Stjepan Šulek

Ovo je članak o hrvatskom skladatelju i glazbenom pedagogu. Za druga značenja pogledajte članak Stjepan Šulek (novinar).

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir skladatelj

Stjepan Šulek (Zagreb, 5. kolovoza 1914. – Zagreb, 16. siječnja 1986.) bio je hrvatski violinist, skladatelj, dirigent, glazbeni pedagog i akademik.

Životopis

Stjepan Šulek je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao i 1936. diplomirao violinu u razredu znamenitoga Vaclava Humla. Kao skladatelj i dirigent bio je uglavnom samouk, ali je svoje skladateljsko umijeće povremeno ipak upotpunjavao podukom kod Blagoja Berse. Isprva je djelovao kao komorni glazbenik i dirigent, pa je tako od 1933. do 1938. bio član orkestra Radio Zagreba, od 1935. do 1938. svirao u glasovirskom triju s pijanistom Ivom Mačekom i violončelistom Stankom Žepićem, a potom od 1939. do 1945. i u triju s Mačekom i Antoniom Janigrom. Od 1936. do 1938. bio je i prvi violinist Zagrebačkog kvarteta. Osim koncertiranja, Šulek je u to vrijeme počeo djelovati i kao glazbeni pedagog: tako je od 1939. do 1941. bio profesor violine tadašnje Srednje škole Muzičke akademije, zatim u vihoru Drugoga svjetskoga rata od 1941. do 1945. profesor Učiteljske škole, da bi od 1945. do 1947. bio docent violine i potom od 1948. pa sve do 1975. profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u rodnome gradu. Sve do 1952. Šulek je često nastupao kao violinist, a od 1958. do 1964. djelovao je i kao dirigent Komornog orkestra RTV Zagreb. Od 1948. bio je dopisni, a od 1954. i redoviti član JAZU (danas HAZU) te dugogodišnji tajnik Razreda za glazbenu umjetnost.

Kao ugledni glazbeni pedagog i profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Šulek je odgojio i skladateljskom umijeću znalački podučio mnoge poznate suvremene hrvatske skladatelje, primjerice Milka Kelemena, Stanka Horvata, Dubravka Detonija, Pavla Dešpalja, Davorina Kempfa i Igora Kuljerića. Iako su Šulekovi studenti poslije krenuli drukčijim glazbenim smjerovima, svi su uvijek – djelima i riječima – izražavali veliku zahvalnost svome učitelju za otkrivene im tajne skladateljskoga zanata. Mnogi ugledni hrvatski muzikolozi i danas smatraju da je Šulek svojim pedagoškim djelovanjem iznimno pridonio podizanju zanatske razine skladanja u Hrvatskoj.

Poput mnogih suvremenika, i Šulek je u početku skladao djela obilježena folklorim prizvukom, ali je vrlo brzo napustio taj tzv. nacionalni smjer u hrvatskoj glazbi. No nije bio sklon ni avangardnim glazbenim stremljenjima. U svim je njegovim skladbama primjetan visoki profesionalizam i besprijekorno skladateljsko umijeće. Njegov se stil može smatrati neoklasičkim, iako u svojim djelima zapravo sjedinjuje baroknu motoriku i polifoniju, klasičke glazbene oblike i romantičarsku izražajnost. Harmonijski se zadržavao u okvirima tonalitetnosti uz dosljedno protivljenje atonalitetnosti i bilo kakvim suvremenijim glazbenim stremljenjima. Kao izraziti majstor oblika i instrumentacije, Šulek je skladao pretežito opsežna djela za orkestar. Skladateljski mu opus obuhvaća osam simfonija, četiri Klasična koncerta (za orkestar), deset solističkih koncerata te drugih djela, u kojima se potvrdio kao izraziti simfoničar. Sličnoga se skladateljskog pristupa nije odrekao ni u svojim dvjema operama, Koriolanu i Oluji.

„Šulek u glazbi vidi najdublji smisao kada ona slušatelju pruža osjećaj smirenja, kada u njemu budi težnju za lijepim, kada ga čini boljim i sretnijim. Svaka umjetnički vrijedna glazba, po njemu, nosi u sebi humani element te je upravo humanizirati čovjeka ključni stvaralački problem.”

(Siriščević, Mirjana: »Tradicija i postmoderna. Uz desetu obljetnicu smrti Stjepana Šuleka (1914.-1986.)«, str. 205)

Šulek je vlastiti humanizam utkao u mnoga svoja glazbena ostvarenja, skladajući djela prožeta idejom o nužnosti pobjede dobra i humanosti nad svim ljudskim nevoljama. No zbog svojega se izrazitoga konzervativizma i protivljenja suvremenim stremljenjima u glazbi 20. stoljeća svojedobno često sukobljavao s avangardnim skladateljima okupljenima 1960-ih i 1970-ih oko zagrebačkoga Muzičkoga biennala, od kojih su neki bili i njegovi bivši studenti. Unatoč tim neslaganjima, neosporna je činjenica da je Šulek svojim umjetničkim i pedagoškim djelovanjem trajno obilježio i zadužio glazbenu sredinu u kojoj je djelovao.

