novo u ponudi Sveučilišta u Rijeci: Od iduće godine studenti će moći učiti mađarski jezik i kulturu|publisher=[[Novi list]] |author=Ljerka Bratonja Martinović |date= |accessdate=14. prosinac 2020.}}</ref>
Predstavnici mađarske nacionalne manjine 2004. godine pozvali su na uvođenje [[Mađarski jezik|mađarskog jezika]] u službenu uporabu u gradu [[Beli Manastir|Belom Manastiru]] pozivajući se na prava stečena prije 1991. godine.<ref name="ombudsman.hr" /> Godine 2004. ta je manjina činila 8,5 % stanovništva u gradu.<ref name="ombudsman.hr" /> Mađarski jezik u visokom obrazovanju se u Hrvatskoj može studirati na Sveučilištu u Zagrebu, [[Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku|Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]], a od akademske godine 2021/2022. i na [[Sveučilište u Rijeci|Sveučilištu u Rijeci]].<ref name="Novi list-Rijeka-hu">{{Citiranje weba|url=https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/novo-u-ponudi-sveucilista-u-rijeci-od-iduce-godine-studenti-ce-moci-uciti-madarski-jezik-i-kulturu/|title=Novo u ponudi Sveučilišta u Rijeci: Od iduće godine studenti će moći učiti mađarski jezik i kulturu|publisher=[[Novi list]] |author=Ljerka Bratonja Martinović |date= |accessdate=14. prosinac 2020.}}</ref>


==== Povijest ====
==== Povijest ====
Redak 87: Redak 87:
{{vidi još|Središnja knjižnica za češku manjinu u Hrvatskoj|Čehizam}}
{{vidi još|Središnja knjižnica za češku manjinu u Hrvatskoj|Čehizam}}


6,287 osoba u [[Bjelovarsko-bilogorska županija|Bjelovarsko-bilogorskoj županiji]] izjasnilo se da su pripadnici češke nacionalne manjine.<ref name="BBZ">{{cite web|url=http://bbz.hr/vijesti/detaljnije/dan-materinjeg-jezika|title=DAN MATERINJEG JEZIKA|work=[[Bjelovarsko-bilogorska županija|Bjelovar-Bilogora County]]|date=22. 2. 2015|accessdate=12. jul 2015.}}</ref> 70 % njih istaklo je [[Češki jezik|češki]] kao [[materinski jezik]].<ref name="BBZ" /> Godine 2013. veleposlanik [[Češka Republika|Češke Republike]] u Hrvatskoj Martin Košatka istakao je kako će namjera da se ograniči uporaba ćirilice, ako bude provedena, negativno utjecati i na češku i druge manjine u Hrvatskoj.<ref name="Večernji-Košatka">{{cite web|url=http://www.vecernji.hr/kosatka-reci-ne-moze-cirilici-znaci-biti-i-protiv-ceha-909792|title=Košatka: Reći 'ne može' ćirilici znači biti i protiv Čeha|work=[[Večernji list]]|date= |accessdate=12. jul 2015.}}</ref> Godine 2011. saborska zastupnica [[Zdenka Čuhnil]] istakla je kako na temelju stečenih prava češka manjina ima pravo na ravnopravnu uporabu jezika u 9 jedinica lokalne samouprave dok je to pravo u praksi moguće koristiti u jednoj i djelomično u još jednoj jedinici lokalne samouprave.<ref name="2011Identitet159">{{cite journal | language = sr |title = Gradovi i općine zloupotrebljavaju stečeno pravo: intervju sa Zdenkom Čuhnil | author = Stojan Obradović | publisher  = [[Srpski demokratski forum]] | journal = Identitet | number = 159 |date=5 November 2011 | location = [[Zagreb]] }}</ref>
6,287 osoba u [[Bjelovarsko-bilogorska županija|Bjelovarsko-bilogorskoj županiji]] izjasnilo se da su pripadnici češke nacionalne manjine.<ref name="BBZ">{{Citiranje weba|url=http://bbz.hr/vijesti/detaljnije/dan-materinjeg-jezika|title=DAN MATERINJEG JEZIKA|work=[[Bjelovarsko-bilogorska županija|Bjelovar-Bilogora County]]|date=22. 2. 2015|accessdate=12. jul 2015.}}</ref> 70 % njih istaklo je [[Češki jezik|češki]] kao [[materinski jezik]].<ref name="BBZ" /> Godine 2013. veleposlanik [[Češka Republika|Češke Republike]] u Hrvatskoj Martin Košatka istakao je kako će namjera da se ograniči uporaba ćirilice, ako bude provedena, negativno utjecati i na češku i druge manjine u Hrvatskoj.<ref name="Večernji-Košatka">{{Citiranje weba|url=http://www.vecernji.hr/kosatka-reci-ne-moze-cirilici-znaci-biti-i-protiv-ceha-909792|title=Košatka: Reći 'ne može' ćirilici znači biti i protiv Čeha|work=[[Večernji list]]|date= |accessdate=12. jul 2015.}}</ref> Godine 2011. saborska zastupnica [[Zdenka Čuhnil]] istakla je kako na temelju stečenih prava češka manjina ima pravo na ravnopravnu uporabu jezika u 9 jedinica lokalne samouprave dok je to pravo u praksi moguće koristiti u jednoj i djelomično u još jednoj jedinici lokalne samouprave.<ref name="2011Identitet159">{{cite journal | language = sr |title = Gradovi i općine zloupotrebljavaju stečeno pravo: intervju sa Zdenkom Čuhnil | author = Stojan Obradović | publisher  = [[Srpski demokratski forum]] | journal = Identitet | number = 159 |date=5 November 2011 | location = [[Zagreb]] }}</ref>


=== Slovački ===
=== Slovački ===
{{vidi još|Središnja knjižnica Slovaka u Hrvatskoj}}
{{vidi još|Središnja knjižnica Slovaka u Hrvatskoj}}


U suradnji sa ''Slovačkim kulturnim centrom'' u [[Našice|Našicama]], ''Unija Slovaka'' u Hrvatskoj izdaje časopis ''Prameň'' na [[Slovački jezik|slovačkom jeziku]].<ref name="Savez slovaka-Prameň">{{cite web|url=http://www.savez-slovaka.hr/hr/pramen|title=Prameň-KULTÚRNO-SPOLOČENSKÝ ČASOPIS SLOVÁKOV V CHORVÁTSKU|work=Union of Slovaks|date=|accessdate=12. jul 2015.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150621143349/http://www.savez-slovaka.hr/hr/pramen|archivedate=21. 6. 2015|url-status=dead}}</ref> 2011. godine 536 učenika u [[Ilok]]u, [[Osijek]]u, [[Soljani]]ma, [[Josipovac Punitovački|Josipovcu Punitovačkom]], [[Markovac Našički|Markovcu Našičkom]], [[Jelisavac|Jelisavcu]], [[Miljevci|Miljevcima]], [[Zdenac|Zdencu]], [[Lipovljani|Lipovljanima]] i [[Međurić|Međuriću]] dvaput tjedno učilo je slovački jezik od prvog razreda osnovne škole.<ref name="Tportal-Slovaci u Hrvatskoj">{{cite web|url=https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/kako-zive-slovaci-u-hrvatskoj-20110508 |title=Kako žive Slovaci u Hrvatskoj |author=Vinco Gazdik |date=8. svibanj 2011. |accessdate=25. prosinac 2020. |publisher=tportal.hr }}</ref>
U suradnji sa ''Slovačkim kulturnim centrom'' u [[Našice|Našicama]], ''Unija Slovaka'' u Hrvatskoj izdaje časopis ''Prameň'' na [[Slovački jezik|slovačkom jeziku]].<ref name="Savez slovaka-Prameň">{{Citiranje weba|url=http://www.savez-slovaka.hr/hr/pramen|title=Prameň-KULTÚRNO-SPOLOČENSKÝ ČASOPIS SLOVÁKOV V CHORVÁTSKU|work=Union of Slovaks|date=|accessdate=12. jul 2015.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150621143349/http://www.savez-slovaka.hr/hr/pramen|archivedate=21. 6. 2015|url-status=dead}}</ref> 2011. godine 536 učenika u [[Ilok]]u, [[Osijek]]u, [[Soljani]]ma, [[Josipovac Punitovački|Josipovcu Punitovačkom]], [[Markovac Našički|Markovcu Našičkom]], [[Jelisavac|Jelisavcu]], [[Miljevci|Miljevcima]], [[Zdenac|Zdencu]], [[Lipovljani|Lipovljanima]] i [[Međurić|Međuriću]] dvaput tjedno učilo je slovački jezik od prvog razreda osnovne škole.<ref name="Tportal-Slovaci u Hrvatskoj">{{Citiranje weba|url=https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/kako-zive-slovaci-u-hrvatskoj-20110508 |title=Kako žive Slovaci u Hrvatskoj |author=Vinco Gazdik |date=8. svibanj 2011. |accessdate=25. prosinac 2020. |publisher=tportal.hr }}</ref>


