Razlika između inačica stranice »Fernando Alonso«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (no summary specified)
 
Redak 988: Redak 988:


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
{{commonscat|Fernando Alonso}}
 
* [https://web.archive.org/web/20100304024106/http://www.fernandoalonso.com/ FernandoAlonso.com]
* [https://web.archive.org/web/20100304024106/http://www.fernandoalonso.com/ FernandoAlonso.com]
* [https://web.archive.org/web/20190202211116/http://www.fernandoalonso-f1.net/ Fernando Alonso News]
* [https://web.archive.org/web/20190202211116/http://www.fernandoalonso-f1.net/ Fernando Alonso News]

Trenutačna izmjena od 22:24, 1. studenoga 2021.

Fernando Alonso
Alonso 2016.jpg
Fernando Alonso 2016.
Sezona 2021.
Državljanstvo Flag of Spain.svg španjolsko
Startni broj 14
Momčad Alpine F1 Team
Karijera u Formuli 1
Utrke 320 (317 startova)
Prvenstva 2
Pobjede 32
Prvo startno mjesto 22
Najbrži krugovi 23
Podiji 97
Odustajanja 58
Bodovi u karijeri 1912
Prva utrka Velika nagrada Australije 2001.
Prva pobjeda Velika nagrada Mađarske 2003.
Zadnja pobjeda Velika nagrada Španjolske 2013.
Zadnja utrka Velika nagrada Azerbajdžana 2021.

Fernando Alonso Díaz (Oviedo, Asturija, 29. srpnja 1981.) španjolski je vozač automobilističkih utrka. Dvostruki je svjetski prvak Formule 1, prvak FIA Svjetskog prvenstva u utrkama izdržljivosti (WEC) te jedini vozač u povijesti koji je dva puta uvršten u FIA-inu Kuću slavnih. Dvostruki je pobjednik utrke 24 sata Le Mansa te pobjednik utrke 24 sata Daytone. Često ga se smatra jednim od najboljih i najkompletnijih vozača u Formuli 1.[1]

Svoj prvi naslov svjetskog prvaka u Formuli 1 osvojio je 25. rujna 2005. za momčad Renault. Time je s 24 godine i 59 dana srušio tadašnji rekord Emersona Fittipaldija za najmlađega svjetskog prvaka. Nakon obrane naslova 2006., Alonso je tada postao i najmlađi dvostruki svjetski prvak. Karijeru u Formuli 1 započeo je 2001. u Minardiju, nakon čega je 2002. prešao u Renault te postao njihov test vozač. 2003. postao je najmlađi vozač koji je do tada ostvario prvo startno mjesto te najmlađi pobjednik u utrci Formule 1. Nakon što je 2007. završio na trećem mjestu u momčadi McLarena, 2008. se vratio u Renault na dvije sezone te ostvario dvije pobjede. Od 2010. do 2014. vozio je za momčad Ferrari, a 2010., 2012. te 2013. završavao je na drugom mjestu u prvenstvu. 2015. vratio se u momčad McLarena gdje je ostao do 2018. bez značajnijih uspjeha zbog nekonkurentnog bolida. 2021. vraća se u Formulu 1 nakon dvije godine stanke te vozi za tim Alpine.

Osim Formule 1, vozio je sezonu 2018.-2019. FIA Svjetskog prvenstva u utrkama izdržljivosti za momčad Toyotu Gazoo Racing uz vozače Sebastiena Buemija i Kazukija Nakajimu s kojima je osvojio naslov prvaka uključujući i dvije pobjede na utrci 24 sata Le Mansa. Tri puta je sudjelovao u IndyCar seriji u utrkama 500 milja Indianapolisa, 2017. za McLaren Hondu Andretti, 2019. za McLaren Racing te 2020. za Arrow McLaren Racing. Vozio je utrke 24 sata Daytone u kategoriji WeatherTech SportsCar, 2018. za momčad United Autosports s Landom Norrisom i Philipom Hansonom te 2019. za Wayne Taylor Racing s vozačima Kamuijem Kobayashijem, Rengerom van der Zandeom i Jordanom Taylorom s kojima je tada i pobijedio u utrci. 2020., nakon petomjesečnih priprema, odvozio je Reli Dakar sa suvozačem Marcom Comom te završio na 13. mjestu.

