Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Milan Horvat

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Milan Horvat
Datoteka:Milan Horvat.jpg
Rođen/a28. srpnja 1919.
Pakrac Hrvatska
Umro/umrla1. siječnja 2014.
Innsbruck Austrija
Žanr/oviozbiljna glazba
Zanimanjeglazbenik, dirigent, pijanist, pedagog
Djelatno razdoblje1940-ih do 2008.[1]
Producentska kućaDecca, Philips, DGG
Nagrade
Nagrada Milka Trnina
Nagrada Vladimir Nazor
Nagrada Grada Zagreba
diskografska nagrada Porin
Datoteka:Milan Horvat ZF.jpg
Maestro Milan Horvat je 60 godina bio dirigent Zagrebačke filharmonije

Milan Horvat (Pakrac, 28. srpnja 1919. - Innsbruck, 1. siječnja 2014.[1]), bio je hrvatski glazbenik, dirigent, pijanist i pedagog.

Karijeru je započeo 1946. godine kao voditelj Simfonijskog orkestra Radio Zagreba[2]. Pet godina je bio glavni dirigent Nacionalnog simfonijskog orkestra Irske u Dublinu. 1956. godine započeo je dugu suradnju sa Zagrebačkom filharmonijom, s kojom je za života ostvario brojne uspješne koncertne turneje po Europi i Sjedinjenim Državama. Od 1969. do 1975. bio je voditelj novoosnovanoga Bečkog radijskog simfonijskog orkestra (njem. Radio-Symphonieorchester Wien ili RSO Wien). Tijekom svoje karijere, dirigirao je orkestrima diljem Europe u gradovima kao što su Berlin, Rim, Salzburg i Lisabon.

Životopis

Milan Horvat rođen je 28. srpnja 1919. godine u Pakracu. Diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Melite Lorković i Svetislava Stančića, a dirigiranje kod Milana Sachsa i Fridricha Zauna. Nakon što je doktorirao pravo u Zagrebu, posvetio se glazbi. Glazbenu je karijeru započeo 1946. godine kao voditelj Simfonijskog orkestra Radio Zagreba. Osim velikog uspjeha u zemlji, ostvario i zapaženu međunarodnu karijeru, pogotovo u velikim europskim glazbenim središtima. Veliki dio karijere posvetio je brojnim izvedbama i praizvedbama djela hrvatskih skladatelja, te promociji mlađih hrvatskih glazbenika.

Od 1951. do 1956. godine bio je dirigent Irskog radija u Dublinu, dok je od 1956. do 1970. na istom položaju u Zagrebačkoj filharmoniji (1957.–1969. bio je i njezin direktor). Simfonijskim orkestrom Austrijskog radija u Beču upravljao je od 1969. do 1975. godine, te je od 1975. bio profesor dirigiranja na Visokoj muzičkoj školi u Grazu. Iste godine preuzeo je i vodstvo Simfonijskog orkestra RTV u Zagrebu (tada Zagrebački simfoničari RTZ). Od 1978. godine bio je počasni šef dirigent i stalni gost Zagrebačke filharmonije, od 1997. do 2000. godine kao šef dirigent upravlja Simfonijskim orkestrom u Grazu. Bio je i počasni dirigent Komornoga orkestra Lausanne, te stalni gost dirigent i počasni član Slovenske filharmonije[3].

U svojoj dirigentskoj karijeri najviše se bavio simfonijskom glazbom, od barokne glazbe (oratoriji J.S. Bacha i Georga Händela), razdoblja klasične glazbe (Beethovenove simfonije) i romantike (Schubert, Brahms, Čajkovski) do klasika 20. stoljeća (Igor Stravinski, Dmitrij Šostakovič, Béla Bartók).

Maestro Horvat veliku je pozornost posvećivao nacionalnom stvaralaštvu, te je istodobno obavljao selekciju kojom je određivao koja će djela izvoditi kao hrvatski izvozni proizvod na brojnim koncertima i važnim inozemnim turnejama Zagrebačke filharmonije. Gotovo 10 godina bio je operni dirigent u Zagrebu, te je obišao cijelu Europu i njezine glavne glazbene centre poput Londona, Berlina, Petrograda, Pariza, Moskve, Milana i Züricha. Koncertne turneje vodile su ga i u SAD i Japan. Bio je dugogodišnji umjetnički rukovoditelj glazbenog programa Ljetnih igara u Dubrovniku.

Snimao je za potrebe radija i televizije, te je dirigirao mnogim najpoznatijim svjetskim orkestrima (München, Berlin, Leipzig, Beč, Dublin, Dresden, Lausanne, Ženeva, Kopenhagen, Rim, Venezia, Sao Paolo i mnogi drugi). Objavio je mnoge nosače zvuka za najpoznatije svjetske diskografske kuće kao što su Decca, Philips, Deutsche Grammophon Gesellschaft i druge.

Umro je u Innsbrucku na Novu godinu 2014.[1]

Nagrade i priznanja

U svojoj karijeri maestro Milan Horvat osvojio je brojne međunarodne i domaće nagrade.[4].

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Večernji list (Online) - Branimir Pofuk: »Veliki hrvatski dirigent Milan Horvat preminuo u Innsbrucku« pristupljeno 2. siječnja 2014.
  2. ↑ Milan Horvat - dirigent - Objavljeno 2005.
  3. ↑ www.porin.info - Životopis Milana Horvata
  4. ↑ Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika - Životopis
  5. ↑ www.zagreb.hr – Nagrada Grada Zagreba: Dobitnici za 1998. godinu, pristupljeno 26. siječnja 2014.

Vanjske poveznice


v • r • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (posthumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija

Predložak:Nagrada Lovro pl. Matačić

v • r • u
Nagrada Milka Trnina
1958. - 1960.
1961. - 1970.
1971. - 1980.
1981. - 1990.
1991. - 2000.
2001. - 2010.
2011. - 2020.


v • r • u
Zagrebačka filharmonija
Dirigenti
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Milan_Horvat&oldid=341585"