=== Rusinski ===
=== Rusinski ===
{{vidi još|Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u Hrvatskoj}}
{{vidi još|Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u Hrvatskoj}}


Rusinski dijalekt u [[Vojvodina|Vojvodini]] i Hrvatskoj standardiziran je već u prvoj polovici 20. stoljeća, a od 1920-ih objavljuju se i rusinske publikacije.<ref name="Rusini-Hrvatska enciklopedija">{{cite web|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=53753 |title=Rusini |publisher=Hrvatska enciklopedija |author= |date= |accessdate=20.12.2020.}}</ref> Bio je to ujedno i jedan od prvih pokušaja standardizacije rusinskog jezika uopće. Dok u Ukrajini rusinska zajednica nije priznata kao zaseban narod, manjinski status i jezična prava izvan Vojvodine i Hrvatske priznati su i počeli su se razvijati tek u razdoblju poslije Hladnog rata.<ref name="Rusini-Hrvatska enciklopedija"/> Kako na području bivše Jugoslavije suprotno od drugih istočno i srednjoevropskih država nije bilo pritisaka da se Rusini asimiliraju u ukrajinsku zajednicu, ova je zajednica zadržala etnički identitet koji su ponijeli prilikom emigracije iz današnje Slovačke.<ref name="Rusinska obitelj">{{cite journal | language = |title = Rusinska obitelj u istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu | author = Filip Škiljan | journal  = Savez Rusina RH & Predsednik rusinske nacionalne manjine Grada Zagreba: [[Zagreb]]. ISBN 978-953-7767-16-7| number =  |date= | url =https://www.savezrusina.hr/vijest/rusinska-obitelj-u-istocnoj-slavoniji-i-zapadnom-srijemu/ }}</ref> Rusini na području istočne Slavonije kulturno i jezično ne razlikuju se od znatno brojnije i aktivnije zajednice [[Rusini u Vojvodini|Rusina u Vojvodini]], te su znatnim dijelom obitelji koje su se preselile iz [[Ruski Krstur|Ruskog Krstura]].<ref name="Rusinska obitelj"/> Rusinski jezik na ovom području razlikuje se od govora drugih rusinskih zajednica, a obilježava ga i znatan broj posuđenica iz hrvatskog i srpskog jezika.<ref name="Rusinska obitelj"/> Korištenje rusinskog jezika izvan [[Petrovci|Petrovaca]] i [[Mikluševci|Mikluševaca]], među manjim i asimiliranim zajednicama u [[Gunja|Gunji]], [[Rajevo Selo|Rajevom Selu]], [[Piškorevci|Piškorevcima]] i u gradovima počelo je opadati nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], a proces se dodatno ubrzao nakon posljednjeg rata.<ref name="Rusinska obitelj"/>
Rusinski dijalekt u [[Vojvodina|Vojvodini]] i Hrvatskoj standardiziran je već u prvoj polovici 20. stoljeća, a od 1920-ih objavljuju se i rusinske publikacije.<ref name="Rusini-Hrvatska enciklopedija">{{Citiranje weba|url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=53753 |title=Rusini |publisher=Hrvatska enciklopedija |author= |date= |accessdate=20.12.2020.}}</ref> Bio je to ujedno i jedan od prvih pokušaja standardizacije rusinskog jezika uopće. Dok u Ukrajini rusinska zajednica nije priznata kao zaseban narod, manjinski status i jezična prava izvan Vojvodine i Hrvatske priznati su i počeli su se razvijati tek u razdoblju poslije Hladnog rata.<ref name="Rusini-Hrvatska enciklopedija"/> Kako na području bivše Jugoslavije suprotno od drugih istočno i srednjoevropskih država nije bilo pritisaka da se Rusini asimiliraju u ukrajinsku zajednicu, ova je zajednica zadržala etnički identitet koji su ponijeli prilikom emigracije iz današnje Slovačke.<ref name="Rusinska obitelj">{{cite journal | language = |title = Rusinska obitelj u istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu | author = Filip Škiljan | journal  = Savez Rusina RH & Predsednik rusinske nacionalne manjine Grada Zagreba: [[Zagreb]]. ISBN 978-953-7767-16-7| number =  |date= | url =https://www.savezrusina.hr/vijest/rusinska-obitelj-u-istocnoj-slavoniji-i-zapadnom-srijemu/ }}</ref> Rusini na području istočne Slavonije kulturno i jezično ne razlikuju se od znatno brojnije i aktivnije zajednice [[Rusini u Vojvodini|Rusina u Vojvodini]], te su znatnim dijelom obitelji koje su se preselile iz [[Ruski Krstur|Ruskog Krstura]].<ref name="Rusinska obitelj"/> Rusinski jezik na ovom području razlikuje se od govora drugih rusinskih zajednica, a obilježava ga i znatan broj posuđenica iz hrvatskog i srpskog jezika.<ref name="Rusinska obitelj"/> Korištenje rusinskog jezika izvan [[Petrovci|Petrovaca]] i [[Mikluševci|Mikluševaca]], među manjim i asimiliranim zajednicama u [[Gunja|Gunji]], [[Rajevo Selo|Rajevom Selu]], [[Piškorevci|Piškorevcima]] i u gradovima počelo je opadati nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], a proces se dodatno ubrzao nakon posljednjeg rata.<ref name="Rusinska obitelj"/>


=== Njemački ===
=== Njemački ===
{{vidi još|Austrijska čitaonica, Središnja knjižnica Austrijanaca u Hrvatskoj|Germanizam}}
{{vidi još|Austrijska čitaonica, Središnja knjižnica Austrijanaca u Hrvatskoj|Germanizam}}