Alonso je prvi španjolski vozač Formule 1 koji je osvojio naslov prvaka. Vlasnik je momčadi FA Racing koja se natječe u kategoriji eSportova, Formuli Renault, Formuli 4 te kartingu. Osnivač je i ambasador modnog brenda Kimoa te UNICEF-ov ambasador dobre volje.

Početak

Prvi Alonsov kart

Alonso je svoju karijeru započeo s tri godine kada mu je njegov otac José Luis Alonso darovao kart prvotno sastavljen za osmogodišnju Lorenu, Alonsovu sestru. Budući da ona nije pokazala nikakav interes za utrkivanje, kart je pripao mlađem bratu kojemu je bilo potrebno prilagoditi pedale da bi mogao voziti. Te iste godine Alonso je dobio službenu karting licencu i pobijedio u svojoj prvoj utrci u organizaciji trgovačkog centra gdje se natjecao s gotovo dvostruko starijom djecom. Nakon toga za Alonsa su uslijedila natjecanja na lokalnoj i regionalnoj razini.[2][3]

1988., sa sedam godina, Alonso je ostvario svoju prvu pobjedu u službenoj karting utrci u Poli de Laviani te osvojio prvenstvo Asturije u dječjoj kategoriji pobijedivši u svih osam održanih utrka. Godinu dana kasnije, 1989., uz prvenstvo Asturije osvojio je i prvenstvo Galicije u istoj kategoriji, a sljedeće godine osvojio je kadetsko prvenstvo Asturije i Baskije.[4] 1991. završio je drugi na državnom prvenstvu Španjolske, a od 1992. zbog uspjeha bilo mu je dopušteno natjecati se u kategoriji od 100 kubika. 1993. na poziv vlasnika Genikarta Genisa Marcóa, Alonso je odvozio test vožnju na prvenstvu Katalonije u Mori de Ebro.[5] Pobijedio je u utrci i time osigurao mjesto u juniorskom prvenstvu Španjolske kojeg je osvajao 1993., 1994. i 1995. U to vrijeme Alonso je počeo raditi i kao mehaničar za mlađe vozače kako bi pokrio dio troškova za svoje utrkivanje, a njegov mehaničar od samih početaka pa sve do juniorskog prvenstva bio je njegov otac.

Uspjesi u juniorskoj kategoriji doveli su ga do sudjelovanja na svjetskom prvenstvu u kartingu. U Portugalu se prvi put popeo na postolje u međunarodnoj utrci te završio treći u ukupnom poretku u svjetskom prvenstvu održanom u Bragi. 1996. u Genku postao je svjetski prvak u kartingu u juniorskoj kategoriji te istovremeno osvojio svoj četvrti naslov državnog prvaka Španjolske na stazi Sils. Iste godine osvojio je i utrke Trofeo Estival u Italiji te Marlboro Masters u Barceloni. 1997. pobjeđivao je na brojnim natjecanjima, uključujući prvenstvo Španjolske i Italije. 1998. pobijedio je na unutarnjem karting natjecanju Paris Bercy, osvojio naslov prvaka u kategoriji Inter-A u Španjolskoj, pobijedio na utrci Trofeo delle Industrie u Parmi, osvojio Open Ford te postao europski viceprvak u klasi Formule-A.[4][6]

Alonsov bolid iz serije Euro Open Movistar by Nissan 1999.

Bivši vozač Formule 1 Adrián Campos primijetio je Alonsa tijekom karting utrke Marlboro Masters u Barceloni na kojoj je Alonso pobijedio te ga pozvao na test vožnju na stazu Albacete u listopadu 1998. za njegov Formula Nissan tim Campos Motorsport. Iako se Alonso zabio dva puta tijekom testiranja, do trećeg test dana dostigao je vremena pole pozicije njihovog vozača Marca Genéa iz ranije održane utrke.[7] Alonso je bio potvrđen kao vozač Campos Motorsporta za sezonu 1999. u seriji Euro Open Movistar by Nissan uz Antonija Garcíju, dok je Marc Gené nastavio svoju karijeru u Formuli 1. Bez prijašnjeg iskustva u vožnji jednosjeda, Alonso je osvojio naslov pobijedivši u šest utrka, dok je njegov momčadski kolega završio na petom mjestu osiguravši timu Campos Motorsport titulu najbolje momčadi. Krajem godine Alonso je na poziv Minardija u Jerezu odradio svoj prvi test u bolidu Formule 1. Na testu je debitiralo sedam različitih vozača vozeći bolid Minardija, Alonso je bio najbrži od njih te osim brzinom impresionirao i brzom prilagodbom na bolid[8] što je rezultiralo mjestom test vozača u njihovoj momčadi za sljedeću sezonu.

