Hrvatsko-njemački odnosi odnose se na bilateralne međunarodne odnose između Hrvatske i Njemačke. Službeno su započeli 15. siječnja 1992. godine. Obje države su članice Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OSZE), Vijeća Europe, NATO-a i Europske unije.
Njemačka ima veleposlanstvo u Zagrebu i konzularnog predstavnika u Splitu.[1] Hrvatska ima veleposlanstvo u Berlinu i pet konzulata u Njemačkoj: Düsseldorf, Frankfurt na Maini, Hamburg, München i Stuttgart.[2]
Prema podacima njemačkog državnog statističkog zavoda 2008.,[3] u Njemačkoj je u to vrijeme živjelo 223.056 hrvatskih građana. Prema hrvatskom popisu iz 2001., 2.902 osobe su se izjasnile kao etnički Nijemci. Manjina "Nijemci i Austrijanci" je službeno priznata u Republici Hrvatskoj. Hrvatski dušobrižnički ured u Njemačkoj (njem. Kroatenseelsorge in Deutschland) je pastoralni ured koji vodi duhovnu brigu o katoličkim Hrvatima u Njemačkoj.
Povijest
Jedna od prvih odnosa između Hrvata i Nijemaca (franačke države) spominje Gottschalk von Orbaisa u opisu kneza Trpimira u 9. stoljeću. U to doba došlo je do ratnih djelovanja između Franaka i Hrvata. Tako je npr. 838. bavarski herceg (herzög) a kasnije i istočnofranački kralj Ljudevit Njemački poslao vojsku na kneza Panonske Hrvatske Ratimira koji je uspješno odbija. U novije doba su se Hrvati povezali s njemačkim govornim područjem kroz personalnu uniju Hrvatske s Austrijom (1527.) a austrijski vladari u to vrijeme vladali su u i dijelovima Njemačke kao i Svetog Rimskog Carstva.
U 17. i 18. stoljeću dolazi do planskog naseljavanja stanovništva njemačkog govornog područja tzv. Podunavskih Nijemca u područja zbog rata osiromašenih stanovništvom između Austrije i Osmanskog carstva. Najviše ovih doseljenika bilo je na području Hrvatske naseljeno u Istočnoj Slavoniji s centrom u Osijeku (njem. Esseg) i zapadnom Srijemu. U Osijeku je postojalo njemačko kazalište Esseg, koje prestaje s radom na njemačkom jeziku 1911.[4]
U Prvom svjetskom ratu su se Hrvati kao građani Austro-Ugarske borili na strani Centralnih Sila. S raspadom dvojne monarhije na kraju Prvog svjetskog rata, Hrvati i hrvatski Nijemci ulaze u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Nijemci su se pokušali kao manjina organizirati u Njemačku stranku (njem. Partei der Deutschen), ali ona je kasnije zabranjena. I veliki broj Hrvata smatrao je da su potčinjeni u zajedničkoj kraljevini od strane Srba, tako da su raspad Jugoslavije 1941. dočekali relativno lako kao i Nijemci.
Dolazi do osnivanja Nezavisne Države Hrvatske koja je bila marionetska država Sila Osovine.[5] Jedan dio njemačkih snaga ostaje u državi. 1942. i 1943. dolazi do povećanja kontigenta njemačkih vojnika na ovom području uslijed povećanih ratnih djelovanja zajedno sa ustaškim jedinicama protiv partizanskih odreda koje je predvodio Josip Broz Tito.
Krajem rata veliki broj podunavskih Nijemaca se povlači zajedno s njemačkom vojskom, a oni koji su ostali bili su izloženi represalijama od strane jugoslavenskih vlasti. Te represalije su bile uzrokovane tvrdnjom da su svu Nijemci kolektivno surađivali s njemačkim okupatorom.
Jugoslavija, iako je bila komunistička država (ali ne i članica Varšavskog pakta), nije imala isti tretman od strane Njemačke, koja je pripadala NATO-u, za vrijeme hladnog rata. Ipak zbog Hallsteinove doktrine dolazi do prekida odnosa između dvije države jer je Jugoslavija priznala Demokratsku Republiku Njemačku. Vremenom Hallsteinova doktrina gubi na snazi i 1968. ponovno dolazi do uspostavljanja diplomatskih odnosa. Osim toga iste godine dolazi do potpisivanja dogovora između Njemačke i Jugoslavije o radnoj snazi, tako da veliki broj Hrvata odlazi u Njemačku kao gastarbeiteri. Veliki broj njemačkih turista putuje u Jugoslaviju na odmor, a omiljeni cilj je bio hrvatski dio jadranske obale.[6]
Savezna Republika Njemačka je odigrala važnu ulogu 1991. u borbi za priznanje neovisnosti Republike Hrvatske. Njemačka je kritizirana da je prebrzim priznanjem otežala pronalaženje mirovnog rješenja. Ovakvim stajalištima protivio se i ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher koji je tvrdio da je priznanje dogovarano sa EU partnerima.[7] Za vrijeme Domovinskog rata Njemačka je humanitarno pomagala Hrvatsku i hrvatske žrtve. U ovo vrijeme veliki broj hrvatskih izbjeglica traži sklonište u Njemačkoj. Zajedno sa već spomenutim radnicima koji su živjeli u Njemačkoj, čine značajan broj Hrvata u Njemačkoj. Današnji odnosi ove dvije države su bliski i prijateljski.
Zanimljivosti
- Prvi izabrani Hrvat u Bundestag bio je Josip Juratović.
- U mjestu Selca na Braču postoji skulptura bivšeg ministara vanjskih poslova SR Njemačke Hansa Dietricha Genschera.
Izvori
- ↑ "Deutsche Botschaft in Zageb (deutsch und kroatisch)". Deutsche Botschaft Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. studenoga 2011.. http://www.zagreb.diplo.de/Vertretung/zagreb/de/Startseite.html Pristupljeno 23. prosinca 2015.
- ↑ Botschaft der Republik Kroatien in der Bundesrepublik Deutschland in Berlin, pristupljen0 23. prosinca 2015.
- ↑ Statistisches Bundesamt Deutschland, http://www.destatis.de/
- ↑ Gabriella Schubert: Das deutsche Theater in Esseg., pristupljeno 23. prosinca 2015.
- ↑ Independent State of Croatia, Britannica Online Encyclopedia
- ↑ http://zeitreisen.zeit.de/ratgeber/kroatien/allgemein/eine-unterkunft-in-kroatien-von-fruehling-bis-herbst Eine Unterkunft in Kroatien von Frühling bis Herbst / Zeitreisen.Zeit.de
- ↑ "Kein Alleingang bei der Anerkennung Sloweniens und Kroatiens". FAZ.net. 22. prosinca 2011.. http://www.faz.net/aktuell/politik/genscher-in-der-f-a-z-kein-alleingang-bei-der-anerkennung-sloweniens-und-kroatiens-11577124.html Pristupljeno 9. siječnja 2012.
| |||||||||||