Krške i evaporitne špilje Sjevernih Apenina

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Krške i evaporitne špilje Sjevernih Apenina
Svjetska baština – UNESCO
Pogreška pri izradbi sličice:
Pogreška pri izradbi sličice: Italija
Godina uvrštenja: 2023. (45. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: viii
Ugroženost: ne
Poveznica: {{{poveznica}}} UNESCO

Krške i evaporitne špilje Sjevernih Apenina je serija lokaliteta svjetske baštine koji se sastoji od devet područja krša sa špiljama na sjeveru Apeninskog gorja, u talijanskim pokrajinama Reggio Emilia, Bologna, Ravenna i Rimini, u talijanskoj regijiEmilia-Romagna.[1]

Područje uključuje vrlo visoku gustoću špilja: preko 900 špilja na relativno malom području, s ukupno preko 100 km špilja. To je prvi i najbolje proučeni evaporitni krš na svijetu, o kojemu je akademsko istraživanje započeto u 16. stoljeću. Također, područje uključuje neke od najdubljih gipsanih špilja koje postoje, a dosežu 265 metara ispod površine. Ali i špiljski sustav Spipola-Aquafredda-Prete Santo koji ima evaporitsku špilju s najvećim vertikalnim padom na svijetu (-265 m), najveću kršku špilju nastalu površinskom vodom na svijetu (7 km) i najveći krški izvor soli u Europi. Zbog toga je 2023. godine ovo područje upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.[1]

Odlike

Speleolog se spušta kroz okno u špilju Abisso Peroni („Peronijev ponor”) u Regionalnom parku Vena del Gesso Romagnola, Bologna

Krške i evaporitne špilje Sjevernih Apenina se nalaze u vrlo uskom pojasu okomitih litica koje izranjaju iz okolnih glina. To su prva i najbolje proučena evaporitna (nastala isparavanjem) krška područja koja su odigrala ključnu ulogu u povijesnom razumijevanju gipsanog krša i evolucije te doprinijela ranom razvoju speleologije, mineralogije i hidrogeologije.[1]

Evaporitne stijene ovog područja taložene su u dva različita geološka razdoblja: raspadu superkontinenta Pangee (prije oko 200 milijuna godina) i tijekom ekološke katastrofe kada je Sredozemno more uglavnom isparilo (prije oko 6 milijuna godina). Sadašnji špiljski sustavi razvili su se u ove dvije formacije, tijekom posljednjih pola milijuna godina.[1]

U sjevernim Apeninima nalazimo primjere mineraloške evolucije gipsa, uključujući njegovu transformaciju u anhidrit i alabaster, te mnogih speleotema (geološke formacije kao što su stalaktiti i stalagmiti) i minerala, koji odražavaju složene odnose između stijena, hidrogeologije i klime. Područje također sadrži neobično visoku gustoću površinskih krških oblika, najveće opisane gipsane stošce (promjera 2 m i visine 2 m), kao i slane izvore i hipogejske zavoje.

Mnoge su špilje istražene od prapovijesti, a njihova povezana povijesna vrijednost uključuje i to što su jedno od prvih područja iskapanja lapis specularisa (selenit), zapanjujućih prozirnih kristala koji su se u rimsko doba koristili kao staklo.[1]