2000. Alonso je prešao u Formulu 3000 vozeći za Team Astromegu. Iako u prvih šest utrka nije uspio osvojiti bodove, u Mađarskoj je završio na drugom mjestu, a na zadnjoj utrci na stazi Spa-Francorchamps uzeo je pobjedu startavši s pole pozicije i odvozio najbrži krug u impresivnoj utrci po kiši.[7][9] U ukupnom poretku završio je na četvrtom mjestu iza Marka Webbera.[10] Tijekom sezone u Formuli 3000 Ferrari i Renault bili su zainteresirani za Alonsa. Ferrari mu ponudio mjesto testnog vozača, no Flavio Briatore ipak ga je uvjerio da potpiše dugogodišnji ugovor s Renaultom koji se tada još natjecao pod imenom Benetton. Početkom sljedeće godine objavljeno je da će Alonso debitirati u Formuli 1 nakon što je Renault potvrdio Alonsovu posudbu Minardiju.[11]

Formula 1

Minardi (2001.)

2001.

Alonso u Minardiju 2001.

Alonsova prva utrka u Formuli 1 bila je u Minardiju na VN Australije 2001. uz momčadskog kolegu Tarsa Marquesa. Iako je Marques već imao dvanaest utrka iza sebe, u kvalifikacijama za prvu utrku sezone Alonso je zauzeo 19. startno mjesto ostvarivši 2,6 sekunde bolje vrijeme od svog momčadskog kolege. Gustav Brunner, tadašnji glavni dizajner Minardija, bio je impresioniran Alonsovom brzinom te nije zamišljao da bolid može uopće ići toliko brzo.[12] Alonso je utrku završio na 12. mjestu što je bio veliki rezultat za momčad s obzirom da je bolid iza sebe imao samo 50 km probne vožnje prije same utrke. U četvrtoj utrci sezone u Imoli, bio je bolji u kvalifikacijama od oba Benettona, Prosta te svog momčadskog kolege. Iako je Alonsov najbolji rezultat te sezone bio 10. mjesto u Hockenheimu u Njemačkoj, njegova najbolja utrka bila je posljednja u sezoni u Suzuki u Japanu kada je završio na 11. mjestu ispred šest vozača te pretekao za cijeli krug Oliviera Panisa u BAR-u. Paul Stoddart, tadašnji vlasnik momčadi, opisao je Alonsovu zadnju utrku za Minardi kao vožnju 53 kvalifikacijska kruga.[13] Unatoč tome što se Minardi borio s nedostatkom novčanih sredstava te bio daleko od idealne momčadi za debitanta, Alonso je ostvario impresivnu sezonu, zasjenivši Marquesa te Alexa Yoonga, momčadskog kolegu na posljednje tri utrke. Krajem godine Renault je odlučio vratiti Alonsa u svoju momčad na mjesto testnog vozača za 2002.

Renault (2003. − 2006.)

Fernando Alonso u Renaultu.

Alonso je u Renaultu 2001. i 2002. godine odvozio ukupno 1642 krugova kao test vozač. Tada ga je ugledao predsjednik Flavio Briatore koji mu je dao priliku, ispred Jensona Buttona, koju je Alonso vrlo rado iskoristio te postao drugi vozač uz Jarna Trullija.

2003.

Svoju prvu utrku u Renaultu na VN Australije završio je na 7. mjestu. 22. ožujka 2003. na VN Malezije s 21 godinom bio je najmlađi vozač koji je osvojio pole position i završio na postolju. Na VN Brazila doživio je najtežu nesreću u svojoj F1 karijeri zabivši se u zaštitnu ogradu pri brzini od 280 km/h, što je bilo rezultat prijašnje nesreće Marka Webbera. Svoju prvu pobjedu ostvario je na VN Mađarske i time postao najmlađi vozač koji je ikada pobijedio u utrci F1. Sezonu je završio na 6. mjestu s 55 bodova uključujući 4 postolja.

2004.

Sezona 2004. započela je dobro za Alonsa koji je završio na 3. mjestu u Australiji. Sredinom sezone završio je na postolju u Francuskoj, a ubrzo zatim u Njemačkoj i Mađarskoj. Mnogi su sumnjali u Alonsove sposobnosti da nadmaši Jarna Trullija, ali kako se približavao kraj sezone, Trullijeva je forma padala i tako je Alonso završio sezonu na 4. mjestu u ukupnom poretku vozača s 59 osvojenih bodova.

2005.

Godine 2005. Alonso postaje najmlađi svjetski prvak.

2006.

Godine 2006. Alonso je obranio svoju titulu svjetskoga prvaka.

McLaren (2007.)

2007.

U sezoni 2007. Alonsu se u McLarenu pridružio mladi Lewis Hamilton. Već u drugoj utrci u Maleziji Alonso je pokazao zašto je dvostruki svjetski prvak prvim mjestom. Alonsov suvozač Lewis Hamilton u debitantskoj utrci osvaja treće mjesto dokazavši da je odličan vozač. U nevjerojatnoj završnici sezone, Kimi Raikkonen, Ferrarijev vozač, uspijeva u posljednjoj utrci sezone osvojiti naslov svjetskoga prvaka pobjegavši Alonsu i Hamiltonu za 1 bod. Unatoč tomu što su McLarenovi vozači imali jednak broj bodova, pobjeda i drugih mjesta, zbog manjeg broja trećih mjesta Alonso završava sezonu na 3. mjestu.

Renault (2008. − 2009.)

2008.

Godine 2008. Alonso se vratio u Renault nakon neuspješne sezone u McLaren Mercedesu. Do VN Europe je njegov Renault bio prilično mušičav, i do tada je osvojio samo 18 bodova. A onda je na VN Belgije slijedio preokret. Na VN Belgije i VN Italije osvaja 2 četvrta mjesta. Nakon te dvije utrke Alonso s puno samopouzdanja dolazi na VN Singapura. A onda u kvalifikacijama slijedi šok: na početku Q2 otkazuje pumpa za gorivo i Alonso mora startati petnaesti. Tada mu je slijedila najkompromitirajuća utrka u karijeri. Na startu se odmah probija na 12. mjesto, još malo kasnije pretječe Jarna Trullija te dolazi na 11. mjesto. U 13. krugu odlazi u boks te, istina, pada na zadnje mjesto, ali tada slijedi skandal. Samo jedan krug kasnije njegov se momčadski kolega Nelson Piquet Jr. zabija u zid, prema prethodnom dogovoru s Flaviom Briatoreom. Briatorea je godinu dana kasnije Svjetsko vijeće za moto-sport Međunarodne automobilističke federacije (FIA) optužilo da je naredio Piquetu da se namjerno zaleti u zid na utrci u Singapuru čime je omogućio momčadskom kolegi Alonsu da pobijedi.Alonso nije kažnjen jer navodno ništa o tome nije znao. Nakon Singapura su slijedili još jedna pobjeda u Japanu, četvrto mjesto u Kini te drugo mjesto u Brazilu. Na kraju sezone je zauzeo peto mjesto u Prvenstvu vozača sa 61 osvojenim bodom.

2009.

Fernando Alonso nastavio je još jednu sezonu u Renaultu s momčadskim kolegom Nelsonom Piquetom mlađim.

Na početku prvenstva, Alonso i Renault bili su vrlo optimistični i španjolski vozač započeo je dobro, završivši na 5. mjestu na Velikoj Nagradi Australije nakon što je startao s 10. startne pozicije. S vremenom je povećavao zaostatak u poretku nakon 11. mjesta na kišovitoj Velikoj Nagradi Malezije i 9. mjesta nakon strateške pogreške na Velikoj Nagradi Kine. U Bahreinu je opet ušao u bodove plasiravši se 8. Nakon Montmela završio je 5., u Monaku je bio 7.

Između Monaca i Belgije, R29 pokazuje koliko je slab, ali bori se s vodećima u prvenstvu, iako mu loša sreća i problemi u boksu ne dopuštaju boriti se za postolje. Međutim, u određenim trenutcima se pokazalo da bolid ima što pokazati, kao što se to vidjelo plasmanom na pole poziciju na Hungaroringu ili tijekom utrke na Spa-Francorchampsu, gdje je Fernando bio 3. sve dok se nije pojavio problem s naplatkom kotača koji je završio odustajanjem. Sljedeća je bila noćna utrka u Singapuru zajedno s polemikama zbog nesreće Nelsona Piqueta mlađeg (koji je već bio zamijenjen Romainom Grosjeanom) 2008. U Singapuru je Alonso, napokon, osvojio jedino postolje u lošoj sezoni u kojoj je Renault slabo radio na razvijanju bolida zbog ekonomske krize.

