Anne L’Huillier

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Anne L'Huillier)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Anne L’Huillier

Rođenje 16. kolovoza 1958.
Pariz
Narodnost Francuskinja
Polje Atomska fizika
Institucija Sveučilište Lund
Alma mater dipl. "École normale supérieure" (1980.)
dr. "Sveučilište Pierre i Marie Curie" (1986.)
Poznat po Atosekundna fizika
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku 2023. g.

Anne L’Huillier (Pariz, 16. kolovoza 1958.[1]) je francusko-švedska fizičarka.

Diplomirala je 1980. na "École normale supérieure" i doktorirala 1986. na "Sveučilištu Pierre i Marie Curie" u Parizu i u istraživačkom središtu Povjerenstva za atomsku energiju (Commissariat à l’énergie atomique, CEA) u Saclayu gdje je iste godine dobila stalnu poziciju istraživačice. Radila je kao postdoktorandica u "Tehnološkom Institutu Chalmers" u Göteborgu u Švedskoj (1986–88), na "Sveučilištu Južna California" (USC) u Los Angelesu (1988.–93.), te kao gostujuća znanstvenica u "Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore" u Kaliforniji (1993.–95.). Od 1995. godine profesorica je na "Sveučilištu Lund" u Švedskoj.

Ranih 1980-ih istraživala je djelovanje infracrvene laserske svjetlosti na ionizirane plemenite plinove i uočila generiranje visokih harmonika laserske svjetlosti u plinu. Otkrila je da jakosti visokih harmonika ostaju gotovo jednake od 5. do 33. harmonika. Početkom 1990-ih teorijski je objasnila rezultate pokusa: laserski impuls privlači elektrone koji okružuju atom, a kada impuls nestane, elektroni, vraćajući se na početni položaj, emitiraju visokofrekventne svjetlosne valove. U nastavku istraživanja oblikovala je svjetlosne impulse duge desetke ili stotine atosekundi.

Članica je:

  • Kraljevske švedske akademije znanosti (od 2004.),
  • Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 2018.) i
  • rimske Accademia Nazionale dei Lincei (od 2021.).

Za eksperimentalne metode koje omogućuju generiranje atosekundnih impulsa svjetlosti pogodnih za proučavanje dinamike elektrona u tvari dobio je, s Ferencom Krasuzom i Pierrom Agostinijem, Nobelovu nagradu za fiziku 2023..

Izvori

HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz pojašnjenje dano hrvatskoj Wikipediji pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda