Stjepan Mihaljinec

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Stjepan Mihaljinec
Datoteka:Stjepan Mihaljinec.jpg
Rođen/a1. prosinca 1935.
Flag of Croatia.svg Zagreb, Hrvatska
Umro/umrla13. veljače 2014.
Flag of Croatia.svg Zagreb, Hrvatska
Žanr/ovizabavna glazba
Zanimanjeskladatelj, aranžer, dirigent i pijanist
Instrumentglasovir
Djelatno razdoblje1957. – 2013.
Nagrade
Nagrada Josip Štolcer Slavenski
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Povelja Grada Krapine
Nagrada Grada Zagreba
Nagrada Milivoj Körbler
Porin za životno djelo

Stjepan Mihaljinec (Zagreb, 1. prosinca 1935. – Zagreb, 13. veljače 2014.[1]), hrvatski skladatelj, aranžer, dirigent i pijanist zabavne glazbe.

Životopis

Datoteka:Stjepan Mihaljinec Split 1979.jpg
Stjepan Mihaljinec na Splitskom festivalu 1979.

Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1963. s temom "O pojmu, produkciji i reprodukciji tzv. zabavne muzike". Jedan je od utemeljitelja Festivala kajkavske popevke u Krapini (1966.), čiji je umjetnički direktor bio do 2005. godine. Od 1957. bio je urednik u programu i Muzičkoj proizvodnji Radio Zagreba, a od 1981.-1990. urednik glazbenog programa. Od 1971.-1979. bio je predsjednik Saveza muzičkih udruženja Hrvatske, a 1983.-1984. predsjednik Društva hrvatskih skladatelja. Skladao je preko 300 zabavnih melodija od kojih su mnoge nagrađivane na festivalima u zemlji i inozemstvu (Svitanje, Ako sada odeš, Zadnji fijaker, Proplakat će zora, Noćas ćemo zemlji k'o materi reći itd.). Skladao je veći broj pjesama za djecu, glazbu za televizijske serije te orkestralna djela, među kojima se posebno ističe Fantazija za klavir i orkestar (1971.). Autor je dva glazbenoscenska djela: Ja i moje drugo ja (1964.) i Ljubovnici (1981.). Kao pijanist i dirigent gostovao je u nizu europskih zemalja te u Americi, Kanadi, SSSR-u i Australiji, surađujući s mnogim našim istaknutim vokalnim solistima te s Josephine Baker, Domenicom Modugnom, Sergiom Endrigom, Johnny Loganom i drugima.[2] Pisao je aranžmane za sve vrste orkestralnih sastava. Na festivalima zabavne glazbe primio je niz nagrada za skladbe i aranžmane, od kojih su najznačajnije: prva nagrada publike i žirija na festivalu u Splitu za skladbu Proplakat će zora (1971.), prva nagrada publike na festivalu u Splitu za skladbu Noćas ćemo zemlji ko materi reći (1973.), treća nagrada publike na festivalu Zagreb '63. i druga nagrada na festivalu Intervizije '63. za skladbu Ako sada odeš, nagrada žirija na prvom međunarodnom festivalu u Aleksandriji za skladbu Ljubav (1970.). Za svoj umjetnički rad primio je mnoge nagrade i priznanja, a godine 2003. uvršten je u ediciju "2000 Outstanding Intellectuals of 21st Century" međunarodnog biografskog centra u Cambridgeu.

Nagrade i priznanja

Izvori

  1. ↑ Glas Istre.hr – Umro skladatelj i dirigent Stjepan Mihaljinec pristupljeno 13. veljače 2014.
  2. ↑ Akademija ART Siniša Škarica: Stjepan Mihaljinec

Vanjske poveznice


v • r • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (posthumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Stjepan_Mihaljinec&oldid=185306"