Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Željko Brkanović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Željko Brkanović
Željko Brkanović
Životopisni podatci
Datum rođenja 20. prosinca 1937.
Datum smrti 7. lipnja 2018.
Djelo
Razdoblje 1960-ih – 2018.
Poznatija djela Nomos, simfonijska pjesma
Divertimento za gudače
Sinfonia dinamica
Koncert za klavir i orkestar
Koncert za violinu i orkestar
Koncert za violinu, violončelo i orkestar
Concerto da camera
I. gudački kvartet
Klavirski trio
Suita Mediterana za gitaru
Sonata a tre
Tonalna sonata za klavir
Marc-Antonie de Dominis, opera
Nagrade
Nagrade nagrada "Josip Štolcer Slavenski"
nagrada "Vladimir Nazor"
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
"Porin" za životno djelo
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Željko Brkanović (Zagreb, 20. prosinca 1937. – Crikvenica, 7. lipnja 2018.),[1][2] hrvatski skladatelj, dirigent, pijanist i glazbeni pedagog, rodom iz Škaljara. Sin hrvatskog skladatelja Ivana Brkanovića.[3][4] Opus Željka Brkanovića broji dvjestotinjak[5] solističkih, orguljskih, komornih, koncertantnih, orkestralnih i scenskih djela, zborskih skladbi i solo popijevki te više obradba kojima pripada i posljednje veliko očevo djelo – Missa profana croatica, oratorij za sole, mješoviti zbor i orkestar iz 1986. koje je Željko Brkanović dovršio 1994. godine.[6] Vlastite skladbe većinom je temeljio na naslijeđenim, klasičnim oblicima, koje je preobražavao obrađujući ih suvremenim tehnikama i izražajnim sredstvima (aleatorika, elektronski zvuci, mikrotonalnost). Osobitu je sklonost očitovao prema arhaičnim elementima i mitskim sadržajima (Nomos, Karijatide) te prema djetinjem izrazu (Šest lekcija), a ponekad se nadahnjivao i folklornim motivima (Sedam pjesama Hrvata iz Hercegszanta, Bokeljski scherzo). Mjestimice se služio brojnim udaraljkama da bi istaknuo ritmsku komponentu skladbe. U traganju za novim zvukovnim senzibilitetom u svoju je glazbu unio novoromantičku izražajnost.[7]

Životopis

Na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je glasovir kod Svetislava Stančića (1962.).[8] Studij kompozicije započeo je kod svog oca, a završio na Fakultetu za muzičku umjetnost u Skoplju kod Tome Proševa (od 1976. do 1979.).[7] U skladanju se usavršavao u Stuttgartu kod znamenitog skladatelja Erharda Karkoschke,[9] a polazio je i tečajeve dirigiranja na Glazbenoj akademiji Chigiana u Sieni 1965. kod Hermanna Scherchena i Bruna Rigaccija.[7]

Od 1963. godine djelovao je kao dirigent u Hrvatskim narodnim kazalištima u Splitu i Zagrebu, a 1969. prelazi na RTV Zagreb (danas Hrvatsku radioteleviziju), gdje je u okviru Umjetničkog programa bio urednik, producent i dirigent, ostvarivši mnoge snimke djela hrvatskih autora. Nakon kraćega djelovanja na zagrebačkoj Funkcionalnoj glazbenoj školi, 1980. postaje docent na Muzičkim akademijama u Podgorici (utemeljio Teoretsko-kompozitorski odjel) i Zagrebu. Od 1983. do umirovljenja 2008. bio je izvanredni, a potom redoviti profesor teorijskih glazbenih predmeta i kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 2011. surađivao je s Umjetničkom akademijom u Splitu gdje je predavao kompoziciju. Godine 2017. dodijeljeno mu je i počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.[9][6]

Intenzivno se bavi skladanjem od 1970. godine. Djela su mu izvođena u Hrvatskoj i u inozemstvu: među njima se osobito ističu Tonalna sonata za klavir (1977.) i Koncert za klavir i orkestar (1980.), za koji je dobio prestižnu nagradu Josip Štolcer Slavenski.[4]

Preminuo je 7. lipnja 2018. u Crikvenici u 81. godini života nakon kratke bolesti.[10]

Djela (izbor)

Orkestralna

  • Nomos, simfonijska pjesma (1975.)
  • Divertimento za gudače (1977.)
  • Karijatide (1978.)
  • Sinfonia dinamica (1980.)
  • Riccercari (1985.)
  • II. simfonija (1991.)
  • Con variazione za gudače (2000.)

Koncertantna

  • Koncert za klavir i orkestar (1981.)
  • Koncert za violinu i orkestar (1983.)
  • Koncert za violinu, violončelo i orkestar (1991.)
  • Lirski koncert za klavir i orkestar (1998.)
  • Siciliana za klavir i gudače (1998.)
  • Koncertni rondo za klavir i puhački orkestar (1999.)
  • Mostarski koncert za klavir i orkestar (2002.)
  • Koncert za gitaru, udaraljke i gudače (2010.)
  • Concerto da camera za bayan ,gudače i udaraljke (2011.)
  • Concerto 1. za klavir i komorni ansambl (2016.)

