Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Nada Puttar-Gold

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Nada Puttar-Gold
Datoteka:Nada Puttar-Gold.jpg
Rođen/a5. studenog 1923.
Umro/umrla28. ožujka 2017.
Žanr/oviozbiljna glazba, opera,
duhovna glazba
Zanimanjeoperna pjevačica (mezzosopran)
Djelatno razdoblje1949.2006.
Producentska kućaJugoton, Orfej/HRT
AngažmanOpera HNK u Zagrebu, Njemačka opera u Berlinu, Državna opera u Frankfurtu
Nagrade
nagrada Milka Trnina
nagrada Vladimir Nazor za životno djelo

Nada Puttar-Gold (Varaždin, 5. studenog 1923.Zabok, 28. ožujka 2017.), hrvatska mezzosopranistica.

Životopis

Nada Puttar-Gold rođena je u Varaždinu istog 5. studenoga 1923. kao i Biserka Cvejić i s njom dijeli prvo mezzosopransko mjesto u višedesetljetnoj povijesti Splitskog ljeta. Zajednička im je bila Amneris na Peristilu koje su bile nenadmašne kraljice, Biserka Cvejić dodala je Dalilu, Nada Puttar-Gold Orfeja. Nada Puttar-Gold je najprije učila glasovir. a zatim se posvetila pjevanju. Bila je đak Lava Vrbanića. Debitirala je 1949. kao Vanja u Glinkinu Ivanu Susanjinu i odmah angažirana. Godine 1951. osvojila je Prvu nagradu na Međunarodnom pjevačkom natjecanju u Verviersu. Jedan kritički osvrt pun superlativa o njezinu glasu završava riječima Kakav talent, kakva tehnika, kakva škola! I doista, njezin snažan pastozan glas ujednačen u velikom opsegu i volumenu, s dubinama alta i visinama dramskoga soprana zacijelo je najveličanstveniji hrvatski mezzosopran. Savršena muzikalnost i suverena pjevačka tehnika, velika izdržljivost i pouzdanost te lijep scenski izgled, koji je krasio gotovo sve naše velike mezzosopranistice,, omogućili su joj da ostvari za mezzosopran golem repertoar od šezdesetak uloga u rasponu od Didone u operi Didona i Eneja Henryja Purcella do Crkvenjarke u Jenufi i Santuzze u Cavalleriji rusticani, i oko dvije tisuće nastupa. Teško je reći jesu li joj bolje pristajali Verdijevi, Wagnerovi ili Straussovi likovi, uloge u francuskom ili slavenskom repertoaru, nastupi u operi ili na koncertu.
Od 1957. do 1961. bila je članica Gradske opere u Berlinu, a od 1961. do 1966. Državne opere u Frankfurtu. Nastupala je u Bečkoj državnoj operi. U zagrebački se angažman vratila 1966. i ostala u njemu do 1979. godine.
Još za vrijeme karijere počela se baviti pedagoškim radom, prvo u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, a potom 28 godina na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Dobitnica je niza priznanja, među ostalim Nagrade "Milka Trnina" , Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo i Nagrade hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
Dobitnica je triju odličja predsjednika Republike (Franje Tuđmana, Stipe Mesića i Ive Josipovića).
Preminula je u Općoj bolnici Zabok, a sahranjena na varaždinskom groblju 31. ožujka 2017. godine.

Vanjske poveznice