Njemački jezik u suvremenoj Hrvatskoj prvenstveno je prvi ili drugi [[strani jezik]], a priznat je i kao manjinski jezik [[Nijemci u Hrvatskoj|Nijemaca]] i [[Austrijanci u Hrvatskoj|Austrijanaca u Hrvatskoj]]. ''Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba'' kao najveća udruga manjine zalaže se za emancipaciju uporabe njemačkog jezika u istočnoj Hrvatskoj kao povijesne tradicije Slavonije, a posebno grada [[Osijek]]a.<ref name="Podunavski Švabe">{{cite web|url= https://deutsche-gemeinschaft.eu/o-nama/o-njemackoj-zajednici/ |title=Podunavske Švabe u Hrvatskoj danas  |publisher=Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba|author= |date= |accessdate=20.12.2020.}}</ref>
Njemački jezik u suvremenoj Hrvatskoj prvenstveno je prvi ili drugi [[strani jezik]], a priznat je i kao manjinski jezik [[Nijemci u Hrvatskoj|Nijemaca]] i [[Austrijanci u Hrvatskoj|Austrijanaca u Hrvatskoj]]. ''Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba'' kao najveća udruga manjine zalaže se za emancipaciju uporabe njemačkog jezika u istočnoj Hrvatskoj kao povijesne tradicije Slavonije, a posebno grada [[Osijek]]a.<ref name="Podunavski Švabe">{{Citiranje weba|url= https://deutsche-gemeinschaft.eu/o-nama/o-njemackoj-zajednici/ |title=Podunavske Švabe u Hrvatskoj danas  |publisher=Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba|author= |date= |accessdate=20.12.2020.}}</ref>


=== Jidiš i hebrejski ===
=== Jidiš i hebrejski ===
Redak 108: Redak 108:


U Zagrebu djeluje knjižnica [[Židovska općina Zagreb|Židovske općine Zagreb]] koja nema status jedne od [[:Kategorija:Središnje knjižnice nacionalnih manjina u Hrvatskoj|središnjih manjinskih knjižnica u Republici Hrvatskoj]].<ref name="Basić">{{cite journal |author=Marina Basić |date=2011 |title=Osnivanje središnjih knjižnica nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj kao doprinos razvoju multikulturalnog društva |url=https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A3524/datastream/PDF/view |journal=Završni rad |izdavač=Sveučilište
U Zagrebu djeluje knjižnica [[Židovska općina Zagreb|Židovske općine Zagreb]] koja nema status jedne od [[:Kategorija:Središnje knjižnice nacionalnih manjina u Hrvatskoj|središnjih manjinskih knjižnica u Republici Hrvatskoj]].<ref name="Basić">{{cite journal |author=Marina Basić |date=2011 |title=Osnivanje središnjih knjižnica nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj kao doprinos razvoju multikulturalnog društva |url=https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A3524/datastream/PDF/view |journal=Završni rad |izdavač=Sveučilište
Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet |access-date=13. prosinac 2020.}}</ref> Uz knjižnicu u Zagrebu nalazi se i privatna [[Osnovna škola Hugo Kon]] osnovana 2003. godine.<ref name="Srednja-OŠ Hugo Kon">{{cite web|url=https://www.srednja.hr/zbornica/dan-u-posve-drugacijoj-skoli-hugo-kon/|title=Proveli smo dan u posve drugačijoj OŠ Lauder Hugo Kon i oduševili se|work=Srednja.hr|date=29. siječanj 2018. |accessdate=17. prosinac 2020.}}</ref> ''Festival tolerancije-Židovski filmski festival'' 2007. godine osnovao je [[Branko Lustig]] s ciljem očuvanja sjećanja na [[Holokaust]] i promidžbe tolerancije.
Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet |access-date=13. prosinac 2020.}}</ref> Uz knjižnicu u Zagrebu nalazi se i privatna [[Osnovna škola Hugo Kon]] osnovana 2003. godine.<ref name="Srednja-OŠ Hugo Kon">{{Citiranje weba|url=https://www.srednja.hr/zbornica/dan-u-posve-drugacijoj-skoli-hugo-kon/|title=Proveli smo dan u posve drugačijoj OŠ Lauder Hugo Kon i oduševili se|work=Srednja.hr|date=29. siječanj 2018. |accessdate=17. prosinac 2020.}}</ref> ''Festival tolerancije-Židovski filmski festival'' 2007. godine osnovao je [[Branko Lustig]] s ciljem očuvanja sjećanja na [[Holokaust]] i promidžbe tolerancije.


=== Ukrajinski ===
=== Ukrajinski ===
{{vidi još|Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u Hrvatskoj}}
{{vidi još|Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u Hrvatskoj}}


Ukrajinska zajednica u Hrvatskoj objavljuje sljedeće publikacije na ukrajinskom jeziku - časopise ''Vjesnik'', ''Naša Gazeta'', ''Nova Dumka'', dječji časopis ''Vjenčić'' i almanah ''Misli s Dunava''.<ref name="mfa.gov.ua">{{cite web|url=https://croatia.mfa.gov.ua/hr/horvatska-ukrayiniana/pro-ukrayinsku-gromadu-v-respublici-horvatiya|title=O ukrajinskoj zajednici u Republici Hrvatskoj |work=Veleposlanstvo Ukrajine u Hrvatskoj |date=12. svibanj 2020. |accessdate=17. prosinac 2020.}}</ref> Od 2001. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu djeluje katedra za ukrajinski jezik i književnost.<ref name="mfa.gov.ua"/>
Ukrajinska zajednica u Hrvatskoj objavljuje sljedeće publikacije na ukrajinskom jeziku - časopise ''Vjesnik'', ''Naša Gazeta'', ''Nova Dumka'', dječji časopis ''Vjenčić'' i almanah ''Misli s Dunava''.<ref name="mfa.gov.ua">{{Citiranje weba|url=https://croatia.mfa.gov.ua/hr/horvatska-ukrayiniana/pro-ukrayinsku-gromadu-v-respublici-horvatiya|title=O ukrajinskoj zajednici u Republici Hrvatskoj |work=Veleposlanstvo Ukrajine u Hrvatskoj |date=12. svibanj 2020. |accessdate=17. prosinac 2020.}}</ref> Od 2001. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu djeluje katedra za ukrajinski jezik i književnost.<ref name="mfa.gov.ua"/>


=== Romski ===
=== Romski ===
{{vidi još|Središnja knjižnica Roma u Hrvatskoj}}
{{vidi još|Središnja knjižnica Roma u Hrvatskoj}}


[[Središnja knjižnica Roma u Hrvatskoj]], otvorena 8. lipnja 2020. godine, jedina je romska knjižnica u Europi. [[Hrvatski sabor]] formalno je priznao Dan romskog jezika 25. svibnja 2012. godine.<ref name="Sabor-Romani Language Day">{{cite web|url=http://www.sabor.hr/world-roma-language-day-marked-in-croatian-parliam|title=World Roma Language Day marked in Croatian Parliament|publisher=[[Hrvatski sabor]]|date=5 November 2014| access-date=19 June 2015}}</ref> Zastupnik romske nacionalne manjine [[Veljko Kajtazi]] istakao je namjeru da se u razdoblju svog mandata zalaže za formalno priznanje romskog jezika kao jednoga od priznatih manjinskih jezika u Hrvatskoj.<ref name="Sabor-Romani Language Day"/>
[[Središnja knjižnica Roma u Hrvatskoj]], otvorena 8. lipnja 2020. godine, jedina je romska knjižnica u Europi. [[Hrvatski sabor]] formalno je priznao Dan romskog jezika 25. svibnja 2012. godine.<ref name="Sabor-Romani Language Day">{{Citiranje weba|url=http://www.sabor.hr/world-roma-language-day-marked-in-croatian-parliam|title=World Roma Language Day marked in Croatian Parliament|publisher=[[Hrvatski sabor]]|date=5 November 2014| access-date=19 June 2015}}</ref> Zastupnik romske nacionalne manjine [[Veljko Kajtazi]] istakao je namjeru da se u razdoblju svog mandata zalaže za formalno priznanje romskog jezika kao jednoga od priznatih manjinskih jezika u Hrvatskoj.<ref name="Sabor-Romani Language Day"/>


=== Ostali jezici ===
=== Ostali jezici ===
[[Istrorumunjski jezik]] Ćiribiraca govori se u nekoliko sela u [[Istra|Istri]].
[[Istrorumunjski jezik]] Ćiribiraca govori se u nekoliko sela u [[Istra|Istri]].


