More actions
| Bilje | |
|---|---|
Bilje na zemljovidu Hrvatske | |
| Država | |
| Županija | Osječko-baranjska |
| Načelnik općine | Željko Cickaj (Nezavisni) |
| Naselja u sastavu općine | Bilje, Kopačevo, Kozjak, Lug, Podunavlje, Tikveš, Vardarac, Zlatna Greda |
| Površina | 344 km2 |
| Stanovništvo (2001.) | 5.480 |
| Poštanski broj | 31327 Bilje |

Bilje (mađarski:Bellye) je općina u Hrvatskoj. Smještena je u Osječko-baranjskoj županiji, 5 km od Osijeka i Drave.
Zemljopis
- Površina: 344 km²
- Poljoprivredne površine: 8.066 ha
- Šumske površine: 25.356 ha
- Naselja: Bilje, Kopačevo, Kozjak, Lug, Podunavlje, Tikveš, Vardarac, Zlatna Greda.
Stanovništvo
- Broj stanovnika (popis 2001.): 5.480
- Broj kućanstava: 1.939
- Broj naselja: 8
Po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Bilje imala je 5.480 stanovnika, raspoređenih u 8 naselja:
- Bilje - 3.224
- Kopačevo - 608
- Kozjak - 93
- Lug - 852
- Podunavlje - 2
- Tikveš - 29
- Vardarac - 660
- Zlatna Greda - 12
Nacionalni sastav, 2001.
- Hrvati - 3.020 (55,11 %)
- Mađari - 1.921 (35,05 %)
- Srbi - 246 (4,49 %)
- Romi - 62 (1,13 %)
- Nijemci - 59 (1,08 %)
- Slovenci - 13 (0,24 %)
- Bošnjaci - 10 (0,18 %)
- Crnogorci - 5 (0,09 %)
- Poljaci - 5 (0,09 %)
- Makedonci - 4
- Rumunji - 4
- Rusini - 4
- Slovaci - 4
- Talijani - 2
- Bugari - 1
- Česi - 1
- Ukrajinci - 1
- ostali - 5 (0,09 %)
- neopredijeljeni - 104 (1,90 %)
- nepoznato - 9 (0,16 %)
Uprava
Povijest
Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazilo se u sastavu stare općine Beli Manastir.
21. kolovoza su pobunjeni Srbi i Romi iz Bilja kroz kukuruze otišli u Dardu i sudjelovali sutradan 22. kolovoza u napadu na Dardu i Policijsku ispostavu Dardu. Oružje je Srbima i Romima iz Bilja podijelio komandir Štaba TO Bilje.[1]
U Domovinskom ratu Bilje je palo pod velikosrpsku okupaciju. 22. kolovoza 1991. su pripadnici Specijalne jedinice policije MUP-a RH, temeljne policije MUP-a RH i 106. R brigade Zbora narodne garde iz Osijeka bili u oružanoj akciji protiv velikosrpskih agresora u Dardi, a u toj akciji bili su i hrvatski branitelji dragovoljci iz Biljske satnije ZNG. Velikosrpski agresor bio je nadmoćniji i neusporedivo bolje opremljeniji. Tenkovima i zrakoplovstvom JNA napali su hrvatske branitelje koji su se morali povući u Osijek. U Nažalost, zbog prevelike nadmoći srbočetničkih agresora koji su ih napadali tenkovima i avionima Jugoslavenske armije, morali su se povući u Osijek. Biljski dragovoljci su pomagali u izvlačenju ranjenika i evakuaciji civilnog stanovništva iz Bilja. Bilje je ostalo ispražnjeno, a srpske oružane snage nisu vojno ušle u nj. No već su se 23. i 24. kolovoza dali u pljačku privatne imovine Biljana, pa su pojedinci iz Bilja na to samoinicijativno vraćali se u Bilje hraniti svoju ostavljenu stoku te koliko je bilo moguće paziti na svoju imovinu. Suorganizator Civilne zaštite Bilja i Naoružanih mjesnih straža u Bilju Vladimir Velki je sa članovima zapovjedništva osječke 106. R brigade ZNG dogovorio da će on izvijestiti i organizirati hrvatske dragovoljce iz Bilja koji su poslije 22. kolovoza 1991. godine ostali u Osijeku, te da se oni koji žele mogu dragovoljno priključili osječkoj 106. R brigadi ZNG RH te nastaviti sudjelovati u obrani suvereniteta Hrvatske sukladno odlukama zapovjedništva brigade.[2]
