| Romi u Hrvatskoj | ||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 | ||||||||||||||||||||||||
| Ukupno pripadnika | ||||||||||||||||||||||||
|
Službeno: 16.975[1] Procjene: 30 000 do 40 000 [2] | ||||||||||||||||||||||||
| Značajna područja naseljavanja | ||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||
| Jezik | ||||||||||||||||||||||||
| romski jezik, rumunjski jezik | ||||||||||||||||||||||||
| Vjera | ||||||||||||||||||||||||
| katolici, muslimani, pravoslavci | ||||||||||||||||||||||||
| Povezane etničke grupe | ||||||||||||||||||||||||
| Rumunji u Hrvatskoj |
Romi u Hrvatskoj su jedna od 22 priznate nacionalne manjine Hrvatske. Prema posljednjemu popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj živi 16.975 Roma, od čega najviše u Međimurskoj županiji. Prema neslužbenim podacima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, u Hrvatskoj trenutno živi 30.000 do 40.000 Roma, što znači da ih se velik dio ne izjašnjava kao Romi, već pod neku drugu nacionalnost.[3] U Hrvatskoj živi osam različitih romskih skupina, autohtoni hrvatski Romi su Lovari.
Prema vjeroispovijesti većina Roma u Hrvatskoj su katolici (8.299), zatim muslimani (5.039) i pravoslavci (2.381).[4]
Povijest i zemljopisni smještaj
Porijeklom su iz sjeverozapadne Indije. Njihove migracije počinju iz Azije u 13. stoljeću, i otuda se počinju širiti Europom, u svakom slučaju u zapadnu Europu dolaze negdje u 15. stoljeću, da bi se u 16. stoljeću proširili cijelom Europom.
Česta je zabluda da su Romi podrijetlom Rumunji, ili obrnuto, međutim, točan je podatak da velik dio hrvatskih Roma govori rumunjskim (bajaškim) jezikom, tj. dijalektom. Romi su od 1385. godine, kada su zarobljeni prvi Romi (prema dokumentima koje je potpisao princ Dan I.) , do 1856. godine živjeli kao robovi na prostoru današnje Rumunjske, što objašnjava njihov bajaški jezik. Nakon oslobođenja iz ropstva 1856. godine, značajan broj Roma napustio je Vlašku i Moldaviju i naselio se na prostorima današnje Hrvatske.
Za vrijeme turskih osvajanja, Romi su bili cijenjeni u svom zanatu, te su zbog izrade raznih korisnih predmeta često pratili vojsku u njenim pohodima. U sustavima planske ekonomije oni su uglavnom bili zaposleni kao nekvalificirana radna snaga, no takav je posao bio relativno dobro plaćen. Situacija se promijenila poslije raspada raspada komunizma u Istočnoj Europi. Romi od tada imaju problema s pronalaskom posla na standardnom tržištu rada uglavnom zbog relativno niske razine obrazovanja, niskih kvalifikacija, ali i predrasuda poslodavaca.
Kako Međimurje za vrijeme 2. svjetskog rata nije bilo dio NDH, međimurski Romi uglavnom nisu doživjeli tragičan genocid od strane ustaških vlasti, što nažalost nije bio slučaj s njihovim sunarodnjacima južno od Drave.
Dio istarskih Roma zanimljive je povijesti.[5] Preseljeni su iz Zagreba u stare građanske kuće u Vodnjanu u kojima su za talijanske vlasti bili smješteni karabinjeri i carinici doseljeni s juga Italije.[5] To je bilo sprovedeno 1987. godine kad se Zagreb pripremao za Univerzijadu.[5] Zbog sigurnosne procjene, Romi, za koje su ondašnje vlasti procijenile da bi mogli neprimjereni za pokazivanje svijetu, preseljeni su tijekom jedne noći autobusima iz Zagreba u Istru.[5] Većina tih Roma živi u užoj jezgri Vodnjana i u središtu Pule.[5] Život Roma koji danas žive na rubu Zagreba dokumentirala je Ljiljana Bunjevac Filipović u dokumentarnom filmu 'Ljudi na kraju grada (2001.), čija je scenaristica.[6]
Grupirani su u velikim gradovima te u romskim naseljima. Najveći dio romske populacije Hrvatske živi u 13 međimurskih romskih naselja.
Problemi s integracijom
Obrazovanje
Najveći dio problema romske populacije u Međimurju proizlazi iz vrlo niskog stupnja obrazovanja. Četiri od pet Roma iz romskog naselja Kuršanec nema niti osnovnoškolsko obrazovanje. Tek svaki peti stanovnik romskog naselja Kuršanec uspješno je završio osnovnu školu.[7]
Nezaposlenost i socijalna primanja
Preživljavanje od socijalnih davanja postao je način života i dio tradicije Roma. Nemoguće je od većinskog društva očekivati prihvaćanje takvog načina života Roma i prebacivanje obveze materijalnog uzdržavanja Roma na većinski narod.
U postojećem sustavu socijalne skrbi mnogim Romima više odgovara biti nezaposlen nego raditi. Naime, kako se uglavnom radi o nekvalificiranoj radnoj snazi, u mogućnosti su dobiti uglavnom slabo plaćene poslove. Novčana socijalna pomoć koju primaju nerijetko premašuje iznose koje bi zaslužili radeći. Osim toga, nepostojanje obveze stalnog radnog odnosa ostavlja dovoljno prostora i vremena za povremene oblike rada u sferi sive ekonomije.[7]
Visoka rodnost
Nerazvijenost romskog društva glavni je generator visoke rodnosti. Osim opće gospodarske nerazvijenosti, visoka rodnost uvjetovana je i gospodarskom ulogom djece u današnjem romskom društvu u Međimurju.
Kao što su nekad u ruralnim krajevima djeca bila važan gospodarski čimbenik u smislu radne snage, tako danas romska djeca predstavljaju važan izvor prihoda za svoje obitelji u smislu ostvarivanja prava na dječji doplatak. Vrlo velik broj žena rađa još u maloljetničkoj dobi čime je produženo fertilno razdoblje romskih žena u odnosu na prosječnu žensku populaciju Hrvatske. Samim time omogućena je i viša stopa rodnosti. [7]
Diskriminacija i kriminal
Upravo zbog gore navedenih problema s integracijom, Romi su u javnosti često diskriminirani. Nažalost, nerijetko su etiketirani kao osobe s lošom higijenom, kradljivci, neradnici, prevaranti itd. Samim time, Romi su u startu u nezavidnom položaju naspram većinskog stanovništva te im se teže probiti do nekog društvenog položaja, a isto tako koči ih i vlastita romska zajednica u kojoj vladaju drugačije vrijednosti od onih većinskog stanovništva.
Iako su takve etikete uglavnom stereotipi, nažalost postoji korelacija između blizine romskih naselja i pojedinih vrsta kriminala, od čega su medijima najviše popraćene krađe u poljoprivredi. Službena policijska izvješća pokazuju da se u blizini romskog naselja Turčišće u pet godina dogodilo 170 krađa, a u 15-ak kilometara udaljenom Oporovcu, gdje romskog naselja nema, samo - pet. [8]
Navedeno je samo primjer kako pojedini Romi stereotipnim ponašanjem produbljuju podjele i diskriminaciju većinskog stanovništva prema Romima, jer većinsko stanovništvo stječe dojam da su svi Romi takvi na temelju manjeg dijela Roma koji su uistinu problematični.
Ipak, u posljednjih nekoliko godina primjetan je pomak u suradnji romskih predstavnika i lokalnih vlasti, upravo u svrhu postizanja mirnog suživota većinskog stanovništva i romske zajednice. Predstavništvo vijeća romske nacionalne manjine Međimurske županije smatra da Hrvati (većinski narod) s pravom smatraju da se problemi krađa i remećenja javnog reda moraju žurno riješiti.
Romska naselja u Međimurju
Većina međimurskih Roma živi u 13 romskih naselja, dok se tek neznatan dio uklopio u dijelove sela ili gradova s većinskim hrvatskim stanovništvom. Romska naselja u Međimurju mogu se podijeliti u tri skupine s obzirom na svoj prostorni položaj. Prvoj skupini naselja pripadaju jedina dva samostalna romska naselja, Parag i Piškorovec. Drugu skupinu čine veća naselja koja su prostorno znatno izdvojena od ostatka naselja kome pripadaju, dok u treću skupinu možemo ubrojiti ona naselja koja predstavljaju samo krajnje dijelove ili ulice administrativnih naselja s većinskim hrvatskim stanovništvom kojima pripadaju.[7]
Bez obzira kojem tipu pripadala, sva romska naselja imaju zajednička morfološka obilježja. Naseljenost nepravilnog zbijenog tipa obilježje je svojstveno svim romskim naseljima. Nepravilnost se očituje u nepostojanju zemljišne parcelacije i divljoj, neplanskoj izgradnji objekata unutar naselja. Sva starija romska naselja imaju centralne dijelove bez ikakvog reda i pravila u prostornom rasporedu izgrađenih objekata. Mnoštvo, površinom malih objekata na skučenom prostoru, pojava je koja je vidljiva u mnogim romskim naseljima. [7]
Kako je najveći dio romskih naselja izgrađen na državnom zemljištu uz neriješene imovinsko pravne odnose, logičan je dosadašnji stihijski razvoj romskih naselja. Kako Romi nisu raspolagali zemljišnim posjedom, domaćim životinjama i drugim materijalnim dobrima gospodarskog značaja, izgradnja objekata i prostorni razvoj naselja nisu uzimali u obzir mogućnosti budućeg gospodarskog razvoja.[7]
U posljednje vrijeme vlasti pokušavaju uvesti reda u prostorni razvoj romskih naselja, no učinci su vidljivi samo djelomično. U nekim naseljima pristupilo se planskom širenju naselja i stvaranju novih ulica. Noviji dijelovi naselja koji su planski građeni u unaprijed definiranim ulicama s izvedenom parcelacijom pokazuju viši stupanj uređenosti.[7]
Romska naselja nerijetko imaju loše sanitarne uvjete i nedostaju osnovni uvjeti komunalne infrastrukture. Velik problem je da romska naselja nemaju nikakve sadržaje koji bi zadovoljavali obrazovnu funkciju.
Socijalna skrb o Romima
Vlada RH sustavno razvija programe za integraciju i skrb o Romima, a ciljevi su sljedeći:
- Smanjenje siromaštva Roma
- Smanjenje broja radno sposobnih korisnika novčanih pomoći
- Prevencija poremećaja u ponašanju kod romske djece
- Poboljšanje kvalitete življenja osoba s invaliditetom
- Primjena mjera obiteljskopravne zaštite romske djece
- Poticanje udomiteljstva u romskim obiteljima
- Poticanje pružanja humanitarne pomoći
Unatoč činjenici da su pripadnici romske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj u značajnoj mjeri obuhvaćeni primjenom prava iz sustava socijalne skrbi, siromaštvo i isključenost su socijalni problemi koji su u velikoj mjeri prisutni u romskoj zajednici, a njihovo rješavanje teče jako sporo.[3]
Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi, u Republici Hrvatskoj trenutačno 7.127 samaca i obitelji, odnosno približno 21.381 osoba romske nacionalnosti, koristi pravo na pomoć za uzdržavanje. Ako se uzme u obzir procijenjeni broj od 30 000 do 40 000 Roma u Republici Hrvatskoj, vidljivo je da više od 50% njih živi od socijalne pomoći.[3]
Udio broja korisnika pomoći za uzdržavanje romske nacionalnosti u ukupnom broju korisnika pomoći za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, relativno je visok i iznosi 13,56%. Velik broj korisnika ovoga prava može se objasniti već spomenutom niskom razinom obrazovanja i niskom stopom zaposlenosti, unatoč činjenici da su većina od njih radno sposobne osobe, mlađe životne dobi.[3]