== Općine s manjinskim jezicima u službenoj uporabi<ref name="Prijedlog izvještaja">{{cite web|url=https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/Arhiva//125.%20-%2023.pdf|title=PETO IZVJEŠĆE REPUBLIKE HRVATSKE O PRIMJENI EUROPSKE POVELJE O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA, stranica 36|format=PDF|accessdate=12. jul 2015.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150518084608/https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/Arhiva//125.%20-%2023.pdf|archivedate=18. 5. 2015|url-status=dead}}</ref> ==
== Općine s manjinskim jezicima u službenoj uporabi<ref name="Prijedlog izvještaja">{{Citiranje weba|url=https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/Arhiva//125.%20-%2023.pdf|title=PETO IZVJEŠĆE REPUBLIKE HRVATSKE O PRIMJENI EUROPSKE POVELJE O REGIONALNIM ILI MANJINSKIM JEZICIMA, stranica 36|format=PDF|accessdate=12. jul 2015.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150518084608/https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/Arhiva//125.%20-%2023.pdf|archivedate=18. 5. 2015|url-status=dead}}</ref> ==


{| class="wikitable"
{| class="wikitable"
Redak 391: Redak 391:
| Трпиња
| Трпиња
| Srpski
| Srpski
| sva naselja osim [[Ćelije]]<ref name="Statut">{{cite web|url=http://www.opcinatrpinja.hr/files/statut2013.pdf|title=Statut Općine Trpinja|format=PDF|accessdate=23. 6. 2015}}</ref>
| sva naselja osim [[Ćelije]]<ref name="Statut">{{Citiranje weba|url=http://www.opcinatrpinja.hr/files/statut2013.pdf|title=Statut Općine Trpinja|format=PDF|accessdate=23. 6. 2015}}</ref>
| Ustavni zakon
| Ustavni zakon
| 5572
| 5572
Redak 661: Redak 661:


== Povijest ==
== Povijest ==
U prosincu 1991. godine Hrvatski sabor usvojio je ''Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina'' koji je prethodio današnjem ''Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina'' iz 2002. godine. Ustavni zakon iz 1991. godine je usvojen kao preduvjet koji je [[međunarodna zajednica]] postavila za međunarodno priznanje nezavisnosti Hrvatske.<ref name="Pravni fakultet">{{cite web |url=http://www.ijf.hr/Eu2/Vasiljevic.pdf|title=Pravni aspekti zaštite manjina u procesu stabilizacije i pridruživanja|access-date=21. prosinac 2020. |author=Snježana Vasiljević; [[Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu]]|language=hr}}</ref>
U prosincu 1991. godine Hrvatski sabor usvojio je ''Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina'' koji je prethodio današnjem ''Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina'' iz 2002. godine. Ustavni zakon iz 1991. godine je usvojen kao preduvjet koji je [[međunarodna zajednica]] postavila za međunarodno priznanje nezavisnosti Hrvatske.<ref name="Pravni fakultet">{{Citiranje weba |url=http://www.ijf.hr/Eu2/Vasiljevic.pdf|title=Pravni aspekti zaštite manjina u procesu stabilizacije i pridruživanja|access-date=21. prosinac 2020. |author=Snježana Vasiljević; [[Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu]]|language=hr}}</ref>


''Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima'' stupila je na snagu u Hrvatskoj 1997. godine.<ref name="GONG-INTERNATIONAL HUMAN RIGHTS DAY">{{cite web|url=http://gong.hr/en/active-citizens/civil-society/europe-and-croatia-are-living-and-protecting-multi/|title=Europe and Croatia are living and protecting multilingualism|publisher=GONG| format=|date=| accessdate=12. juli 2015.}}</ref>
''Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima'' stupila je na snagu u Hrvatskoj 1997. godine.<ref name="GONG-INTERNATIONAL HUMAN RIGHTS DAY">{{Citiranje weba|url=http://gong.hr/en/active-citizens/civil-society/europe-and-croatia-are-living-and-protecting-multi/|title=Europe and Croatia are living and protecting multilingualism|publisher=GONG| format=|date=| accessdate=12. juli 2015.}}</ref>


[[Lisabonski ugovor]] uveo je u primarno zakonodavstvo Europske unije pojam „pripadnika manjina”, što je prva izričita upotreba tog izraza u povijesti prava EU-a.<ref name="Minimalni standardi za manjine u EU-u">{{cite web|url=https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-8-2018-0447_HR.html |title=Minimalni standardi za manjine u EU-u |publisher=Europski parlament | format=|date=| accessdate=22. prosinca 2020.}}</ref> Potaknut činjenicom da 8 % građana EU pripada nacionalnim manjinama, a 10 % govori manjinske jezike, [[Europski parlament]] je 13. studenog 2018. godine usvojio ''Rezoluciju o minimalnim standardima za manjine u EU-u'' koja se odnosi na sve zemlje članice uključujući i Hrvatsku.<ref name="Minimalni standardi za manjine u EU-u"/> U dijelu koji se odnosi na manjinske jezike rezolucija poziva [[Europska komisija|Europsku komisiju]], države članice i njihove općine da promiču uporabu manjinskih jezika (uključujući i među građanima koji nisu pripadnici manjine), uvedu administrativne mjere protiv članica koje ugrožavaju opstanak jezika unutar svojih granica, promiču vizualnu prisutnost regionalnih i manjinskih jezika na cestovnim znakovima, administraciji i kulturi i uklone administrativne i finansijske prepreke.<ref name="Minimalni standardi za manjine u EU-u"/>
[[Lisabonski ugovor]] uveo je u primarno zakonodavstvo Europske unije pojam „pripadnika manjina”, što je prva izričita upotreba tog izraza u povijesti prava EU-a.<ref name="Minimalni standardi za manjine u EU-u">{{Citiranje weba|url=https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-8-2018-0447_HR.html |title=Minimalni standardi za manjine u EU-u |publisher=Europski parlament | format=|date=| accessdate=22. prosinca 2020.}}</ref> Potaknut činjenicom da 8 % građana EU pripada nacionalnim manjinama, a 10 % govori manjinske jezike, [[Europski parlament]] je 13. studenog 2018. godine usvojio ''Rezoluciju o minimalnim standardima za manjine u EU-u'' koja se odnosi na sve zemlje članice uključujući i Hrvatsku.<ref name="Minimalni standardi za manjine u EU-u"/> U dijelu koji se odnosi na manjinske jezike rezolucija poziva [[Europska komisija|Europsku komisiju]], države članice i njihove općine da promiču uporabu manjinskih jezika (uključujući i među građanima koji nisu pripadnici manjine), uvedu administrativne mjere protiv članica koje ugrožavaju opstanak jezika unutar svojih granica, promiču vizualnu prisutnost regionalnih i manjinskih jezika na cestovnim znakovima, administraciji i kulturi i uklone administrativne i finansijske prepreke.<ref name="Minimalni standardi za manjine u EU-u"/>


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 22. prosinac 2021. u 01:38

Pogreška pri izradbi sličice:
Općine sa službenim manjinskim jezicima;
     srpski jezik (preko 33 % pripadnika manjine)
     srpski (ispod 33 % pripadnika manjine)
     talijanski (preko 33 % pripadnika manjine)
     talijanski (ispod 33 % pripadnika manjine)
     mađarski (preko 33 % pripadnika manjine)
     mađarski (ispod 33 % pripadnika manjine)
     češki (preko 33 % pripadnika manjine)
     češki (ispod 33 % pripadnika manjine)
     rusinski (preko 33 % pripadnika manjine)
     rusinski (ispod 33 % pripadnika manjine)
     slovački (preko 33 % pripadnika manjine)
     slovački (ispod 33 % pripadnika manjine)

Manjinski jezici u Hrvatskoj su tradicionalni ili materinski jezici nacionalnih i etničkih manjina u Hrvatskoj. Uz privatnu i uporabu unutar zajednice, manjinski jezici se na različite načine i u različitom obimu koriste i u službenom i javnom prostoru.

