| Sutivan | |
|---|---|
  Sutivan Sutivan na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Splitsko-dalmatinska |
| Načelnik općine | Ranko Blažević[1] |
| Naselja u sastavu općine | Sutivan |
| Površina | 22,00 km2 |
| Stanovništvo (2011.) | 822 |
| