Zagrebački solisti

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Zagrebački solisti su najugledniji hrvatski komorni ansambl. Repertoar im čine barokna, klasicistička i romantična djela, ali i djela suvremene glazbe. [1]

Povijest[uredi]

Utemeljen je 1953. godine u sklopu Radio-televizije Zagreb (RTV-a Zagreb). Osnivači ansambla bili su Antonio Janigro, Stjepan Aranjoš i Ivo Vuljević. Svoj prvi koncert održali su 5. siječnja 1954. Pod vodstvom Janigra ansambl vrlo brzo nakon osnutka zauzima jedno od vodećih mjesta među srodnim sastavima u svijetu. Od 1968. godine djeluje pod umjetničkim vodstvom koncertnog majstora Dragutina Hrdjoka - Time on postaje suradnikom koji donosi i dio nadahnuća; glazbenici su slobodni, ali ipak slijede i njegove smjernice. Dragutin Hrdjok je s violinskog pulta nastavio voditi Zagrebačke soliste, nakon što Janigro koncem šezdesetih godina odložio dirigentski štapić i čelističko gudalo. Kasnije će na to mjesto stupiti koncert-majstor Tonko Ninić. Repertoar ansambla obuhvaća gotova sva razdoblja i stilove, a posebna pozornost usmjerena je interpretacijama baroknih majstora Bacha, Händela i Vivaldija, te Mozarta. Snimili su 60-ak ploča i primili mnoge nagrade, među kojima su medalja UNESCO-a, medalja P. Casals i odlikovanje grada Plauena.

U veljači 2018. nastupili su u Herkulovom salonu dvorca Versailles.[2]

Do 2010. su održali gotovo 4000 koncerata i svirali su na svim kontinentima. Svirali su u najvećim svjetskim središtima i najslavnijim koncertnim dvoranama, kao što su Musikverein (Beč), Concertgebouw (Amsterdam), Royal Festival Hall (London), Berlin Philharmonic Hall i druge. Nastupili su na najpoznatijim glazbenim festivalima. [1]

Sa Zagrebačkim solistima svirali su mnogi ugledni solisti: Henryk Szeryng, Alfred Brendel, Christian Ferras, Pierre Fournier, Leonard Rose, James Galway, Jean-Pierre Rampal, Aldo Ciccolini i mnogi drugi, a nosače zvuka snimili su s uglednim violinistom Guillermom Figueroom te gitaristom Pepeom Romerom (kuća Naxos, 2010.) za koji su bili nominirani za nagradu Latin Grammy. [1]

Osobito se usredotočuju na aktualizaciju prethodnih te predstavljanju mlađih generacija hrvatskih skladatelja. [1]

Diskografija[uredi]

Opus im čini preko sedamdeset nosača zvuka koje su objavili pod etiketama diskogafskih kuća kao što su Vanguard, EMI, ASV, Eurodisc, Melodia, Hispa-vox, Pickwick i Croatia Records.[1]

Nagrade i priznanja[uredi]

Dobili su brojne visoke nagrade i priznanja, a ističu se:

  • 1. nagrada u Mar del Plati (za album Koncerti 18. stoljeća)
  • Medalja Pablo Casals
  • Medalja Elisabeth Sprague Coolidge (za izvođenje suvremene glazbe)
  • Nagrada Vladimir Nazor
  • Nagrada Milka Trnina
  • Nagrada Josip Štolcer Slavenski za najbolju izvedbu djela hrvatskoga skladatelja
  • Nagrada Ivan Lukačić Varaždinskih baroknih večeri
  • Nagrada Jurica Murai
  • Nagrada Villa Manin
  • UNESCO-ova nagrada
  • Nagrada grada Zagreba
  • Srebrni kompaktni disk diskografske kuće Croatia Records
  • Orden za zasluge naroda sa srebrnim zracima
  • Plaketa grada Zagreba
  • nekoliko hrvatskih diskografskih nagrada Porin (1994. godine za životno djelo)
  • Srebrna plaketa Hrvatske glazbene mladeži

Izvori[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Iva Lovrec Štefanović: Lisinski subotom 19/20. Programska knjižica.. KD Vatroslav Lisinski. str. 3 pdf-a. Pristupljeno 29. listopada 2025.
  2. Zagrebački solisti/Marija Tonković. Zagrebački solisti: Nastup u Versaillesu je bio uvertira za spektakl u Zagrebu Scena.hr, www.scena.hr, objavljeno i pristupljeno 5. veljače 2018.

Vanjske poveznice[uredi]