Pravni okvir

Ustav Republike Hrvatske u svom uvodu definira Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, zemlju svih njezinih državljana i zemlju tradicionalnih autohtonih zajednica koje ustav naziva nacionalnim manjinama. Nacionalne manjine izričito nabrojane u ustavu redom su Srbi, Česi, Slovaci, Talijani, Mađari, Židovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi i Albanci. Član 12. Ustava navodi da je službeni jezik u Hrvatskoj hrvatski jezik, dok se u pojedinim jedinicama lokalne samouprave (gradovi i općine) neki drugi jezik i ćirilično ili neko drugo pismo mogu uvesti u službenu usporednu uporabu.

Službena uporaba manjinskih jezika regulirana je na osnovu nadležnih zakona u Republici Hrvatskoj i međunarodnih konvencija i sporazuma kojima je zemlja pristupila i/ili potpisala ih. Najvažniji zakoni na nacionalnoj razini su Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i Zakon o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Najvažniji međunarodni sporazumi koji se odnose na manjinske jezike su Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima i Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina koje je usvojilo Vijeće Europe. Određena prava pripadnici nacionalnih manjina stekli su i kroz međudržavne i međunarodne ugovore i sporazume kao što su Rapalski ugovor i Erdutski sporazum.

Preduvjet od 33,3 % pripadnika nacionalnih manjina u lokalnoj populaciji za obvezno uvođenje ravnopravne uporabe manjinskog jezika smatra se srazmjerno visokim, budući da Savjetodavni odbor Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina Vijeća Europe smatra udio od 10 do 20 % primjerenim.[1] Hrvatska javnost i vlasti ne pokazuju uvijek pozitivan stav prema pitanjima manjinskih prava ali je pristupanje Hrvatske Europskoj uniji imalo pozitivan utjecaj na afirmaciju službene uporabe manjinskih jezika.[2]

Manjinski jezici

Srpski

Vidi još: Središnja knjižnica Srba u Hrvatskoj i Srbizam

Pogreška pri izradbi sličice:
Dvojezična ploča u naselju Trpinja

Obrazovanje

Učenička knjižica iz odjela na srpskom jeziku u Podunavlju.

Obrazovanje na srpskom jeziku omogućeno je na prostoru nekadašnje samoproglašene Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema na osnovu Erdutskog sporazuma koji je stvorio preduvjete za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja. U ovoj regiji nastava se izvodi po Modelu A manjinskog obrazovanja u kojem se cjelokupna nastava odvija na jeziku i pismu nacionalnih manjina.[3] Škole u Podunavlju organiziraju nastavu na hratskom ili na manjinskom jeziku ako postoji minimalan broj učenika za upis razreda po određenom modelu. Kritičari u modelu podijeljenih razreda vide nastavak hrvatsko-srpskog sukoba u Podunavlju dok službeni predstavnici srpske manjine negativan odnos prema srpskim odjelima vide kao pritisak u smijeru odnarođivanja.[4] U praksi je podjela izraženija u multietničkim urbanim sredinama (posebice Vukovaru) dok su seoska naselja u Podunavlju pretežito jednonacionalna (hrvatska, srpska, mađarska ili rusinska).[4] Podjela razreda po jeziku izvođenja nastave dovela je do toga da su 2011. godine 86 % učenika u hrvatskim razredima u Vukovaru bili Hrvati, a 95 % učenika u srpskim razredima bili Srbi.[5] Iste godine 75 % roditelja srpske nacionallnosti i 68 % učenika podržavalo je postojeći model obrazovanja dok je 78 % učenika i 92 % roditelja hrvatske nacionalnosti podržavalo integrirani model u kojem bi postojali dodatni izborni sati srpskog jezika i kulture blizak Modelu C manjinskog obrazovanja.[5] Integrirani model bio je prihvatjiv i za 65 % srpskih roditelja i 49 % učenika u Vukovaru.[5]

Zajedničko vijeće općina aktivno se zalaže za prijenos osnivačkih prava na određene osnovne škole u Podunavlju sa Vukovarsko-srijemske i Osječko baranjske županije na općine sa srpskom većinom u kojima se škole nalaze.[6] Ruralne škole za koje ZVO lobira u praksi već i provode nastavu isključivo u razredima na srpskom jeziku dok bi prijenos osnivačkih prava omogućio da ih se i formalno registrira kao javne srpske škole koje nude obrazovanje samo po Modelu A.[6] Sličan model postoji u Istri s javnim talijanskim školama.[6]

Uz osnovne i srednje škole u Podunavlju, u Zagrebu je od 2005. godine s radom započela i Srpska pravoslavna opća gimnazija "Kantakuzina Katarina Branković" koja također nastavu provodi po Modelu A. U ostatku zemlje u različitom je opsegu dostupna nastava po Modelu B (dvojezična nastava), Modelu C (njegovanje jezika i kulture) ili vanškolski. Odsjek za južnoslavenske jezike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ima Katedru za srpsku i crnogorsku književnost. Između ostalih, predavači srpske književnosti na sveučilištu bili su i Antun Barac, Đuro Šurmin i Armin Pavić.

Mediji i institucije

Od prosinca 1999. godine Srpsko narodno vijeće objavljuje tjednik Novosti. Od 4. prosinca 2009. godine tjednik se prodaje na kioscima diljem zemlje. Uz tjednik Novosti, na srpskom se jeziku objavljuju i Identitet, Izvor, Bijela pčela, Prosvjeta i Forum koji se distribuiraju unutar zajednice. U istočnoj Hrvatskoj postoje i tri lokalne radio postaje koje emitiraju program na srpskom jeziku (Radio Banska Kosa (Beli Manastir), Radio Borovo (Borovo) i Radio Dunav (Vukovar)). Radio-televizija Vojvodine u suradnji sa Zajedničkim vijećem općina svakih 15 dana snima i prikazuje polusatnu emisiju „Hronika Slavonije, Baranje i zapadnog Srema“.

Od 1996. godine Središnja knjižnica kulturog društva Prosvjeta u Zagrebu djeluje i kao službena Središnja knjižnica Srba u Hrvatskoj. Knjižnica je osnovana 4. siječnja 1948. godine i tada je imala 40 000 svezaka uglavnom tematski vezane uz nacionalnu književnost, uključujući i znatan broj knjiga iz XVIII. i XIX. stoljeća.[7] Vlasti su 1953. godine donijele odluku o zatvaranju knjižnice i pohranjivanju knjiga u Muzeju Srba Hrvatske, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti.[7] Knjižnica je ponovno osnovana u siječnju 1995. godine i do 2016. godine u svoju je zbirku skupila više od 25 000 svezaka.[7]

Kontroverze

Datoteka:Broken bilingual Croatian-Serbia plate at the Elementary School Nikola Tesla in Mirkovci.jpg
Razbijena dvojezična ploča u Mirkovcima.