25. kolovoza je srpski milicioner iz Bilja zajedno sa Srbima i Romima iz Bilja te srpskim pobunjenicima iz Darde napao Bilje radi osvajanja. To je bio prvi napad na Bilje. Prvo su napali zgradu Mjesne zajednice. Bez znanja TO Darda i tadašnje JNA je taj milicionar pokupio ljude u Dardi i krenuo osvojiti Bilje.[1] Domaći hrvatski branitelji većinom su bili Hrvati i Mađari. Vodio ih vodio Vladimir Velki. Oni i njima u pomoć pristigli pripadnici 106. brigade ZNG iz Osijeka i 3.A brigade ZNG odbili su napad. Hrvatske snage imale su 4 poginula branitelja, a srpski agresori 5 poginulih, 4 mladića i i taj milicionar iz Bilja koji je za zasluge od strane vodstva tzv. RSK dobio ulicu u Bilju i spomen ploču u centru Bilja. Srpski bijes zbog gubitaka bio je velik te su se brutalno osvetili hrvatskim braniteljima u napadu 3. rujna 1991. godine.[1]
Poslije 25. kolovoza 1991. godine i pogibije pripadnika 3. gardijske brigade "Kune" u obrani Bilja, te slijedom dogovora sa zapovjednikom 106. brigade ZNG RH Eduardom Bakarcem i članovima zapovjedništva 106. osječke brigade ZNG[3] na inicijativu Vladimira Velkog u Osijeku je u okviru 106. brigade ZNG, ustrojena je Biljska satnija.[4] Postrojili su se u Građevinskom institutu Hrvatske u Drinskoj ulici u Osijeku i oni koji su htjeli se vratiti braniti Bilje su dragovoljno istupili ispred stroja.[3] Sukladno dogovorenom Biljska satnija ZNG-a dobila je nešto maskirnih odora sa oznakama ZNG RH te manju količinu pušaka AK-47 kojima je dopunjeno naoružanje koje su Biljani već od ranije posjedovali, te je prema dogovoru sa zapovjedništvom 106. R brigade ZNG Vladimir Velki okupio sve naoružane hrvatske dragovoljce tadašnje biljske satnije ZNG-a RH te su se samo oni, dragovoljno pod njegovim njegovim zapovjedništvom [2] vratila braniti prazno Bilje. Početkom rujna bilo ih je 72. Skupa s policijom trebali su osigurati obranu Bilja.[4][5][2] U Bilju su organizirali danonoćna nazočnost pripadnika ZNG RH. Potkraj kolovoza su nadležne institucije RH preko hrvatskih medija objavile da se u Bilju organizira uspostava civilne vlasti u sklopu će organizirano otvoriti postaju temeljne policije MUP-a RH. Sukladno toj odluci je 2. rujna 1991. u Bilje došao zapovjednik 4. policijske postaje Ante Prgomet s oko 40 naoružanih pripadnika temeljne policije MUP-a RH. No u Bilju nije bilo uvjeta za noćenje pripadnika policijske postaje pa su se oni još isti dan vrnuli u Osijek. [2]
Biljski branitelji pokušali su obraniti svoje selo. Po nalogu nalogu 106. brigade, Velki je u noći sa 2. na 3. rujna, popisao sve pripadnike njegove postrojbe koja je branila Bilje, njih 72.[5] No u zoru 3. rujna u 5 sati i 55 minuta velikosrpski agresor je minobacačkom paljbom iz mnoštva minobacača napao Bilje. Nakon 15 minuta tog napada Bilje je napalo pješaštvo od lokalnih četnika i četničkih dobrovoljaca iz svih dijelova Srbije, zaštićeno oklopnim vozilima JNA. Nasuprot njima, hrvatski branitelji su imali tek 20 pušaka AK-47 i inog osobnog naoružanja, tek jedan ručni raketni bacač sa 4 protuoklopne rakete, jedan jednokratni raketni bacač (Zolja) te dva puškomitraljeza. U sveopćem napadu na malobrojnu posadu Bilja sudjelovalo je oko 900 četnika iz Baranje te iz Srbije. U takvim odnosima snaga biljski branitelji nisu mogli bez dodatne pomoći iz Osijeka zadržati položaje. Od zamjenika zapovjednika osječke 106. R brigade ZNG biljski zapovjednik Velki dobili su naredbu o povlačenju. Temeljem nje Biljani su oružano uzvratili na pješačke napade te krenuli se izvlačiti iz Bilja. Iz napadnutog su se sela izvlačili do poslijepodnevnih sati. Uspjelo se probiti samo 50 hrvatskih branitelja.