Ovo je članak o hrvatskom pijanistu. Za druge osobe s istim imenom pogledajte članak Darko Lukić.| Darko Lukić | |
|---|---|
| Datoteka:Darko Lukić.JPG | |
| Rođen/a | 16. siječnja 1922. |
| Umro/umrla | 23. rujna 1974. |
| Žanr/ovi | ozbiljna glazba |
| Zanimanje | pijanist, glazbeni pedagog i publicist |
| Instrument | glasovir |
| Djelatno razdoblje | 1940-ih do 1974. |
| Producentska kuća | Jugoton |
Darko Lukić (Osijek, 16. siječnja 1922. – Zagreb, 23. rujna 1974.), bio je hrvatski pijanist, glazbeni pedagog[1] i publicist.[2]
Životopis
Darko Lukić rodio se u Osijeku 1922. godine. Rodio se u obitelji generala Mihajla Lukića.[3] Majka mu je bila židovskog podrijetla.[4] U Osijeku je pohađao privatnu školu a poslije Drugoga svjetskog rata nastavlja školovanje u Zagrebu.[5]
Glazbenik i profesor
Tipke su njegov poseban svijet, tajanstven ključić do skrovitih zakutaka njegove senzibilne duševnosti. One su bile medij kojim je umio najneposrednije iskazivati i one najtananije porive svoje emotivnosti pretočene u čudesan svijet zvukovlja, tako prirodno, tako prisno, bez sustezanja kao da su jedno, on i njegov klavir.
Umjetnik se rađa, majstor tek postaje. U tome leži sva težina umjetničkog puta, sve borbe, samozataje i sva nastojanja. Taj put prolazio je i Darko Lukić.
Bio je pripadnik sretne i blistave generacije mladih talenata koja se odmah prvih godina po dovršenju Drugoga svjetskog rata našla u klasi majstora-pedagogoa Svetislava Stančića, na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Ipak predstavljen javnosti i zapažen Lukić je već znatno ranije. On počinje već u sedmoj godini sa sistematskim učenjem klavira u privatnoj školi Hankinovih, u rodnom Osijeku, gdje se s deset godina predstavlja javnosti izvođenjem Mozartovoga Klavirskog koncerta u d-molu. S četrnaest godina nastavlja učiti u Zagrebu kod poznatog pedagoga i pijanista Evgenija Vaulina, koje razdoblje završava sjajnim nastupom s orkestrom izvodeći briljantan Konzertstück C. M. von Webera. Tim nastupom rođen je pijanist Lukić. U klasi Svetislava Stančića doskora izbija u prve redove istaknutih i dobiva I. nagradu na saveznom natjecanju mladih umjetnika u Beogradu (1948.). Nakon diplome (1949.), često javno nastupa u zemlji i inozemstvu, a doskora odlazi na usavršavanje u Pariz, gdje studira kod poznatih pedagoga M. Long i J. Lefevre-a. Otada njegovi nastupi postaju još brojniji, a nastupao je, osim u zemlji, u Austriji, Čehoslovačkoj, Francuskoj, Italiji, NR Kini, Mađarskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, SSSR-u, Švicarskoj i Velikoj Britaniji.
Osim opsežnog repertoara klasičnih i modernih majstora Lukić se naročito i hvalevrijedno zalagao za izvođenje djela domaćih skladatelja i mnoga je snimio.
Od 1951. godine[6] počinje Lukićev pedagoški rad na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je bio vrstan, tražen i cijenjen pedagog.
Umro je u Zagrebu 23. rujna 1974. godine[5] i pokopan je na Mirogoju.[7]
Nagrade
- 1948. – 1. nagrada na saveznom natjecanju mladih umjetnika u Beogradu
- 1960. – nagrada Milka Trnina [8]
Spomen
Literatura
- Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj.. Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
Izvori
- ↑ LZMK / Hrvatska enciklopedija: Lukić, Darko, pristupljeno 2. svibnja 2015.
- ↑ LZMK / Hrvatsko obiteljski leksikon: Lukić, Darko, pristupljeno 2. svibnja 2015.
- ↑ Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 244.
- ↑ Ognjen Kraus, 1998, str. 243
- ↑ 5,0 5,1 Osijek: Osječki spomendan 23. rujna, preuzeto 25. studenoga 2012.
- ↑ Muzička akademija Zagreb: V. odsjek za klavir, orgulje i čembalo, preuzeto 25. studenoga 2012.
- ↑ Gradska groblja - L, preuzeto 25. studenoga 2012.
- ↑ HDGU – Dobitnici nagrade Milka Trnina, pristupljeno 2. svibnja 2015.
- ↑ Osijek.hr – Memorijal "Darko Lukić", pristupljeno 2. svibnja 2015.
- ↑ Osječko-baranjska županija: Kulturne manifestacije, preuzeto 25. studenoga 2012.
Vanjske poveznice
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: Lukić, Darko
- LZMK / Proleksis enciklopedija: Lukić, Darko
- Prof. Željka Tonković: »«Informativni uvid u ostavštinu pijanista i klavirskog pedagoga Darka Lukića