Dana 30. rujna 2009., poslije nebrojivih špekulacija, Scuderia Ferrari objavila je na svojoj službenoj stranici potpisivanje ugovora s Fernandom Alonsom za sljedeće 3 sezone.

S riješenom budućnošću, Alonso je htio završiti u najboljoj mogućoj formi s Renaultom, ali nije uspio postignuti dobre rezultate, u Japanu je završio na 10. mjestu, u Brazilu odustao, a u Abu Dhabiju se plasirao na 14. poziciju . Tako se Alonso oprostio od 7 godina u Renaultu ne mogavši osvojiti ništa značajno u svojoj posljednjoj sezoni s ne tako kompetitivnim bolidom. Bila je to njegova najgora sezona od debija u Minardiju.

Ferrari (2010. − 2014.)

2010.

2011.

2012.

2013.

2014.

McLaren (2015. − 2018.)

2015.

2016.

2017.

2018.

Alpine (2021. − 2022.)

2021.

U srpnju 2020. potvrđeno je da se Alonso vraća u Formulu 1 potpisavši ugovor s Renaultom koji se od 2021. natječe pod novim imenom Alpine.[14][15] Kako bi se pripremio za utrkivanje nakon dvije godine stanke, Alonso je ponovo sjeo u bolid Formule 1 u listopadu 2020. na testu u Barceloni vozeći aktualni bolid R.S. 20.[16], a u studenom je odradio test s bolidom iz 2018. R.S. 18 u Bahreinu i Abu Dhabiju.[17] Nakon završetka prvenstva 2020. dopušteno mu je sudjelovanje na testu za mlade vozače u Abu Dhabiju gdje je odvozio najbrža vremena s aktualnim bolidom R.S. 20.[18][19] Alonso je i tijekom vikenda završne utrke u Abu Dhabiju 2020. odvozio demonstraciju u Renaultu R25, bolidu u kojem je prije petnaest godina osvojio prvi naslov prvaka.[20]

2022.

Privatni život

Alonso je započeo vezu s Raquel del Rosario, pjevačicom španjolske grupe "El Sueño de Morfeo" 2005. godine nakon što su se upoznali u španjolskoj radijskoj emisiji. Sljedeće godine su se vjenčali te uspjeli održati svoj privatni život podalje od medija. 20. prosinca 2011. oboje su objavili na svojim službenim stranicama da se rastaju zajedničkim dogovorom.

Alonso je do 2006. živio u Oxfordu (Engleska) kada se zbog manjeg poreza, geografskog smještaja, i sigurnosti preselio u Švicarsku. 2011. vratio se živjeti u Španjolsku, u svoj rodni grad Oviedo, i morao platiti pristojbe u iznosu od 55 milijuna eura, no izjavio da mu je prioritet biti što bliže obitelji i prijateljima.

Postignuća

Sažetak karijere

Godina Kategorija Ime momčadi Utrke Prva startna mjesta Pobjede Bodovi Poredak
1999. Euro Open by Nissan Campos Motorsport 15 9 6 164 1.
2000. International Formula 3000 Team Astromega 9 1 1 17 4.
2001. Formula 1 European Minardi F1 Team 17 0 0 0 23.
2002. Formula 1 Mild Seven Renault F1 Team Test vozač
2003. Formula 1 Mild Seven Renault F1 Team 16 2 1 55 6.
2004. Formula 1 Mild Seven Renault F1 Team 18 1 0 59 4.
2005. Formula 1 Mild Seven Renault F1 Team 19 6 7 133 1.
2006. Formula 1 Mild Seven Renault F1 Team 18 6 7 134 1.
2007. Formula 1 Vodafone McLaren Mercedes 17 2 4 109 3.
2008. Formula 1 ING Renault F1 Team 18 0 2 61 5.
2009. Formula 1 ING Renault F1 Team 17 1 0 26 9.
2010. Formula 1 Scuderia Ferrari Marlboro 19 2 5 252 2.
2011. Formula 1 Scuderia Ferrari 19 0 1 257 4.
2012. Formula 1 Scuderia Ferrari 20 2 3 278 2.
2013. Formula 1 Scuderia Ferrari 19 0 2 242 2.
2014. Formula 1 Scuderia Ferrari 19 0 0 161 6.
2015. Formula 1 McLaren Honda 18 0 0 11 17.
2016. Formula 1 McLaren Honda 20 0 0 54 10.
2017. Formula 1 McLaren Honda 19 0 0 17 15.
IndyCar McLaren-Honda-Andretti 1 0 0 47 29.
2018. Formula 1 McLaren F1 Team 21 0 0 50 11.
WeatherTech SportsCar Championship United Autosports 1 0 0 18 58.
24 sata Le Mansa Toyota Gazoo Racing 1 0 1 N.P. 1.
2018-19. FIA World Endurance Championship Toyota Gazoo Racing 8 4 5 198 1.
2019. WeatherTech SportsCar Championship Konica Minolta Cadillac 1 0 1 35 27.
24 sata Le Mansa Toyota Gazoo Racing 1 0 1 N.P. 1.
IndyCar McLaren Racing 0 0 0 0 NK
2020. Reli Dakar Toyota Gazoo Racing 1 0 0 N.P. 13.
IndyCar Arrow McLaren SP 1 0 0 18 31.
2021. Formula 1 Alpine F1 Team 6 0 0 13 11.*