[2] Na taj dan su u borbi poginula jedanaestorica (11) hrvatskih branitelja (Branko Kuti, Josip Kuti, Ferenc Bede, Bernard Kotarski, Hrvoje Kraljević, Čedomir Lazarević, Josip Lerinc, Ištvan Horvat, Nikica Lučić, Ivan Pakšić i Damir Rončević), a dio je zarobljen.[5] Zarobljeni branitelji pretrpjeli su užasne dane zarobljeništva da čak njih devetorica ga nisu preživjeli (Željko Filipčić, Stanislav Strmečki, Anđal Zoran, Ivica Krkalo, Ivan Forijan, Branko Strmečki, Stevo Granfilder te braća Tibor i Janoš Sileš),[5] a do ustanovljenja smrti mnogi su smatrani nestalima. Dio onih koji se nisu uspjeli probiti planirali su izdržati skriveno do noći pa ići u proboj, uvjereni u vlastito temeljito poznavanje svakog kutka sela i okolice. Plan su poremetili četnici koji su oko 17 sati počeli prolaziti kroz selo, a s njima vozila hitne pomoći. Netko iz te goila je vikao da izađu na ulicu svi koji su ranjeni. Jedan od branitelja je izgubio dosta krvi i bio je u šoku, uplašen te je istrčao i predao se. Time je odan položaj i ugrožen plan ostalima. Srpski okupatori su ih okružili, branitelji su predali oružje, a onda su ih okupatori odveli kojekuda.[6]
Gospodarstvo
Poznate osobe
- Tomo Bagarić, pučki pjesnik i pjevač[7]
- Ács Gedeon, župnik, borac za slobodu, pisac [8]
- Josip Mitterpacher, matematički, filozofski i teološki liječnik, profesor [9]
- Ljudevit Mitterpacher, znanstvenik, pionir u poljoprivrednoj znanosti [10]
- Mario Romulić, fotograf čije su fotografije obišle svijet[11]
- Vedran Strmečki, pisac, fotograf i glazbenik
Spomenici i znamenitosti
Ekologija
- Stepska Livada - na području Općine Bilje nalaze se jedini ostatci stepske livade na području RH.
Obrazovanje
Kultura
Folklorno stvaralaštvo
- Folklorna skupina Bilje (free-os.t-com.hr/FolklornaSkupinaBilje/index.html)
Šport
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Prvi pješački napad na Bilje 25.08.1991. godine. Braniteljski centar Bilje na Facebooku. Objava od 26. kolovoza 2022. Pristupljeno 6. studenoga 2025.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Hrvatski branitelji-dragovoljci Domovinskog rata: Pad Baranje 1991. Udruga specijalne policije Orao. Osijek, kolovoz 2011. Arhivirano 12. prosinca 2017. Pristupljeno 6. studenoga 2025.
- ↑ 3,0 3,1 Braniteljski centar Bilje: Poslije 25.8.1991. godine... . Braniteljski centar Bilje na Facebooku. Objava od 31. kolovoza 2025. Pristupljeno 6. studenoga 2025.
- ↑ 4,0 4,1 Vladimir Eđed/Dražen Šemovčan Šeki: Da se ne zaboravi krvavi 3. rujan 1991. godine. Portal dnevnih novosti. 3. rujna 2023. Pristupljeno 6. studenoga 2025.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Snježana Vučković: Četa ljudi vratila se obraniti selo: Imali su samo puške, kraj je za njih bio tragičan . Dnevno.hr. 3. rujna 2024. Pristupljeno 6. studenoga 2025.
- ↑ Borna Marinić: Priča o 72 heroja koji su do zadnjeg trena branili svoje domove – okupirana Baranja . Domovinski rat. 3. rujna 2025. Pristupljeno 6. studenoga 2025.
- ↑ Baranja.net Tomo Bagaric u sjeni tambura, pristupljeno 16. kolovoza 2011.
- ↑ (hu)
- ↑ (hu)
- ↑ (hu)
- ↑ Index Fascinantni slow city prikaz Osijeka: Pogledajte "život" grada u timelapse, 18. svibnja 2011.
Mario Romulić i Dražen Stojčić autori su fascinantnog timelapse prikaza "života" Osijeka
Nedovršeni članak Bilje koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
| |||||||