Nagrada Stjepan Šulek

Fond Stjepan Šulek od 1993. redovito dodjeljuje nagradu koja nosi ime Stjepana Šuleka, glazbenika koji je svojim djelovanjem ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi 20. stoljeća. Nagrada je simbolički povezana s dvije Šulekove najznačajnije umjetničke djelatnosti, pa se stoga svake godine naizmjenično dodjeljuje jednome skladatelju, odnosno violinistu. Sastoji se od diplome i novčanog iznosa, te predstavlja vrijedno priznanje nagrađenim mladim glazbenicima za njihova umjetnička postignuća, ali i poticaj za nova ostvarenja.

Djela (izbor)

Skladbe za orkestar

• Prva simfonija u a-molu (1942.-1944.)
• Prvi klasični koncert, za simfonijski orkestar (1944.)
• Druga simfonija u D-duru "Eroica" (1946.)
• Treća simfonija u e-molu (1948.)
• Drugi klasični koncert, za gudački orkestar (1952.)
• Četvrta simfonija u d-molu (1954.)
• Treći klasični koncert, za gudački orkestar (1957.)
• Peta simfonija u c-molu (1964.)
• Šesta simfonija (1966.)
• Scientiae et arti, svečani prolog za orkestar (1966.)
• Epitaf (jednoj izgubljenoj iluziji) (1971.)
• Sedma simfonija (1979.)
• Osma simfonija u F-duru (1981.)
• Četvrti klasični koncert, za simfonijski orkestar (1983.)

Solistički koncerti

• Prvi koncert za klavir i orkestar u B-duru (1949.)
• Koncert za violončelo i orkestar (1949.)
• Drugi koncert za klavir i orkestar u cis-molu (1952.)
• Treći koncert za klavir i orkestar (1970.)
• Koncert za violinu i orkestar (1951.)
• Koncert za fagot i orkestar (1958.)
• Koncert za violu i orkestar (1959.)
• Koncert za klarinet i orkestar (1967.)
• Koncert za rog i orkestar (1972.)
• Koncert za orgulje i orkestar, Memento (1974.)

Sonate i komorna glazba

• Prva sonata za klavir (1947.)
• Sonata za violinu i klavir (1972.)
• "Vox Gabrieli", sonata za trombon i klavir (1973.)
• Sonata za violončelo i klavir (1975.)
• Klavirski sekstet (1975.)
• Druga sonata za klavir (1978.)
• Treća sonata za klavir (1980.)
• Moje djetinjstvo – ciklus od pet gudačkih kvarteta (1984.-1985.)

Vokalne skladbe

• kantata Zadnji Adam (1964.)
• Pjesma mrtvog pjesnika, 12 pjesama za glas i klavir na stihove Dobriše Cesarića (1970.)
• Strah, 7 pjesama za glas i klavir na stihove Đure Sudete (1975.)
• Bašćanska ploča, za mješoviti zbor a cappella (1980.)

Scenska djela

• opera Koriolan (1953.-1957.), libreto prema istoimenoj tragediji Williama Shakespearea napisao skladatelj
• opera Oluja (1969.), libreto prema istoimenoj komediji Williama Shakespearea napisao skladatelj
• balet De veritate (1977.)

Nagrade i priznanja

Stjepan Šulek je za svoja umjetnička postignuća nagrađen mnogim uglednim nagradama i javnim priznanjima, među kojima se ističu:

• dvije nagrade Vlade FNRJ (1946. i 1949.)
• četiri nagrade Grada Zagreba (1955., 1958., 1960. i 1964.)
• 1961. – nagrada Milka Trnina
• 1973. – nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
• 1979. – nagrada Andrija Patricij Petrić Osorskih glazbenih večeri
• 1981. – Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski
• Orden Republike sa srebrnim vijencem

Literatura

1. Andreis, Josip: Povijest glazbe, Zagreb: SNL, 1989., sv. 4, str. 404-410. ISBN 86-329-0174-5
2. Kovačević, Krešimir: »ŠULEK, Stjepan«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1977., sv. 3, str. 519-520.
3. Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 236.
4. Marion-Kesić, Ksenija: »Stjepan Šulek«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983., str. 251-252.

Vanjske poveznice

• LZMK / Hrvatska enciklopedija: Šulek, Stjepan (životopis)
• Petar Zdravko Blajić: »Glazbenik Stjepan Šulek. In memoriam« (str. 89-90.)
• Siriščević, Mirjana: »Tradicija i postmoderna. Uz desetu obljetnicu smrti Stjepana Šuleka (1914.-1986.)« u: Društvena istraživanja, Zagreb / God. 5 (1996.), br. 1 (21), str. 205-227.
• wam.hr – Stanko Horvat: »Stjepan Šulek« (engl.)
• wam.hr – Eva Sedak: »Stjepan Šulek – The Antiprogressive?« (engl.)
• www.culturenet.hr – 8. srpnja započinju Osorske glazbene večeri 2004. / Stjepan Šulek (Dodi Komanov, tekst iz kataloga)
• Hrvatsko društvo skladatelja: Šulek, Stjepan
• HDS ZAMP – Stjepan Šulek (popis djela)
• wam.hr – Stjepan Šulek, diskografija (MIC)
• Discogs.com – Stjepan Šulek (diskografija)