More actions
preuzeto s hr.wikipedije |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
== Povijest == | == Povijest == | ||
1930-ih je hrvatska javnost zbog srodnog položaja i ciljeva se solidalizirala spram ukrajinskog nacionalnog pokreta. 1936. je dnevni list Hrvatski dnevnik, pisao da je da je „Sovjetska Rusija svojedobno poslala u Sibir dvjesto tisuća ukrajinskih seljaka“. Koncem 1938. isto glasilo u opširnom članku o neovisnoj Ukrajini nakon Prvog svjetskog rata piše da su ju Sovjeti oružano pokorili. Neizravno aludirajući na hrvatski slučaj, a da bi izbjegao državnu cenzuru, početkom 1939. u ''[[Seljački dom|Seljačkom domu]]'', službenom tjedniku HSS-a, [[Janko Tortić]] je objavio članak ''Ukrajinsko pitanje'' u kojem je istakao univerzalnost prava samoopredjeljenja pa tako ono mora vrijediti i za [[Hrvatsko-ukrajinski odnosi|Ukrajince]] zbog čega treba revidirati poljske i sovjetske granice. Publicist i novinar povezan s HSS-om [[Mirko Glojnarić]] u knjizi ''[[Borba Hrvata]]'' (1940.) zapisao je da 7 milijuna Ukrajinaca u Poljskoj nema nikakvih prava i nisu ravnopravni u toj državi s Poljacima, u čijim je rukama od prvih početaka bila vlast. Glojnarić je išao u ocjeni dotle da je tvrdio da je Poljska onako brzo pala jer su ju htjeli braniti samo Poljaci, ali ne i ugnjetavani Bjelorusi i Ukrajinci. Glasilo HSS-a ''[[Hrvatski dnevnik]]'' sredinom 1939. ocijenio je da položaj Ukrajinaca pod Poljskom nije ništa bolji nego pod Ruskim Carstvom te je pozdravio rezoluciju kongresa Ukrajinskog nacionalnog demokratskog saveza kojom se traži autonomija za većinski ukrajinska područja u Poljskoj s ukrajinskim saborom i vladom te posebnom ukrajinskom vojskom. Monsinjor Avgustin Vološin, predsjednik Karpatske Ukrajine, kratkotrajne države proglašene nakon raspada Čehoslovačke, srdačno je primljen u Zagrebu u ožujku 1939.. Ukrajinski povjesničar Oleksandr Zajcev ocijenio je da do 1941. ustaški pokret i [[Organizacija ukrajinskih nacionalista]] su bile ideološki bliske te ih je pravilnije promatrati kroz koncept „ustašizma“ nego fašizma. NDH je surađivala s OUN-om, osobito frakcijom Andrija Atanasoviča Melnika. Kolovoza 1941. susreli su se poglavnik Pavelić i predstavnik ukrajinskih nacionalista u NDH Vasil Vojtanovski. Plod suradnje s Melnikovim OUN-om je Ukrajinska legija sastavljena od Ukrajinaca iz NDH. NDH se nije ograničila na suradnju samo s Melnikovom frakcijom, nego su kontaktirale i s frakcijom Stepana Bandere. Rujna 1941. Josip Andriću objavljen je uvodnik u posebnom broju časopisu Obitelji posvećen Ukrajini, naslovljen ''Iz tihih simpatija prema Ukrajincima''. Ironično je da je nacizam spasio ideju ukrajinske neovisne države od stigmatizacije nacizmom, kao što se dogodilo Hrvatskoj. Dok su Hrvati pod Osovinom uspostavili svoju državu koju je Osovina priznala, Ukrajincima to nije uspjelo, jer je Reich suzbio OUN Stepana Bandere, iako je OUN očekivao potporu Reicha. Jaroslav Stecko, član Banderine frakcije OUN-a je u Lavovu proglasio Ukrajinsku državnu vladu nakon „Akta o obnovi ukrajinske države“ 30. lipnja 1941. godine. . Ukrajinski povjesničar Zajcev ocijenio je da je NDH pokazatelj kakva bi bila osovinska Ukrajina da su nacisti prihvatili njeno postojanje.<ref name=pitanje>Tomislav Kardum: [https://heretica.com.hr/tomislav-kardum-hrvatska-politika-i-ukrajinsko-pitanje/ '' Ukrajinsko pitanje, HSS i NDH'']. Heretica. 20. siječnja 2023. Pristupljeno 1. listopada 2025.</ref><ref>[http://heretica.com.hr/oleksandr-zajcev-ukrajinski-oun-nije-dio-fasisticke-nego-tradicije-ustasizma/]</ref> | |||
Prema Udbi, ukrajinski su nacionalisti nastojali nagovoriti NDH odvojiti se od Reicha i prići Britaniji koja se nakon rata povesti rat protiv komunizma u SSSR-u i u Europi. Suradnju je povezala s upadom ustaške skupine Božidara Kavrana 1947. u Jugoslaviju koja je ciljala podići ustanak protiv FNRJ i obnoviti NDH, a takva je dugogodišnja gerilska praksa protiv Sovjeta bila ukrajinskih nacionalista na zapadu Ukrajine. U doba druge Jugoslavije je Služba državne sigurnosti SRH u elaboratu od listopada 1984. bavila se suradnjom hrvatske "neprijateljske emigracije" s drugim nacionalističkim pokretima i zapadnim državama na rušenju Jugoslavije. <ref name=pitanje/> | |||