* U tijeku.

Potpuni popis rezultata u Formuli 1

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označavaju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina Momčad Šasija Motor 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. Bodovi Poredak
2001. European Minardi F1 Team Minardi PS01 European (Cosworth) 3.0 V10 AUS
12 		MAL
13 		BRA
Ret 		SMR
Ret 		ŠPA
13 		AUT
Ret 		MON
Ret 		KAN
Ret 		EUR
14 		FRA
17 		VBR
16 		NJE
10 		MAĐ
Ret 		BEL
Ret 		ITA
13 		SAD
Ret 		JAP
11 		0 23.
2003. Mild Seven Renault F1 Team Renault R23 Renault RS23 3.0 V10 AUS
7 		MAL
3 		BRA
3 		SMR
6 		ŠPA
2 		AUT
Ret 		MON
5 		KAN
4 		EUR
4 		FRA
Ret 		VBR
Ret 		NJE
4 		MAĐ
1 		ITA
8 		SAD
Ret 		JAP
Ret 		55 6.
2004. Mild Seven Renault F1 Team Renault R24 Renault RS24 3.0 V10 AUS
3 		MAL
7 		BHR
6 		SMR
4 		ŠPA
4 		MON
Ret 		EUR
5 		KAN
Ret 		SAD
Ret 		FRA
2 		VBR
10 		NJE
3 		MAĐ
3 		BEL
Ret 		ITA
Ret 		KIN
4 		JAP
5 		BRA
4 		59 4.
2005. Mild Seven Renault F1 Team Renault R25 Renault RS25 3.0 V10 AUS
3 		MAL
1 		BHR
1 		SMR
1 		ŠPA
2 		MON
4 		EUR
1 		KAN
Ret 		SAD
DNS 		FRA
1 		VBR'
2 		NJE
1 		MAĐ
11 		TUR
2 		ITA
2 		BEL
2 		BRA
3 		JAP
3 		KIN
1 		133 1.
2006. Mild Seven Renault F1 Team Renault R26 Renault RS26 2.4 V8 BHR
1 		MAL
2 		AUS
1 		SMR
2 		EUR
2 		ŠPA
1 		MON
1 		VBR
1 		KAN
1 		SAD
5 		FRA
2 		NJE
5 		MAĐ
Ret 		TUR
2 		ITA
Ret 		KIN
2 		JAP
1 		BRA
2 		134 1.
2007. Vodafone McLaren Mercedes McLaren MP4-22 Mercedes-Benz FO 108T 2.4 V8 AUS
2 		MAL
1 		BHR
5 		ŠPA
3 		MON
1 		KAN
7 		SAD
2 		FRA
7 		VBR
2 		EUR
1 		MAĐ
4 		TUR
3 		ITA
1 		BEL
3 		JAP
Ret 		KIN
2 		BRA
3 		109 3.
2008. ING Renault F1 Team Renault R28 Renault RS27 2.4 V8 AUS
4 		MAL
8 		BHR
10 		ŠPA
Ret 		TUR
6 		MON
10 		KAN
Ret 		FRA
8 		VBR
6 		NJE
11 		MAĐ
4 		EUR
Ret 		BEL
4 		ITA
4 		SIN
1 		JAP
1 		KIN
4 		BRA
2 		61 5.
2009. ING Renault F1 Team Renault R29 Renault RS27 2.4 V8 AUS
5 		MAL
11 		KIN
9 		BHR
8 		ŠPA
5 		MON
7 		TUR
10 		VBR
14 		NJE
7 		MAĐ
Ret 		EUR
6 		BEL
Ret 		ITA
5 		SIN
3 		JAP
10 		BRA
Ret 		ABU
14 		26 9.
2010. Scuderia Ferrari Marlboro Ferrari F10 Ferrari Type 056 2.4 V8 BHR
1 		AUS
4 		MAL
13† 		KIN
4 		ŠPA
2 		MON
6 		TUR
8 		KAN