U prvim godinama nakon uvođenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina pojedine jedinice lokalne samouprave pružale su otpor provođenju svojih zakonskih obveza. U pravobraniteljevom izvještaju iz 2005. godine navode se općine Vojnić, Krnjak, Gvozd, Donji Kukuruzari, Dvor i Korenica kao one u kojima se odredbe zakona ne provode iako su ga te jedinice lokalne samouprave obvezne provoditi.[8] Izvještaj ističe i slučaj Vukovara u kojemu je manjini onemogućeno konzumiranje zakonskih prava iako je njezin udio prema popisu iz 2001. godine manje nego 1 % niži od zakonom propisanog udjela.[8]

Nakon popisa stanovništva u Hrvatskoj 2011. Srbi u Vukovaru su ispunili zakonski preduvjet za obvezno uvođenje ćirilice što je međutim ovoga puta dovelo do prosvjeda protiv ćirilice u Hrvatskoj. U travnju 2015. godine Odbor Ujedinjenih naroda za ljudska prava pozvao je Hrvatsku da osigura manjinama pravo na uporabu njihova jezika i pisama.[9] Izvještaj Odbora ističe da se poziv prvenstveno odnosi na uporabu ćirilice u Vukovaru i općinama na koje se zakoni odnose.[9]

Pitanje ćirilice u Vukovaru izišlo je izvan okvira odnosa srpske i većinske zajednice i postalo pitanjem političkih sporova i unutar većinske zajednice. Inicijalno kritika oporbenog HDZ-a prema dvanaestoj Vladi Republike Hrvatske koju je predvodio Zoran Milanović da bi naknadno utjecalo na formiranje Domovinskog pokreta i njegove kritike četrnaestoj i petnaestoj vladi koju predvodi Andrej Plenković. U kontekstu ovih sukoba gradonačelnik Vukovara Ivan Penava je nakon neuspjeha na unutarstranačkim izborima izišao iz HDZ-a i pridružio se Domovinskom pokretu. Time su i najviši lokalni predstavnik iz hrvatske zajednice kao i zamjenik gradonačelnika iz reda srpske manjine u Vukovaru došli iz desno orjentiranih oporbenih stranaka koje nisu na vlasti na državnoj razini. Naime, ranije je i za zamjenika gradonačelnika iz reda srpske zajednice izabran član Demokratskog saveza Srba (osnovan 2016. od bivših članova SDSS-a) Srđan Milaković, stranke koja oštro kritizira politike SDSS-a.[10][11]

Ustavni sud Republike Hrvatske je 2014. godine kao protuustavan zabranio referendum na kojem se trebalo odlučivati o zabrani službene uporabe ćirilice u Vukovaru.[12] Godine 2019. Ustavni sud ukinuo je nekoliko odredbi gradskog Statuta Vukovara kao diskriminatorne prema pripadnicima srpske manjine, te je pozvao lokalne vlasti u Vukovaru na razmatranje vraćanja dvojezičnih ploča.[12]

U prosincu 2020. godine u tužbi Mile Novakovića protiv Republike Hrvatske Europski sud za ljudska prava presudio je kako su ovom srednjoškolskom profesoru pri otkazu u srednjoj školi u Dardi 1999. godine (zbog uporabe srpskog jezika u svakodnevnom radu) povrijeđena prava te mu je posmrtno (odnosno obitelji) dodijelio 5000 eura odštete i 800 eura troškova.[13] Godine 1999., po okončanju mirne reintegracije, proveden je prosvjetni nadzor samo nad učiteljima srpske nacionalnosti koji su radili u razredima na hrvatskom jeziku.[13] Europski sud odlučio je da je odluka hrvatskih sudova o otkazu bila zakonita, ali da nije bila razmjerna i da je nadzor proveden samo nad srpskim profesorima mjesec dana nakon usmene preporuke za predavanje isključivo na hrvatskom jeziku u toj školi.[14]

Talijanski

Vidi još: Središnja knjižnica Talijana u Hrvatskoj i Talijanizam

Datoteka:ItalSchoolRijeka.jpg
Talijanska škola u Rijeci

Talijanska manjina ostvarila je znatno šire pravo na uporabu vlastitog jezika od svih drugih manjinskih zajednica u Hrvatskoj.[8] La Voce del Popolo su dnevne novine na talijanskom jeziku koje se objavljuju u Rijeci. Na inicijativu Liste za Rijeku, a u kontekstu priprema za 2020. godinu u kojoj je Rijeka bila Europska prijestolnica kulture, Gradsko vijeće razmatralo je mogućnost ponovnog uvođenja natpisa na talijanskom jeziku ukinutih u vrhuncu Tršćanske krize.[15]

Povijest

Vidi još: Istarski egzodus i Dalmatinski Talijani

Kraljevina Italija nametala je isključivu uporabu talijanskog jezika na istočnoj obali Jadrana koji je kontrolirala nakon raspada Austro-Ugarske. U prvim godinama nakon oslobođenja u Istri i Rijeci je provođena politika dvojezičnosti čiji je obim vremenom u Rijeci znatno sužen.[16] U jesen 1953. godine u Jugoslaviji je došlo do antitalijanskih prosvjeda u kojima su lomljene dvojezične ploče uključujući i onu Talijanskog kulturnog kluba.[16] Dio političkog vodstva smatrao je da zbog smanjenog broja deklariranih Talijana u Rijeci vidljivu dvojezičnost u gradu treba ograničiti na kulturne aktivnosti talijanske manjine kao što su kazalište, škole, novine i druge publikacije.[16] Londonski memorandum između vlada Italije, Ujedinjenoga Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i Jugoslavije o Slobodnom Teritoriju Trsta iz 1954. godine predviđao je obvezno uvođenje vizualne dvojezičnosti u one gradove u kojima je manjinska zajednica činila najmanje 25 % ukupnog stanovništva.[16]

Mađarski

Vidi još: Središnja knjižnica Mađara u Hrvatskoj i Mađarizam

Predstavnici mađarske nacionalne manjine 2004. godine pozvali su na uvođenje mađarskog jezika u službenu uporabu u gradu Belom Manastiru pozivajući se na prava stečena prije 1991. godine.[8] Godine 2004. ta je manjina činila 8,5 % stanovništva u gradu.[8] Mađarski jezik u visokom obrazovanju se u Hrvatskoj može studirati na Sveučilištu u Zagrebu, Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a od akademske godine 2021/2022. i na Sveučilištu u Rijeci.[17]

Povijest

U prošlosti je mađarski jezik bio šire prisutan u današnjoj Hrvatskoj jer je Kraljevina Ugarska nastojala provoditi politiku mađarizacije Slovaka, Hrvata, Srba, Rumunja i Ukrajinaca u Panonskoj nizini. Domaći zagovornici bliske političke, gospodarske i kulturne (jezične) integracije Kraljevine Slavonije i Banske Hrvatske (koje su se 1868. godine ujedinile u Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju) s Ugarskom pogrdno su nazivani mađaronima. Otpor mađarizaciji doveo je do brojnih reakcija od kojih je u hrvatskoj historiografiji kao posebno značajno zapamćeno spaljivanje mađarske zastave u Zagrebu 16. listopada 1895. godine.