Prije [[1991]]. i Hrvatska i Ukrajina bile su dio multinacionalnih socijalističkih država, [[SFRJ|SFR Jugoslavije]] i [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. Hrvatska je proglasila neovisnost od Jugoslavije [[25. lipnja]] [[1991]]., ali s obzirom na tromjesečni [[moratorij]] na odluku koju je donijela [[Europska zajednica]], ona je stupila na snagu [[8. listopada]] [[1991]]. Ukrajina je [[24. kolovoza]] [[1991]]. proglasila neovisnost od Sovjetskog Saveza i priznala Hrvatsku [[11. prosinca]] [[1991]]. kao prva država članica [[UN|Ujedinjenih naroda]] koja je to učinila.<ref>https://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/zasto-je-bilo-osobito-vazno-ukrajinsko-priznanje-rh-1991-73235/ Preuzeto 31. svibnja 2022.</ref> Diplomatski odnosi između dviju zemalja uspostavljeni su [[18. veljače]] [[1992]]. godine. | Prije [[1991]]. i Hrvatska i Ukrajina bile su dio multinacionalnih socijalističkih država, [[SFRJ|SFR Jugoslavije]] i [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. Hrvatska je proglasila neovisnost od Jugoslavije [[25. lipnja]] [[1991]]., ali s obzirom na tromjesečni [[moratorij]] na odluku koju je donijela [[Europska zajednica]], ona je stupila na snagu [[8. listopada]] [[1991]]. Ukrajina je [[24. kolovoza]] [[1991]]. proglasila neovisnost od Sovjetskog Saveza i priznala Hrvatsku [[11. prosinca]] [[1991]]. kao prva država članica [[UN|Ujedinjenih naroda]] koja je to učinila.<ref>https://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/zasto-je-bilo-osobito-vazno-ukrajinsko-priznanje-rh-1991-73235/ Preuzeto 31. svibnja 2022.</ref> Diplomatski odnosi između dviju zemalja uspostavljeni su [[18. veljače]] [[1992]]. godine. | ||
Posljednja izmjena od 1. listopad 2025. u 03:59
Hrvatsko-ukrajinski odnosi (ukrajinski: Українсько-хорватські відносини) vanjski su odnosi između Hrvatske i Ukrajine. Države su uspostavile diplomatske odnose 18. veljače 1992. Hrvatska ima veleposlanstvo u Kijevu i počasni konzulat u Donjecku. Ukrajina ima veleposlanstvo u Zagrebu i počasne konzulate u Malinskoj i Splitu.
Povijest
1930-ih je hrvatska javnost zbog srodnog položaja i ciljeva se solidalizirala spram ukrajinskog nacionalnog pokreta. 1936. je dnevni list Hrvatski dnevnik, pisao da je da je „Sovjetska Rusija svojedobno poslala u Sibir dvjesto tisuća ukrajinskih seljaka“. Koncem 1938. isto glasilo u opširnom članku o neovisnoj Ukrajini nakon Prvog svjetskog rata piše da su ju Sovjeti oružano pokorili. Neizravno aludirajući na hrvatski slučaj, a da bi izbjegao državnu cenzuru, početkom 1939. u Seljačkom domu, službenom tjedniku HSS-a, Janko Tortić je objavio članak Ukrajinsko pitanje u kojem je istakao univerzalnost prava samoopredjeljenja pa tako ono mora vrijediti i za Ukrajince zbog čega treba revidirati poljske i sovjetske granice. Publicist i novinar povezan s HSS-om Mirko Glojnarić u knjizi Borba Hrvata (1940.) zapisao je da 7 milijuna Ukrajinaca u Poljskoj nema nikakvih prava i nisu ravnopravni u toj državi s Poljacima, u čijim je rukama od prvih početaka bila vlast. Glojnarić je išao u ocjeni dotle da je tvrdio da je Poljska onako brzo pala jer su ju htjeli braniti samo Poljaci, ali ne i ugnjetavani Bjelorusi i Ukrajinci. Glasilo HSS-a Hrvatski dnevnik sredinom 1939. ocijenio je da položaj Ukrajinaca pod Poljskom nije ništa bolji nego pod Ruskim Carstvom te je pozdravio rezoluciju kongresa Ukrajinskog nacionalnog demokratskog saveza kojom se traži autonomija za većinski ukrajinska područja u Poljskoj s ukrajinskim saborom i vladom te posebnom ukrajinskom vojskom. Monsinjor Avgustin Vološin, predsjednik Karpatske Ukrajine, kratkotrajne države proglašene nakon raspada Čehoslovačke, srdačno je primljen u Zagrebu u ožujku 1939.. Ukrajinski povjesničar Oleksandr Zajcev ocijenio je da do 1941. ustaški pokret i Organizacija ukrajinskih nacionalista su bile ideološki bliske te ih je pravilnije promatrati kroz koncept „ustašizma“ nego fašizma. NDH je surađivala s OUN-om, osobito frakcijom Andrija Atanasoviča Melnika. Kolovoza 1941. susreli su se poglavnik Pavelić i predstavnik ukrajinskih nacionalista u NDH Vasil Vojtanovski. Plod suradnje s Melnikovim OUN-om je Ukrajinska legija sastavljena od Ukrajinaca iz NDH. NDH se nije ograničila na suradnju samo s Melnikovom frakcijom, nego su kontaktirale i s frakcijom Stepana Bandere. Rujna 1941. Josip Andriću objavljen je uvodnik u posebnom broju časopisu Obitelji posvećen Ukrajini, naslovljen Iz tihih simpatija prema Ukrajincima. Ironično je da je nacizam spasio ideju ukrajinske neovisne države od stigmatizacije nacizmom, kao što se dogodilo Hrvatskoj. Dok su Hrvati pod Osovinom uspostavili svoju državu koju je Osovina priznala, Ukrajincima to nije uspjelo, jer je Reich suzbio OUN Stepana Bandere, iako je OUN očekivao potporu Reicha. Jaroslav Stecko, član Banderine frakcije OUN-a je u Lavovu proglasio Ukrajinsku državnu vladu nakon „Akta o obnovi ukrajinske države“ 30. lipnja 1941. godine. . Ukrajinski povjesničar Zajcev ocijenio je da je NDH pokazatelj kakva bi bila osovinska Ukrajina da su nacisti prihvatili njeno postojanje.[1][2]
Prema Udbi, ukrajinski su nacionalisti nastojali nagovoriti NDH odvojiti se od Reicha i prići Britaniji koja se nakon rata povesti rat protiv komunizma u SSSR-u i u Europi. Suradnju je povezala s upadom ustaške skupine Božidara Kavrana 1947. u Jugoslaviju koja je ciljala podići ustanak protiv FNRJ i obnoviti NDH, a takva je dugogodišnja gerilska praksa protiv Sovjeta bila ukrajinskih nacionalista na zapadu Ukrajine. U doba druge Jugoslavije je Služba državne sigurnosti SRH u elaboratu od listopada 1984. bavila se suradnjom hrvatske "neprijateljske emigracije" s drugim nacionalističkim pokretima i zapadnim državama na rušenju Jugoslavije. [1]
Prije 1991. i Hrvatska i Ukrajina bile su dio multinacionalnih socijalističkih država, SFR Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Hrvatska je proglasila neovisnost od Jugoslavije 25. lipnja 1991., ali s obzirom na tromjesečni moratorij na odluku koju je donijela Europska zajednica, ona je stupila na snagu 8. listopada 1991. Ukrajina je 24. kolovoza 1991. proglasila neovisnost od Sovjetskog Saveza i priznala Hrvatsku 11. prosinca 1991. kao prva država članica Ujedinjenih naroda koja je to učinila.[3] Diplomatski odnosi između dviju zemalja uspostavljeni su 18. veljače 1992. godine.
Iseljeništvo
Ukrajinci u Hrvatskoj
Prema popisu stanovništva Hrvatske 2011. godine, u Hrvatskoj je živjelo 1878 Ukrajinaca i 1936 Rusina. Ukrajinci i Rusini u Hrvatskoj otvorili su dvije glavne kulturno-prosvjetne organizacije u Slavonskom Brodu i Vukovaru, koje su se kasnije proširile na po deset manjih zajednica koje danas djeluju u raznim hrvatskim gradovima uključujući Zagreb i Rijeku. Hrvatska nastoji zadovoljiti potrebe manjina i promicati prijateljske veze između dvaju naroda, imajući središnju knjižnicu u Zagrebu od 1995. godine, Katedru za ukrajinski jezik i književnost na Sveučilištu u Zagrebu od 2001. godine i nastavu na ukrajinskom jeziku.[4] Svake se godine obilježavaju različiti datumi važni za ukrajinsku povijest, praznici i manifestacije.[5]
Hrvati u Ukrajini
Prema popisu stanovništva Ukrajine 2001. godine, u Ukrajini je živjelo 126 Hrvata.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Tomislav Kardum: Ukrajinsko pitanje, HSS i NDH. Heretica. 20. siječnja 2023. Pristupljeno 1. listopada 2025.
- ↑ [1]
- ↑ https://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/zasto-je-bilo-osobito-vazno-ukrajinsko-priznanje-rh-1991-73235/ Preuzeto 31. svibnja 2022.
- ↑ https://croatia.mfa.gov.ua/hr/ukrajina-hrvatska-suradnja/pro-ukrayinsku-gromadu-v-respublici-horvatiya Preuzeto 31. svibnja 2022.
- ↑ https://krizevci.hr/dogadjanja/14-sredisnja-manifestacija-kulture-ukrajinaca-u-hrvatskoj/ Preuzeto 31. svibnja 2022.
Vidite i:
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||