Kijevo-pečerska lavra

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Kijevo-pečerska lavra (ukr. Києво-Печерська лавра) je najstarije pravoslavno svetište Istočnih Slavena osnovano 1051. godine u Kijevu (Ukrajina). Osnovana je pod upravom staroruskog kneza Jaroslava Mudrog, a smješteno je na dva šumovita brda koja gledaju na obale rijeke Dnjepar. U svetištu se također nalaze i spiljski manastiri osnovani 1015. godine. Riječ pečera znači "špilja", a lavra označava visoko pozicionirane pravoslavne manastire, stoga Kijev-pečerskaja lavra znači "Kijevski špiljski manastir".

"Bliže špilje" ispod manastira 1651. god. (Abraham van Westerveldt)

Uspenska Katedrala renovirana za vrijeme uprave hetmana Ivana Mazepe

Danas pripada pod nadležnost Ukrajinske pravoslavne crkve MP. Svetište se nalazi pod zaštitom UNESCO-a i spada u jedno od Sedam turističkih čuda Ukrajine.

Povijest

Odmah po osnutku Lavra je postala sjedište zajednice kojom je upravljao opat Sv. Teodozije i uz pomoć kijevskih kneževa, manastir se bogatio. Opustošili su ga Mongoli i Tatari u 13. stoljeću, i obnovljen je tek u 17. stoljeću. Sat-toranj i Crkva refektorija su dvije znamenitosti koje su utjecale na obnovu i izgled mnogih drugih manastira.

Lavra je od 17. stoljeća odigrala važnu ulogu u širenju pravoslavnog kršćanstva u cijeloj Ukrajini, ali i Rusiji. Tiskara u manastiru je osnovana još 1615. godine i u njoj se uglavnom tiskali molitvenici i povijesne knjige. Hodočasnici koji su je pohodili ispunili su manastir mnogim baroknim spomenicima.

God. 1926. Kiev-pečersku lavru je sovjetska vlast proglasila "Povijesnom i kulturnom baštinom", i od tada su njene zgrade imale nove kulturne funkcije: Metropolitska rezidencije je postala Nacionalni muzej ukrajinske narodne umjetnosti, tiskara Muzej knjiga i knjigoveštva, Crkva refektorija je Muzej kršćanstva, a Crkva Veličanja Križa je Muzej povijesti katakombi.

Kompleks je strašno stradao 1941. godine kada je njegov najstariji dio, katedralska spavaonica, gotovo potpuno srušena.

Odlike

Crkva refektorija (Trapezna lavra)

Dalje špilje pečerske lavre

Danas su njeni najznamenitiji dijelovi:

Veliki zvonik lavre koji dominira panoramom Kijeva je u vrijeme svoje izgradnje (1731.-45.) bio najviši kampanil (samostalni zvonik) na svijetu (96.5 m). Dizajnirao ga je arhitekt Johann Gottfried Schädel u neoklasicističkom stilu na četiri kata koji se sužavaju s visinom i završavaju pozlaćenom kupolom.
Uspenska katedrala koja je nedavno obnovljena nakon što je gotovo bila srušena tijekom Drugog svjetskog rata. Opatske ćelije su vremenom postale nekropola stotina mumificiranih tijela opata koja su sačuvana.
Crkva Svetog Trojstva, čija je konstrukcija iz 12. stoljeća sakrivena raskošnim baroknim dekorom, nalazi se iznad tzv. "Svetih vrata" koja su ulaz u kompleks. Prema legendi ovu crkvu je dao izgraditi knez Černigiva i Kijeva, Svjatoslav II. 1070ih, na mjestu starije kamene crkve.
Crkva refektorija
Crkva Svih Svetih
Crkva Spasitelja kod Berestove nalazi se na sjeveru kompleksa, izvan zidina lavre, gdje je u 11. stoljeću bilo selo Berestove. Crkva je bila mauzolej dinastije Monomakh i između ostalih tu je sahranjen Jurij Dugoruki, osnivač Moskve.
Crkva Uzvišenja sv. Križa
Crkva Gospina porođenja
Crkva začeća sv. Ane
Crkva oživljavajućeg izvora
Bliže špilje su katakombe-svetišta čiji je ulaz kroz Crkvu Svih Svetih. One su zapravo kompleks uskih podzemnih hodnika (oko 1-1,5 m širine i 2-2,5 metra visine) oko kojih se nalaze opatske ćelije i podzemne kapele.
Dalje špilje imaju ulaz kroz Crkvu začeća sv. Ane, a nastale su kada se 1051. godine opat Antun naselio u jednu od špilja u brdu blizu pečerske lavre. S vremenom je ova špilja rasla s brojnim dodatcima, hodnicima i crkvom na ulazu.

U sklopu kompleksa nalaze se i Manastir sv. Nikole, Kijevska teološka akademija i sjemenište te Debosquettove zidine.

Crkva Svetog Trojstva 1890-ih
Crkva Uznesenja Presvete Bogorodice (Uspenska katedrala), glavna crkva Kijevo-pečerske lavre. Kijev u pozadini slike.
Veliki toranj lavre
Crkva Spasitelja kod Berestove

Izvori

Bolkhovitinov, E. Opisanie Kievo-Pecherskoi Lavry, (Kyiv, 1831)
Kievo-Pecherskaia lavra v eia proshedshem i nynishnem sostoiani, KS, 1886, nos 5–11
Goetz, L. Das Kiever Höhlenkloster als Kulturzentrum des vormongolischen Russlands (Passau, 1904)
Titov, F. Putevoditel pri obozrenii Kievo-Pecherskoi lavry (Kyiv, 1910)
Ripetskyi, M; Popovych, D. Kyïvo-Pecherskyi monastyr i ioho podvyzhnyky (Mundare, 1954)
Kyivskyi derzhavnyi zapovidnyk-muzei, Kyievo-Pecherska Lavra: Korotkyi putivnyk (Kyiv, 1957)
Logvin, G. Kievo-Pecherskaia Lavra (Moscow, 1958)
Kyievo-Pecherskyi derzhavnyi istoryko-kulturnyi zapovidnyk (Kyiv, 1971)
Kilesso, S. Kievo-Pecherskaia lavra (Moscow, 1975)
Krykotun, V. Za muramy lavry (Pro rol Kyievo-Pecherskoi lavry u suspilno-politychnomu zhytti Rosii i Ukrainy u druhii polovyni XVIII–pochatku XX st. (Kyiv, 1979)
Petrenko, M. Kyievo-Pecherskyi derzhavnyi istoryko-kulturnyi zapovidnyk: Putivnyk (Kyiv, 1979)
Seventeenth-century Writings on the Kievan Caves Monastery (Cambridge, Mass 1987)
Kibalnik, Iu. (ed). Ocherki istorii Kievo-Pecherskoi lavry i zapovednika (Kyiv, 1992)
Stepovyk, D. Kyievo-Pecherska lavra (Kyiv, 1993)
Kolpakova, V.; Zhylenko, I. Dyva pecher lavrskykh (Kyiv, 1997)
Stepovyk, D. Istoiia Kyievo-Pecherskoi lavry (Kyiv, 2001)

Povezani članci

Vanjske poveznice

PREUSMJERI Predložak:Rus oznaka