Češki

Vidi još: Središnja knjižnica za češku manjinu u Hrvatskoj i Čehizam

6,287 osoba u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji izjasnilo se da su pripadnici češke nacionalne manjine.[18] 70 % njih istaklo je češki kao materinski jezik.[18] Godine 2013. veleposlanik Češke Republike u Hrvatskoj Martin Košatka istakao je kako će namjera da se ograniči uporaba ćirilice, ako bude provedena, negativno utjecati i na češku i druge manjine u Hrvatskoj.[19] Godine 2011. saborska zastupnica Zdenka Čuhnil istakla je kako na temelju stečenih prava češka manjina ima pravo na ravnopravnu uporabu jezika u 9 jedinica lokalne samouprave dok je to pravo u praksi moguće koristiti u jednoj i djelomično u još jednoj jedinici lokalne samouprave.[20]

Slovački

Vidi još: Središnja knjižnica Slovaka u Hrvatskoj

U suradnji sa Slovačkim kulturnim centrom u Našicama, Unija Slovaka u Hrvatskoj izdaje časopis Prameň na slovačkom jeziku.[21] 2011. godine 536 učenika u Iloku, Osijeku, Soljanima, Josipovcu Punitovačkom, Markovcu Našičkom, Jelisavcu, Miljevcima, Zdencu, Lipovljanima i Međuriću dvaput tjedno učilo je slovački jezik od prvog razreda osnovne škole.[22]

Rusinski

Vidi još: Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u Hrvatskoj

Rusinski dijalekt u Vojvodini i Hrvatskoj standardiziran je već u prvoj polovici 20. stoljeća, a od 1920-ih objavljuju se i rusinske publikacije.[23] Bio je to ujedno i jedan od prvih pokušaja standardizacije rusinskog jezika uopće. Dok u Ukrajini rusinska zajednica nije priznata kao zaseban narod, manjinski status i jezična prava izvan Vojvodine i Hrvatske priznati su i počeli su se razvijati tek u razdoblju poslije Hladnog rata.[23] Kako na području bivše Jugoslavije suprotno od drugih istočno i srednjoevropskih država nije bilo pritisaka da se Rusini asimiliraju u ukrajinsku zajednicu, ova je zajednica zadržala etnički identitet koji su ponijeli prilikom emigracije iz današnje Slovačke.[24] Rusini na području istočne Slavonije kulturno i jezično ne razlikuju se od znatno brojnije i aktivnije zajednice Rusina u Vojvodini, te su znatnim dijelom obitelji koje su se preselile iz Ruskog Krstura.[24] Rusinski jezik na ovom području razlikuje se od govora drugih rusinskih zajednica, a obilježava ga i znatan broj posuđenica iz hrvatskog i srpskog jezika.[24] Korištenje rusinskog jezika izvan Petrovaca i Mikluševaca, među manjim i asimiliranim zajednicama u Gunji, Rajevom Selu, Piškorevcima i u gradovima počelo je opadati nakon Drugoga svjetskog rata, a proces se dodatno ubrzao nakon posljednjeg rata.[24]

Njemački

Vidi još: Austrijska čitaonica, Središnja knjižnica Austrijanaca u Hrvatskoj i Germanizam

Njemački jezik u suvremenoj Hrvatskoj prvenstveno je prvi ili drugi strani jezik, a priznat je i kao manjinski jezik Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj. Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba kao najveća udruga manjine zalaže se za emancipaciju uporabe njemačkog jezika u istočnoj Hrvatskoj kao povijesne tradicije Slavonije, a posebno grada Osijeka.[25]

Jidiš i hebrejski

Spomen ploča na mjestu nekadašnje sinagoge u Zagrebu postavljena 1986.

U Zagrebu djeluje knjižnica Židovske općine Zagreb koja nema status jedne od središnjih manjinskih knjižnica u Republici Hrvatskoj.[26] Uz knjižnicu u Zagrebu nalazi se i privatna Osnovna škola Hugo Kon osnovana 2003. godine.[27] Festival tolerancije-Židovski filmski festival 2007. godine osnovao je Branko Lustig s ciljem očuvanja sjećanja na Holokaust i promidžbe tolerancije.

Ukrajinski

Vidi još: Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u Hrvatskoj

Ukrajinska zajednica u Hrvatskoj objavljuje sljedeće publikacije na ukrajinskom jeziku - časopise Vjesnik, Naša Gazeta, Nova Dumka, dječji časopis Vjenčić i almanah Misli s Dunava.[28] Od 2001. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu djeluje katedra za ukrajinski jezik i književnost.[28]

Romski

Vidi još: Središnja knjižnica Roma u Hrvatskoj

Središnja knjižnica Roma u Hrvatskoj, otvorena 8. lipnja 2020. godine, jedina je romska knjižnica u Europi. Hrvatski sabor formalno je priznao Dan romskog jezika 25. svibnja 2012. godine.[29] Zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi istakao je namjeru da se u razdoblju svog mandata zalaže za formalno priznanje romskog jezika kao jednoga od priznatih manjinskih jezika u Hrvatskoj.[29]

Ostali jezici

Istrorumunjski jezik Ćiribiraca govori se u nekoliko sela u Istri.

Općine s manjinskim jezicima u službenoj uporabi[30]

