Luna-park

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Kultura luna-parkova
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Kultura luna-parkova
Belgija Francuska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2024.
ID: 02108
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Luna-park (od lat. luna za 'mjesec' i anglizma park) je općeprihvaćen američki naziv za putujući zabavni park (fr. fête foraine ili vogue, eng. funfair), tj. park ili prostor s raznovrsnim zabavnim uređajima (vrtuljci, strjeljane, panorame, labirinti, tobogani, autodromi, panoptikumi, marionetska kazališta i dr.).[1]

Naziv „Luna Park” je bio naziv prvog zabavnoga parka na Coney Islandu iz 1903. godine[1] i kao takav je uvriježen u Europi, osobito u Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Poljskoj,[2] Češkoj, Rusiji, Grčkoj[3] i dr.). Obično su pokretni („Luna Park Bolero” u BiH[4]), a u mnogim velikim gradovima postoje i stalni luna-parkovi kao što su „Luna Park Marsonia” u Hrvatskoj ili „Luna Park Sydney” u Australiji.

Treba ih razlikovati od zabavnih parkova koji su mnogo složenije i veće institucije sa specifičnim sadržajima, iako im je podrijetlo isto. Lunaparkovi sadrže većinu ravnih i okomitih vožnji, lakše ih je sastaviti ili rastaviti te prevoziti kamionom nego tobogane, koji su rezervirani samo za zabavne parkove.

Kultura luna-parkova je prepoznata kao nematerijalna kulturna baština i upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2024. godine kao zajednička nematerijalna svjetska baština Belgije i Francuske.[5]

Putujući luna-parkovi

Datoteka:A travelling Carnival in Ararat Victoria Australia.jpg
Putujući luna-park u Viktoriji, Australija.
Datoteka:Duesseldorf parish fair 01.jpg
Putujući župni luna-park u Düsseldorfu.
Datoteka:Honre's Pleasure Fair funfair in Inverness from above.jpg
Putujući luna-park u Invernessu, Škotska, 2022.

Davne preteče današnjih luna-parkova bili su srednjovjekovni sajmovi održavani po nekoliko dana, s atrakcijama ondašnjeg svijeta; prikazanjima relikvija i čuda iz života svetaca, egzotičnim životinjama i sličnim stvarima. Sajmovi su uz neke novine (putujuća kazališta, cirkusi, akrobati i snagatori) ostali mjesta zabave sve do početka 19., a negdje i do polovice 20. stoljeća.

Uloga putujućih zabavljača bila je prvenstveno informativna (budući da trubaduri više nisu postojali) i putovali su od sela do sela, donoseći 'vijesti' iz okolice (slično još uvijek aktualnoj praksi putujućeg cirkuskog izvođača koji reklamira predstavu), a istovremeno su pružali i zabavu. Ta se pojava smanjila pojavom televizije 1950-ih.[6]

Pravi procvat luna-parkovi doživjeli su krajem 19. stoljeća, a poticaj su im bile prve svjetske izložbe (koji su donekle bili i privremeni zabavni parkovi) koje su privukle ogroman broj posjetitelja. Tek nakon Svjetske izložbe u Beč u 1873. na istom prostoru izrastao stalni zabavni park Prater,[7] s vrtuljcima, streljanama i sličnim ondašnjim velikim atrakcijama.

Električna energija se u početku više koristila za privlačenje kupaca nego za stvarno osvjetljenje. Električna rasvjeta bila je posebno značajna na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine. Kino je također bilo nomadsko, posebno od 1895. kad su operateri sajmišta kupili su prava od braće Lumière na kinematograf, a pokretna kina pojavljivala su se na sajmovima i predstavljala filmove npr. Georgesa Mélièsa, sve do Prvog svjetskog rata kada je kino postalo potpuno sjedilačko otvaranjem prvih kino dvorana.

Kultura sajmišta način je života koji je i danas vrlo živ u Francuskoj, Belgiji i diljem Europe. Tamo, svake godine, od veljače do studenog, zajednica luna-parka putuje utvrđenom rutom, vraćajući se na iste lokacije svake godine. U organizaciji lokalnih vlasti, postavljaju svoje atrakcije u javnom prostoru, gdje ostaju od jednog dana do nekoliko tjedana. Atrakcije uključuju štandove s hranom, slatkišima i pomfritom, igre vještine i sreće te tradicionalne i moderne vožnje poput vrtuljaka, panoramskih kotača i tobogana. Tijekom sezone žive kao obiteljska zajednica u mobilnim kućicama postavljenim na sajmištu. Zajednica luna-parka upravlja atrakcijama i zabavlja sudionike, koji dolaze uživati ​​u vožnjama i delicijama ili prošetati živahnim ulicama. Na kraju sajma, zajednica lunaparka rastavlja atrakcije i seli se u sljedeći grad.[5]

Atrakcije, sastavni dio baštine lunaparka, čuva, obnavlja i koristi ista obitelj tijekom nekoliko generacija, a roditelji prenose znanja i tradicije djeci, koja sudjeluju u zadacima od malih nogu. Putujući način života oslanja se na snažnu solidarnost između članova zajednice i šire.[5]

Izvori

HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz pojašnjenje dano hrvatskoj Wikipediji pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda

Vanjske poveznice

  1. 1,0 1,1 luna-park, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 26. siječnja 2026.
  2. lunapark Poljsko-engleski rječnik
  3. "λούνα παρκ" Grčko-engleski rječnik
  4. Luna park Bolero
  5. 5,0 5,1 5,2 Kultura luna-parkova UNESCO-ove službene stranice (fra.) Preuzeto 26. siječnja 2026.
  6. Régis Renard, „Svečane atmosfere, umjetnička i kulturna promocija lunaparka” na atmosferes-festives.net, 15. siječnja 2015. (fra.) Preuzeto 26. siječnja 2026.
  7. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web