Komorna

  • I. gudački kvartet (1974.)
  • Ugođaj za engleski rog i harfu (1976.)
  • Šest lekcija za pantomimičara, magnetofonsku vrpcu i komorni sastav (1978.)
  • Recitativ, arija i ... za violončelo i klavir (1979.)
  • Kolaž za kontrabas i klavir (1979.)
  • Trijanina proljeća za duhački trio i udaraljke (1981.)
  • Klavirski trio (1988.)
  • Vocatio aus Stuttgart za flautu, fagot i klavir (1988.)
  • Introdukcija i Allegro za kontrabas i klavir (1989.)
  • Suita Mediterana za gitaru (1990.)
  • Zoov-cool, „ratni kvartet“ za klarinet, violinu, violončelo i klavir (1991.)
  • Pjesmarica I. za kvartet gitara (1993.)
  • Pjesmarica II. za trio gitara (1993.)
  • II. gudački kvartet (1994.)
  • Sonata a tre za trio gitara (1996.)
  • Koncert za udaraljke i trio klarineta (1997.)
  • Harmony in exist za harmoniku (1997.)
  • Pavana i Gagliarda za violinu i gitaru (1999.)
  • Ugođaji za obou i marimbu (2002.)
  • Bagatela za rog in F i klavir (2004.)
  • Nimtyros za flautu i gitaru (2004.)
  • Klavirski kvintet (2007.)
  • Andante za gudački kvartet (2013.)
  • Quartet 3. za kvartet saxofona (2017.)
  • Za Vas, kvartet za flautu ,violinu, kontrabas i klavir (2018.)

Klavirska

  • Tonalna sonata (1977.)
  • Sonetne minijature (1975.)
  • Preludiji (1992.)
  • Sentimentalni valcer (2003.)
  • Pesante et brillante (2012.)

Orguljska

  • Antependij (1989.)
  • Cithara (1994.)
  • Svečani preludij (1995.)

Scenska

  • Pastorala, balet-pantomima (1989.)
  • Marc-Antonie de Dominis, opera (2015.)

Vokalna

  • Uspavanka za poginule za recitatora i mješoviti zbor (1973.)
  • Quassi sonet za ženski zbor a cappella (1976.)
  • Zapis svjetla za mješoviti zbor a cappella (1977.)
  • Domovinska za ženski zbor, orgulje i udaraljke (1983.)
  • Bokeljski scherzo za dječji zbor i klavir (1993.)
  • Figurice, ciklus pjesama za glas i klavir (1993.)
  • Prijatelju sveti za glas i orgulje (1995.)
  • Lux mundi za marimbu i mješoviti zbor (2002.)
  • Intimni madrigali za mješoviti zbor (2003.)
  • Orijašu Kristov za ženski zbor i orgulje (2004.)
  • Antiphonae za mješoviti zbor i orgulje (2016.)

Obradbe

  • Sedam pjesama Hrvata iz Hercegszánta za sopran i tamburaški orkestar (1975.)
  • Girolamo Fiorelli: Missa br. 2 za četiri solista, muški zbor i orkestar (1978.)
  • Hrvatske božićne pjesme, obrade za glas, zbor i orkestar (1980.)
  • Križni put za klavir, flautu ,obou, engleski rog, fagot i orgulje (1981.)
  • Ivan Brkanović: Missa profana Croatica za mezzosopran, bariton, mješoviti zbor i orkestar (dovršio 1994.)
  • Ferdo Livadić: Popjevke na njemačke stihove, obrada za glas i gudački orkestar
  • Ivan Brkanović: Intermezzo iz opere Ekvinocij, obrada za simfonijski orkestar (2009.)
  • Ivan Brkanović: Ti si balzam iz opere Zlato Zadra, obrada za glas i klavir (2014.)
  • Ivan Brkanović: Krijes planine, obrada za harmoniku solo

Nagrade i priznanja

Željko Brkanović dobitnik je nagrade "Josip Štolcer Slavenski" (1982.) za Koncert za klavir i orkestar, godišnje nagrade "Vladimir Nazor" za autorski koncert održan u povodu 65. obljetnice života (2002.) te više skladateljskih poticajnih priznanja Ministarstva kulture Republike Hrvatske.[6]

Diskografsku nagradu Porin primio je 1996. za realizaciju CD-a "Misa profana Croatica" Ivana Brkanovića te 1999. za skladbu Tonalna sonata za klavir. Iste je godine odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za izniman doprinos nacionalnoj glazbenoj kulturi, a 2014. dobiva i prestižnu nagradu Porin za životno djelo.[6]

Izvori

  1. ↑ Hrvatsko društvo skladatelja / Članovi: Brkanović, Željko, pristupljeno 9. lipnja 2018.
  2. ↑ HRT Magazin: Preminuo skladatelj i dirigent Željko Brkanović, pristupljeno 9. lipnja 2018.
  3. ↑ Hrvatski glasnik, str. 47-51: "Bokelji u Hrvatskoj", pristupljeno 3. travnja 2015.
  4. ↑ 4,0 4,1 FDK Omiš: Željko Brkanović, pristupljeno 3. travnja 2015.
  5. ↑ HDS ZAMP – Baza autora: Željko Brkanović, pristupljeno 10. lipnja 2018.
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 www.radiodux.me – In memoriam Željko Brkanović, pristupljeno 10. lipnja 2018.
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 Hrvatski biografski leksikon: Brkanović, Željko (Ivona Ajanović, 1989.), pristupljeno 10. lipnja 2018.
  8. ↑ Hrvatska enciklopedija: Brkanović, Željko, pristupljeno 10. lipnja 2018.
  9. ↑ 9,0 9,1 PORIN – Dobitnici nagrada za životno djelo: Željko Brkanović, pristupljeno 10. lipnja 2018.
  10. ↑ Narod.hr – Umro skladatelj i dirigent Željko Brkanović, pristupljeno 9. lipnja 2018.

Vanjske poveznice


v • r • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (posthumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Željko_Brkanović&oldid=226844"