Razlika između inačica stranice »Barry Clark Barish«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir znanstvenik | |||
| ime = Barry Clark Barish | | ime = Barry Clark Barish | ||
| slika = 05-0367-92D.hr.jpg | | slika = 05-0367-92D.hr.jpg | ||
Trenutačna izmjena od 05:02, 15. svibnja 2022.
| Barry Clark Barish | |
 | |
| Rođenje | 27. siječnja 1936. Omaha, Nebraska, SAD |
|---|---|
| Narodnost | Amerikanac |
| Polje | Fizika |
| Institucija | Kalifornijsko sveučilište u Riversidu Kalifornijski tehnološki institut Caltech u Pasadeni Sveučilište La Sapienza u Rimu |
| Alma mater | Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyu |
| Poznat po | Gravitacijski valovi |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (2017.) |
Barry Clark Barish ili Barry Barish (Omaha, Nebraska, 27. siječnja 1936.), američki fizičar. Doktorirao je 1962. na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu. Radio je na Kalifornijskom tehnološkom institutu Caltech u [[Pasadeni|Pasadeni]] (od 1963. do 2005.). Od 1994. glavni je istraživač na detektoru LIGO (eng. Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory), od 1997. ravnatelj projekta. Bavio se istraživanjem strukture nukleona i slabe neutralne struje (međudjelovanja elementarnih čestica slabom nuklearnom silom), mjerenjem mase neutrina. Član je Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 2002.) i Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 2005.). Za važan doprinos uporabi detektora LIGO i prvo izravno bilježenje gravitacijskih valova s R. Weissom i K. S. Thorneom dobio je Nobelovu nagradu za fiziku (2017.). [1]
Gravitacijski valovi
Podrobniji članak o temi: Gravitacijski valoviGravitacijski valovi ili gravitacijsko zračenje je poremećaj gravitacijskog polja, širi se poput valova. Javlja se kod ubrzanja masa: eksplozija supernovih, obilaženja zvijezda u bliskome dvojnom sustavu i slično. Kod nekih dvojnih zvijezda utvrđeno je da smanjenje ukupne orbitalne energije odgovara energiji koju odnose valovi. [2]
Od četiriju poznatih osnovnih sila u prirodi, gravitacija je najslabija pa je u području atoma i molekula potpuno zanemariva prema elektromagnetskim i nuklearnim silama. U svemirskim veličinama, gdje međusobno djeluju velike nakupine masa, međuzvjezdani plinovi, zvijezde, galaktike, gravitacija igra važnu ulogu. Astronomska otkrića pulsara i kvazara i teorije o razvoju zvijezda stavljaju teoriju gravitacije pred nove probleme, kao što su pitanje stalnosti gravitacijske konstante tijekom vremena, mehanizam gravitacijskoga kolapsa koji uzrokuje energetsku degeneraciju zvijezda. Kod gravitacijskoga kolapsa, sile zvjezdane gravitacije posve nadjačaju sile tlaka elektromagnetskog zračenja i zvijezda se sve više komprimira. Nakon porasta gravitacije iznad neke veličine, zvijezda postane za promatrača nevidljiva (crna rupa), jer kvanti zračenja više ne mogu napustiti zvijezdu. Za objašnjenje tih pojava može se pokazati nužnim da se u gravitacijskoj teoriji provede kvantizacija (kvantna mehanika). Energija gravitacijskoga polja bila bi kvantizirana i širila bi se kroz polje u gravitacijskim valovima. Kvant gravitacijskoga polja zove se graviton.
Otkriće gravitacijskih valova
Dne 11. veljače 2016. znanstvenci okupljeni oko projekta LIGO (eng. The Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory) objavili su da su otkrili su do danas neotkrivene gravitacijske valove.[3] Prvo su zapazili 14. rujna 2015. par crnih rupa udaljenih 1,3 milijarde svjetlosnih godina, od koji je jedna imala masu veličine 29 Sunčevih masa (Sunce ima masu oko 2 ∙ 1030 kilograma), a druga 36 Sunčevih masa, raspoređenih na malenoj površini od nekoliko desetaka kilometara. One su prvo kružile jedna oko druge da bi se konačno stopile u jednu (znači ukupna masa je bila 65 Sunčevih masa). To je ujedno i prvi put da je potvrđeno postojanje dvojnog sustava crnih rupa. Energija koja se stvorila tim spajanjem bila oko 50 puta veća od energija svih zvijezda koje se nalaze u vidljivom dijelu svemira. [4] Signal se rasprostirao na frekvenciji od 35 do 250 Hz. Masa novostvorene crne rupe je oko 62 Sunčeve mase, a energija od 3 Sunčeve mase se rasprostirala svemirom u obliku gravitacijskih valova. [5] Signal je bio viđen s LIGO detektorima u Livingstonu (Louisiana) i Hanfordu (Washington), koji su udaljeni oko 3 000 kilometara, s razlikom od 0,007 sekundi zbog različitih kuteva između detektora i izvora. Signal je došao iz južne strane nebeske sfere, otprilike iz smjera Magellanovih oblaka (dvije galaktike, Veliki Magellanov oblak i Mali Magellanov oblak). [6] Razina pouzdanosti da su viđeni signali gravitacijski valovi je 99,99994 %.
Izvori
- ↑ Barish, Barry Clark, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 5.5.2020.
- ↑ gravitacijski valovi (gravitacijsko zračenje), [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
- ↑ "Gravitational waves from black holes detected". BBC News. 11. veljače 2016.. http://www.bbc.co.uk/news/science-environment-35524440
- ↑ This collision was 50 times more powerful than all the stars in the universe combined
- ↑ LIGO’s First-Ever Detection of Gravitational Waves Opens a New Window on the Universe
- ↑ Castelvecchi, Davide; Witze, Witze (11. veljače 2016.). "Einstein's gravitational waves found at last". Nature News. doi:10.1038/nature.2016.19361. http://www.nature.com/news/einstein-s-gravitational-waves-found-at-last-1.19361 Pristupljeno 11. veljače 2016.