Popis zaštićenih lokaliteta

ID (UNESCO) Slika Naziv Općine Površina (ha) Koordinate Bilješke
1692-001 Alta Valle Secchia Castelnovo ne' Monti, Ventasso, Villa Minozzo 1.596.001 44°22′47.8″N 10°23′20.1″E / 44.379944°N 10.388917°E / 44.379944; 10.388917 (Alta Valle Secchia) Na ovom području se nalaze dva zaštićena područja. Prvi je Gessi Triassici („Gips trijasa”) koji zbog visoke topljivosti gipsa ima mnoge površinske (vrtače, provalije i drugi erozivni objekti) i podzemne (špilje, vrtače i izranjanja) krške formacije; Ovo područje dom je izvorima Poiano, najvećim krškim izvorima u Emiliji-Romagni. Drugi je „Nacionalni park Appennino Tosco-Emiliano”.
1692-002 Bassa collina reggiana Albinea, Vezzano sul Crostolo, Viano 273,68 44°35′6″N 10°35′56″E / 44.585°N 10.59889°E / 44.585; 10.59889 (Bassa collina reggiana) U ovom području postoji lokalno zaštićeno područje „Ca' del Vento, Ca' del Lupo i Gessi di Borzano”
1692-003 Gessi di Zola Predosa Zola Predosa 57.349 44°27′40″N 11°13′13″E / 44.46111°N 11.22028°E / 44.46111; 11.22028 (Gessi di Zola Predosa) U ovom području postoji lokalno zaštićeno područje „Gessi di Monte Rocca, Monte Capra e Tizzano” gdje se nalaze kamenolomi gipsa.
1692-004 Gessi Bolognesi Pianoro, San Lazzaro di Savena 237.225 44°26′11.5″N 11°23′42.4″E / 44.436528°N 11.395111°E / 44.436528; 11.395111 (Gessi Bolognesi) „Regionalni park Bolonjska kreda i pustoši Abbadessa” zaštićeno je prirodno područje koje se proteže duž nižih padina bolonjskih brda gipsa. Ovdašnji gips se koristio od prapovijesti, o čemu svjedoče tragovi vađenja i obrade u špiljama Calindri (paleolitik) i Farneto (brončano doba), a zatim u rimsko doba u građevinske svrhe: brojne zgrade u rimskoj Bononiji (Bologna) i prvi gradski zidovi bili su izgrađeni od ovdašnjeg gipsa selenita.
1692-005 Vena del Gesso Romagnola, Monte Penzola Borgo Tossignano 69,9 44°16′44″N 11°34′22″E / 44.27889°N 11.57278°E / 44.27889; 11.57278 (Monte Penzola) Regionalni park Vena del Gesso Romagnola (Gipsane vene Romagne) zaštićeno je prirodno područje površine preko dvije tisuće hektara koje se ističe u Sjevernim Apeninima kao jedini planinski lanac sastavljen gotovo isključivo od gipsa. Područje je bogato vrtačama, jarugama, visoravnima, slijepim dolinama i stjenovitim liticama, a ima i brojna mjesta gdje se događaju erupcije mlazova pare. Postoje i duboki izdanci endogenih plinova, koji se nalaze do 40 metara pod zemljom. U špiljama (ukupne duljine veće od 40 km) se nalaze pizoliti, rijetke konkrecije kalcita. Od termalnih izvora vode najpoznatiji je onaj uz Rio Ferrato, nedaleko od rijeke Senio, koji je hiperslana voda koja sadrži sumporovodik[2]
1692-006 Vena del Gesso Romagnola, Monte Casino Borgo Tossignano, Casola Valsenio, Riolo Terme 281.352 44°15′49″N 11°37′56″E / 44.26361°N 11.63222°E / 44.26361; 11.63222 (Monte Casino) Krški sustav Monte del Casino, jedna je od najvećih krških struktura u Vena del Gesso, ostao je netaknut aktivnostima kamenoloma, a sastoji se od 7 glavnih špilja u dužini od više od 4 km.
1692-007 Vena del Gesso Romagnola, Monte Mauro Brisighella, Casola Valsenio, Riolo Terme 961.763 44°14′17″N 11°42′24″E / 44.23806°N 11.70667°E / 44.23806; 11.70667 (Monte Mauro) Monte Mauro je najviši vrh Vena del Gesso Romagnola (515 m), formacije koja presijeca planinski greben koji odvaja dolinu rijeke Senio (na zapadu) od doline njezine glavne pritoke, bujice Sintria (na istoku). Tu se nalazi Krški sustav gipsa Rontana i Castelnuovo (zapadno od gipsa Brisighella, u području Castelnuova) koji predstavlja primjer aktivnog podzemnog kolektora, čije poznate špilje (njih 47) imaju ukupni razvoj od približno 4 km.
1692-008 Evaporiti di San Leo San Leo 119,35 43°55′5″N 12°20′45″E / 43.91806°N 12.34583°E / 43.91806; 12.34583 (Evaporiti di San Leo)
1692-009 Gessi di Onferno Gemmano 84,46 43°52′30″N 12°32′51″E / 43.875°N 12.5475°E / 43.875; 12.5475 (Gessi di Onferno) Prirodni rezervat Onferno je zaštićeno prirodno područje koje je najpoznatije po svojim krškim špiljama i brojnim kolonijama šišmiša kojima su dom.[3]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Evaporitic Karst and Caves of Northern Apennines, službene stranice UNESCO-a (eng.) Pristupljeno 1. kolovoza 2025.
  2. ↑ Riolo, tajne Gipsanog parka: gejziri, požari, plin, izvori, na corriereromagna.it Predložak:It icon Pristupljeno 1. kolovoza 2025.
  3. ↑ Prirodni rezervat Onferno, službene stranice Predložak:It icon Pristupljeno 2. kolovoza 2025.
v •  • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (49)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (7)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Krške_i_evaporitne_špilje_Sjevernih_Apenina&oldid=622771"