Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Stjepan Radić (pijanist)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Stjepan Radić
Stjepan Radić (pijanist)
Stjepan Radić
Rođenje 9. studenoga 1928.
Smrt 22. ožujka 2010.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje pijanist i političar
Portal o životopisima

Stjepan Radić (Zagreb, 9. studenoga 1928. - Zagreb, 22. ožujka 2010.), bio je hrvatski pijanist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, političar i počasni predsjednik Hrvatske seljačke stranke.

Životopis

Stjepan Radić rodio se u Zagrebu 1928. godine, tri mjeseca nakon smrti njegovog djeda, hrvatskog političara Stjepana Radića, preminulog od posljedica ranjavanja u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini. Sin je Vladimira i Marije Radić (rođ. Devčić).[1]

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je anglistiku i filozofiju a paralelno i studij glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.[2] Godine 1955. završio je studij glasovira kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim se 1958. i 1959. godine usavršavao kod Carla Zecchija na Akademiji Santa Cecilia u Rimu gdje je stekao naslov magistra. Od 1956. do 1961. godine komorni je pratilac na RTV Zagreb, od 1961. godine do umirovljenja profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Svirao je u zemlji i inozemstvu te je dobitnik brojnih domaćih i stranih nagrada i priznanja.

Zahvaljujući sačuvanim snimkama i danas je moguće svjedočiti o umjetničkoj izražajnosti njegova pijanizma koju je desetljećima majstorski prenosio svojim studentima na Muzičkoj akademiji. Nositelj je visokih nacionalnih priznanja, među kojima je istaknuta Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, jedan je od istinski velikih glazbenika hrvatske suvremene kulture.[3]

Umro je u Zagrebu, 22. ožujka 2010. godine a pokopan je 25. ožujka 2010. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.[4]

Politička djelatnost

Zbog svoga političkog angažmana 1945. godine pretučen je te je izbačen sa svih dužnosti ondašnje Jugoslavije a nakon emigracije izručen je i osuđen na godinu dana zatvora.[4] Osuđen je 30. kolovoza 1946. godine a kazna mu je, nakon molbe odvjetnika Ive Politea, pretvorena u uvjetnu.[1]

U politiku po drugi put ulazi, nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, 1991. godine, učlanjenjem u Hrvatsku seljačku stranku gdje je bio zamjenik predsjednika i počasni predsjednik. Za vrijeme svoga političkog djelovanja bio je HSS-ov zastupnik u trećem sazivu Hrvatskog sabora, a jedno vrijeme bio je i njegov dopredsjednik (1995. godine[5]).

Nagrade i priznanja

Izvori

  1. 1,0 1,1 Branka Boban, Sudski progoni prvaka Hrvatske seljačke stranke (1945.-1948.), str. 252., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 8. kolovoza 2014.), preuzeto 16. siječnja 2017.
  2. Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, fusnota 482, str. 480.
  3. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: Ministar Biškupić uputio brzojav sućuti obitelji Radić, 26. ožujka 2010., preuzeto 18. prosinca 2012.
  4. 4,0 4,1 metro-portal.hr: Umro pijanist i bivši potpredsjednik Sabora Stjepan Radić, 23. ožujka 2010., preuzeto 18. prosinca 2012.
  5. I. Kri.: U Zagrebu umro unuk narodnog tribuna Stjepana Radića, 23. ožujka 2010.
  6. DHGU: dobitnici nagrade Milka Trnina, 26. ožujka 2010., preuzeto 18. prosinca 2012.
  7. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: Dobitnici "Nagrade Vladimir Nazor" od 1959. do 2005., preuzeto 18. prosinca 2012.
  8. metro-portal.hr: Nagrada Stjepanu Radiću, 17. veljače 2008., preuzeto 18. prosinca 2012.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (http://www.min-kulture.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

Predložak:Nagrada Lovro pl. Matačić