Općina Naziv na manjinskom jeziku Jezik Naselja Osnova uvođenja Populacija (2011.) Udio u ukupnoj populaciji Županija
Končanica Končenice Češki sva naselja Ustavni zakon 2360 47,03 % Bjelovarsko-bilogorska
Daruvar Daruvar Češki Ljudevit Selo, Daruvar, Donji Daruvar, Gornji Daruvar i Doljani lokalni statut 11.633 21,36 % Bjelovarsko-bilogorska
Kneževi Vinogradi Herczegszöllös Mađarski sva naselja Ustavni zakon 4614 38,66 % Osječko-baranjska
Bilje Bellye Mađarski sva naselja lokalni statut 5642 29,62 % Osječko-baranjska
Ernestinovo Ernestinovo Mađarski Laslovo lokalni statut 2225 (2001.) 22 % (2001.) Osječko-baranjska
Petlovac Baranyaszentistván Mađarski Novi Bezdan lokalni statut 2405 13,72 % Osječko-baranjska
Tompojevci Tompojevci Mađarski Čakovci lokalni statut 1561 9,01 % Vukovarsko-srijemska
Tordinci Tardhoz Mađarski Korog lokalni statut 2251 (2001.) 18 % (2001.) Vukovarsko-srijemska
Punitovci Punitovci Slovački sva naselja Ustavni zakon 1850 (2001.) 36,94 % Osječko-baranjska
Našice Slovački Jelisavac lokalni statut 16.224 5,57 % (2001.) Osječko-baranjska
Vrbovsko Врбовско Srpski sva naselja Ustavni zakon 5076 35,22 % Primorsko-goranska
Vukovar Вуковар Srpski sva naselja Ustavni zakon 27.683 34,87 % Vukovarsko-srijemska
Biskupija Бискупија Srpski sva naselja Ustavni zakon 1699 (2001.) 85,46 % Šibensko-kninska
Borovo Борово Srpski sva naselja Ustavni zakon 5056 89,73 % Vukovarsko-srijemska
Civljane Цивљане Srpski sva naselja Ustavni zakon 239 78,66 % Šibensko-kninska
Donji Kukuruzari Доњи Кукурузари Srpski sva naselja Ustavni zakon 1634 34,82 % Sisačko-moslavačka
Dvor Двор Srpski sva naselja Ustavni zakon 6233 71,90 % Sisačko-moslavačka
Erdut Ердут Srpski sva naselja Ustavni zakon 7308 54,56 % Osječko-baranjska
Ervenik Ервеник Srpski sva naselja Ustavni zakon 1105 97,19 % Šibensko-kninska
Gračac Грачац Srpski sva naselja Ustavni zakon 4690 45,16 % Zadarska
Gvozd Гвозд ili Вргинмост Srpski sva naselja Ustavni zakon 2970 66,53 % Sisačko-moslavačka
Jagodnjak Јагодњак Srpski sva naselja Ustavni zakon 2040 65,89 % Osječko-baranjska
Kistanje Кистање Srpski sva naselja Ustavni zakon 3481 62,22 % Šibensko-kninska
Krnjak Крњак Srpski sva naselja Ustavni zakon 1985 68,61 % Karlovačka
Markušica Маркушица Srpski sva naselja Ustavni zakon 2576 90,10 % Vukovarsko-srijemska
Negoslavci Негославци Srpski sva naselja Ustavni zakon 1463 96,86 % Vukovarsko-srijemska
Plaški Плашки Srpski sva naselja Ustavni zakon 2292 (2001.) 45,55 % Karlovačka
Šodolovci Шодоловци Srpski sva naselja Ustavni zakon 1653 82,58 % Osječko-baranjska
Trpinja Трпиња Srpski sva naselja osim Ćelije[31] Ustavni zakon 5572 89,75 % Vukovarsko-srijemska
Udbina Удбина Srpski sva naselja Ustavni zakon 1874 51,12 % Ličko-senjska
Vojnić Војнић Srpski sva naselja Ustavni zakon 4764 44,71 % Karlovačka
Vrhovine Врховине Srpski sva naselja Ustavni zakon 1381 80,23 % Ličko-senjska
Donji Lapac Доњи Лапац Srpski sva naselja Ustavni zakon 2113 80,64 % Ličko-senjska
Kneževi Vinogradi Кнежеви Виногради Srpski sva naselja lokalni statut 4614 18,43 % Osječko-baranjska
Nijemci Нијемци Srpski Banovci i Vinkovački Banovci lokalni statut 4705 10,95 % Vukovarsko-srijemska
Grožnjan Grisignana Talijanski sva naselja Ustavni zakon 785 (2001.) 39,40 % Istarska
Brtonigla Verteneglio Talijanski sva naselja Ustavni zakon (2001.) 1873 (2001.) 37,37 % (2001.) Istarska
Buje Buie Talijanski sva naselja lokalni statut 5127 Istarska
Cres Cherso Talijanski sva naselja lokalni statut 2959 (2001.) Primorsko-goranska
Novigrad Cittanova Talijanski sva naselja lokalni statut 4345 10,20 % Istarska
Poreč Parenzo Talijanski sva naselja lokalni statut 16.696 3,2 % Istarska
Pula Pola Talijanski sva naselja lokalni statut 57.460 4,43 % Istarska
Rijeka Fiume Talijanski sva naselja lokalni statut 128.624 1,90 % Primorsko-goranska
Rovinj Rovigno Talijanski sva naselja lokalni statut 14.294 11,5 % (2001.) Istarska
Umag Umago Talijanski sva naselja lokalni statut 13.467 (2001.) 18,3 % (2001.) Istarska
Vodnjan Dignano Talijanski sva naselja lokalni statut 6119 16,62 % Istarska
Bale Valle d'Istria Talijanski sva naselja lokalni statut 1127 36,61 % (1991.) Istarska
Fažana Fasana Talijanski sva naselja lokalni statut 3635 4,82 % (1991.) Istarska
Funtana Fontane Talijanski sva naselja lokalni statut 831 (2001.) 3,12 % (1991.) Istarska
Kaštelir-Labinci Castellier-Santa Domenica Talijanski sva naselja lokalni statut 1334 (2001.) Istarska
Ližnjan Lisignano Talijanski Šišan lokalni statut 3965 Istarska
Motovun Montona Talijanski sva naselja lokalni statut 983 (2001.) 9,87 % (2001.) Istarska
Oprtalj Portole Talijanski sva naselja lokalni statut 850 Istarska
Tar-Vabriga Torre-Abrega Talijanski sva naselja lokalni statut 1506 (2001.) Istarska
Višnjan Visignano Talijanski Višnjan, Markovac, Deklevi, Benčani, Štuti, Bucalovići, Legovići, Strpačići, Barat i Farini lokalni statut 2187 (2001.) 9,1 % (2001.) Istarska
Vrsar Orsera Talijanski sva naselja lokalni statut 2703 (2001.) 5,66 % (1991.) Istarska
Bogdanovci Богдановци Rusinski Petrovci lokalni statut 1960 22,65 % Vukovarsko-srijemska
Tompojevci Томпојевци Rusinski Mikluševci lokalni statut 1561 17,38 % Vukovarsko-srijemska

Povijest

U prosincu 1991. godine Hrvatski sabor usvojio je Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koji je prethodio današnjem Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina iz 2002. godine. Ustavni zakon iz 1991. godine je usvojen kao preduvjet koji je međunarodna zajednica postavila za međunarodno priznanje nezavisnosti Hrvatske.[32]

Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima stupila je na snagu u Hrvatskoj 1997. godine.[33]

Lisabonski ugovor uveo je u primarno zakonodavstvo Europske unije pojam „pripadnika manjina”, što je prva izričita upotreba tog izraza u povijesti prava EU-a.[34] Potaknut činjenicom da 8 % građana EU pripada nacionalnim manjinama, a 10 % govori manjinske jezike, Europski parlament je 13. studenog 2018. godine usvojio Rezoluciju o minimalnim standardima za manjine u EU-u koja se odnosi na sve zemlje članice uključujući i Hrvatsku.[34] U dijelu koji se odnosi na manjinske jezike rezolucija poziva Europsku komisiju, države članice i njihove općine da promiču uporabu manjinskih jezika (uključujući i među građanima koji nisu pripadnici manjine), uvedu administrativne mjere protiv članica koje ugrožavaju opstanak jezika unutar svojih granica, promiču vizualnu prisutnost regionalnih i manjinskih jezika na cestovnim znakovima, administraciji i kulturi i uklone administrativne i finansijske prepreke.[34]

Izvori

  1. ↑
    • Parametar format nije dopušten u klasi web
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  2. ↑
    • Parametar format nije dopušten u klasi web
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  3. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  4. ↑ 4,0 4,1
    • Nepoznat parametar: izdavač
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 Škola kao prostor socijalne integracije djece i mladih u Vukovaru. Friedrich-Ebert-Stiftung 0. Pristupljeno 17. prosinac 2020.
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2
    • Nepoznat parametar: publication-place
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar publisher nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 Centralna biblioteka Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" – centar kulture Srba u Hrvatskoj. Novosti-Hrvatsko knjižničarsko društvo 0. April 2016 0. Pristupljeno 22 September 2017.
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4
    • Nepoznat parametar: archiveurl
    • Nepoznat parametar: archivedate
    • Parametar format nije dopušten u klasi web
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  9. ↑ 9,0 9,1
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  10. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  11. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  12. ↑ 12,0 12,1
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  13. ↑ 13,0 13,1
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  14. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  15. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 16,3
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  17. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  18. ↑ 18,0 18,1
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  19. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  20. ↑
    • Nepoznat parametar: number
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar publisher nije dopušten u klasi journal
    • Parametar location nije dopušten u klasi journal
  21. ↑
    • Nepoznat parametar: archivedate
    • Nepoznat parametar: archiveurl
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  22. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  23. ↑ 23,0 23,1
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  24. ↑ 24,0 24,1 24,2 24,3
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  25. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  26. ↑
    • Nepoznat parametar: izdavač
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
  27. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  28. ↑ 28,0 28,1
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  29. ↑ 29,0 29,1 World Roma Language Day marked in Croatian Parliament. Hrvatski sabor 0. 5 November 2014 0. Pristupljeno 19 June 2015.
  30. ↑
    • Nepoznat parametar: archivedate
    • Nepoznat parametar: archiveurl
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web
    • Parametar format nije dopušten u klasi web

  31. ↑
    • Parametar format nije dopušten u klasi web
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  32. ↑ Pravni aspekti zaštite manjina u procesu stabilizacije i pridruživanja. Pristupljeno 21. prosinac 2020.
  33. ↑
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  34. ↑ 34,0 34,1 34,2
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

Literatura

Vanjske poveznice

Stručni članci

Mediji

Organizacije i institucije

v •  • u
Hrvatska
Povijest
Zemljopis
Politika
Gospodarstvo
Društvo
Kultura
Simboli i identitet
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Manjinski_jezici_u_Hrvatskoj&oldid=402348"