Osim velikog broja Roma kojima je pomoć za uzdržavanje glavni i često jedini prihod u obitelji, nadležne službe socijalne skrbi uočile su nenamjensko trošenje pomoći koja je prvenstveno namijenjena zadovoljenju osnovnih životnih potreba. Naime, u većini romskih naselja, osim siromaštva, prisutan je alkoholizam kod mnogih Roma i u svezi s tim drugi oblici društveno neprihvatljivog ponašanja, maloljetnička delinkvencija, prostitucija, kockanje, velik broj krvnih delikata, kao i delikata protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa i dr., koji posebice eskaliraju u vrijeme isplata navedene pomoći. Zbog toga centri za socijalnu skrb koriste zakonsku mogućnost i Romima pomoć za uzdržavanje odobravaju u naturi.[3]
Centar za socijalnu skrb u okviru javnih ovlasti i u skladu s odredbama Obiteljskog zakona, radi zaštite i dobrobiti djeteta poduzima različite mjere prema roditeljima koji nedovoljno brinu o svom djetetu, što je osobito čest slučaj u romskim naseljima.[3]
Stručni djelatnici centra za socijalnu skrb, uvažavajući tradicijski i način življenja romskih obitelji, te uvjeta u kojima Romi žive (loši stambeni uvjeti u naseljima na rubovima urbaniziranih sredina, bez osnovne infrastrukture, sklonost prosjačenju, nepohađanje škole i sl.), ne primjenjuju striktno navedene zakonske odredbe, već daju prednost pravu djeteta da živi sa svojim roditeljem i prirodnom pravu roditelja da živi sa svojim djetetom, što nerijetko rezultira nezadovoljstvom većinskog stanovništva dvostrukim mjerilima.[3]
Kretanje broja Roma
| Službeni naziv Hrvatske | Godina | Broj Roma |
|---|---|---|
| - | 1931. | ~14.000 |
| Narodna Republika Hrvatska | 1948 | 405 |
| 1953. | 1.261 | |
| 1961. | 313 | |
| Socijalistička Republika Hrvatska | 1971. | 1.257 |
| 1981. | 3.858 | |
| Republika Hrvatska | 1991. | 6.695 |
| 2001. | 9.463 | |
| 2011. | 16.975 | |
| (Statistički zavod Hrvatske) [9] | ||
Popis stanovništva 2001. godine
| Županija | Romi | Ukupni postotak |
|---|---|---|
| Međimurska | 2.887 | 2,44% |
| Grad Zagreb | 1.946 | 0,25% |
| Osječko-baranjska | 977 | 0,30% |
| Sisačko-moslavačka | 708 | 0,38% |
| Istarska | 600 | 0,29% |
| Primorsko-goranska | 589 | 0,19% |
| Brodsko-posavska | 586 | 0,33% |
| Varaždinska | 448 | 0,24% |
| Zagrebačka | 231 | 0,07% |
| Vukovarsko-srijemska | 167 | 0,08% |
| Bjelovarsko-bilogorska | 140 | 0,11% |
| Koprivničko-križevačka | 125 | 0,10% |
| Splitsko-dalmatinska | 11 | 0,00% |
| Ličko-senjska | 10 | 0,02% |
| Šibensko-kninska | 8 | 0,01% |
| Požeško-slavonska | 7 | 0,00% |
| Karlovačka | 7 | 0,00% |
| Dubrovačko-neretvanska | 4 | 0,00% |
| Virovitičko-podravska | 4 | 0,00% |
| Zadarska | 4 | 0,00% |
| Krapinsko-zagorska | 4 | 0,81% |
| Ukupno | 9.463 | 0,21% |
| (Popis stanovništva 2001. godine) [10] | ||
Vidi još
Vanjske poveznice
Reference
- ↑ Popis stanovništva 2011. godine
- ↑ [1]
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Vlada RH (-). "Nacionalni program za Rome". pravamanjina.gov.hr. Vlada RH. https://pravamanjina.gov.hr/nacionalne-manjine/ostvarivanje-prava-romske-nacionalne-manjine/nacionalni-program-za-rome/socijalna-skrb/394 Pristupljeno 10. svibanj 2018.
- ↑ Popis stanovništva 2011. godine STANOVNIŠTVO PREMA NARODNOSTI I VJERI
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Sven Semenčić: Istra - kako je počela kulturna revolucija u oficirskom ljetovalištu, Jutarnji list, 10. srpnja 2010.
- ↑ MojTV Ljudi na kraju grada (pristupljeno 9. listopada 2016.)
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 7,6 Hrvoje Šlezak (2010.). [https://bib.irb.hr/datoteka/568319.Magistarski_rad_Hrvoje_Slezak.pdf "Demogeografska i sociokulturna obilježja romske populacije u Međimurju"]. bib.irb.hr. bib.irb.hr. https://bib.irb.hr/datoteka/568319.Magistarski_rad_Hrvoje_Slezak.pdf Pristupljeno 20. rujna 2021.
- ↑ Policijska uprava Međimurska (22 prosinac). "Stanje sigurnosti - PU Međimurska". medjimurska.policija.hr. MUP. http://medjimurska.policija.hr/MainPu.aspx?id=1483 Pristupljeno 7. svibanj 2018.
- ↑ Stanovništvo Hrvatske od 1931.-2001.
- ↑ Popis stanovništva 2001. godine
| |||||