3 		EUR
8 		VBR
14 		NJE
1 		MAĐ
2 		BEL
Ret 		ITA
1 		SIN
1 		JAP
3 		KOR
1 		BRA
3 		ABU
7 		252 2.
2011. Scuderia Ferrari Marlboro Ferrari 150° Italia Ferrari 056 2.4 V8 AUS
4 		MAL
6 		KIN
7 		TUR
3 		ŠPA
5 		MON
2 		KAN
Ret 		EUR
2 		VBR
1 		NJE
2 		MAĐ
3 		BEL
4 		ITA
3 		SIN
4 		JAP
2 		KOR
5 		IND
3 		ABU
2 		BRA
4 		257 4.
2012. Scuderia Ferrari Ferrari F2012 Ferrari 056 2.4 V8 AUS
5 		MAL
1 		KIN
9 		BHR
7 		ŠPA
2 		MON
3 		KAN
5 		EUR
1 		VBR
2 		NJE
1 		MAĐ
5 		BEL
Ret 		ITA
3 		SIN
3 		JAP
Ret 		KOR
3 		IND
2 		ABU
2 		SAD
3 		BRA
2 		278 2.
2013. Scuderia Ferrari Ferrari F2013 Ferrari 056 2.4 V8 AUS
2 		MAL
Ret 		KIN
1 		BHR
8 		ŠPA
1 		MON
7 		KAN
2 		VBR
3 		NJE
4 		MAĐ
5 		BEL
2 		ITA
2 		SIN
2 		JAP
4 		KOR
6 		IND
11 		ABU
5 		SAD
5 		BRA
3 		242 2.
2014. Scuderia Ferrari Ferrari F14 T Ferrari 059/3 1.6 V6 AUS
4 		MAL
4 		BHR
9 		KIN
3 		ŠPA
6 		MON
4 		KAN
6 		AUT
5 		VBR
6 		NJE
5 		MAĐ
2 		BEL
7 		ITA
Ret 		SIN
4 		JAP
Ret 		RUS
6 		SAD
6 		BRA
6 		ABU
9 		161 6.
2015. McLaren Honda McLaren MP4-30 Honda RA615H 1.6 V6 AUS MAL
Ret 		KIN
12 		BHR
11 		ŠPA
Ret 		MON
Ret 		KAN
Ret 		AUT
Ret 		VBR
10 		MAĐ
5 		BEL
13 		ITA
18† 		SIN
Ret 		JAP
11 		RUS
11 		SAD
11 		MEK
Ret 		BRA
15 		ABU
17 		11 17.
2016. McLaren Honda McLaren MP4-31 Honda RA616H 1.6 V6 AUS
Ret 		BHR KIN
12 		RUS
6 		ŠPA
Ret 		MON
5 		KAN
11 		EUR
Ret 		AUT
18† 		VBR
13 		MAĐ
7 		NJE
12 		BEL
7 		ITA
14 		SIN
7 		MAL
7 		JAP
16 		SAD
5 		MEK
13 		BRA
10 		ABU
10 		54 10.
2017. McLaren Honda McLaren MCL-32 Honda RA617H 1.6 V6 AUS
Ret 		KIN
Ret 		BHR
14† 		RUS
DNS 		ŠPA
12 		MON KAN
16† 		AZE
9 		AUT
Ret 		VBR
Ret 		MAĐ
6 		BEL
Ret 		ITA
17† 		SIN
Ret 		MAL
11 		JAP
11 		SAD
Ret 		MEK
10 		BRA
8 		ABU
8 		17 15.
2018. McLaren F1 Team McLaren MCL-33 Renault R.E.18 1.6 V6 AUS
5 		BHR
7 		KIN
7 		AZE
7 		ŠPA
8 		MON
Ret 		KAN
Ret 		FRA
16 		AUT
8 		VBR
8 		NJE
16† 		MAĐ
8 		BEL
Ret 		ITA
Ret 		SIN
7 		RUS
14 		JAP
14 		SAD
Ret 		MEK
Ret 		BRA
17 		ABU
11 		50 11.
2021. Alpine F1 Team Alpine A521 Renault E-Tech 20B 1.6 V6 t BAH
Ret 		EMI
10 		POR
8 		ŠPA
17 		MON
13 		AZE
6 		KAN FRA AUT VBR MAĐ BEL NIZ ITA RUS SIN JAP SAD MEK SAP AUS SAU ABU 13 11.

† Odustao, ali klasificiran jer je odvozio više od 90% utrke.

Izvori

  1. ↑ "F1 media sees Alonso as best driver on current grid", 27. listopada 2016. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
    “Hamilton: Alonso is one of the best drivers F1 has ever seen” 24. travnja 2015. (pristupljeno 1 prosinca 2020.)
    "Fernando Alonso returning to F1: What makes him so good" (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
    “Alonso/Hamilton pairing 'strongest there's ever been' - De la Rosa” 20. ožujka 2020. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
    “Exclusive: Mark Webber reveals his fantasy F1 racing team line-up – his choices will surprise you”, 6. studenog 2014. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
    “Heidfeld chooses Alonso as 'most complete' driver”, 25. travnja 2020. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
    “Hamilton i Alonso su najkompletniji vozači”, 22. siječnja 2019. (pristupljeno 1. prosinca 2020.)
  2. ↑ "Fernando Alonso logra su sueño a los 24 años" lasprovincias.es. 25. rujna 2005. (pristupljeno 20. ožujka 2021.)
  3. ↑ "Fernando Alonso - Biography" grandprixhistory.org. (pristupljeno 20. ožujka 2021.)
  4. ↑ 4,0 4,1 "Fernando Alonso – campeón del mundo" elmundo.es. Rujan 2005. (pristupljeno 20. ožujka 2021.)
  5. ↑ "Genís Marcó, el valedor de Alonso en el karting y su segunda familia" sport.es. 17. listopada 2007. (pristupljeno 21. ožujka 2021.)
  6. ↑ "Fernando Alonso: Biografía y palmerés" caranddriver.com. 1. siječnja 2020. (pristupljeno 21. ožujka 2021.)
  7. ↑ 7,0 7,1 "Fernando Alonso" grandprixhistory.org. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  8. ↑ "20 años del primer test de Fórmula 1 de Alonso: se gestaba una leyenda" soymotor.com. 13. prosinca 2019. (pristupljeno 14. travnja 2021.)
  9. ↑ "Minardi’s miraculous F1 rebirth: ‘Even Fernando Alonso was building the car!’" motorsportmagazine.com. 5. ožujka 2021. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  10. ↑ "FIA International F3000 - Season Review 2000" dizzy1000.tripod.com. Prosinac 2000./siječanj 2001. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  11. ↑ "Renault confirms Alonso contract, Minardi loan" autosport.com. 6. veljače 2001. (pristupljeno 14. travnja 2021.)
  12. ↑ “Fernando Alonso“ forzaminardi.com. (pristupljeno 19. travnja 2021.)
  13. ↑ Vigar, Simon (2008.) Forza Minardi. Poundbury: Veloce Publishing Ltd ISBN 1845841603
  14. ↑ "Fernando Alonso to make sensational return to F1 with Renault in 2021" formula1.com. 8.srpnja 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  15. ↑ "Renault to rebrand as Alpine F1 Team in F1" formula1.com. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  16. ↑ "Alonso says 'it's like a new beginning' as he gets first taste of 2020 Renault" formula1.com. 13. listopada 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  17. ↑ "Incredibly motivated Alonso set for second test in 2018 Renault at Abu Dhabi" formula1.com. 13. studenog 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  18. ↑ "Fernando Alonso to drive 2020 Renault F1 car at end-of-season Abu Dhabi test" formula1.com. 3. prosinca 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  19. ↑ "Alonso najbrži na testu mladih vozača u Abu Dhabiju" maxf1.net. 15. prosinca 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)
  20. ↑ "Pogledajte kako Alonso punom brzinom juri Abu Dhabijem u Renaultu R25" maxf1.net. 12. prosinca 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2021.)

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetski prvaci u Formuli 1
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Fernando_Alonso&oldid=279886"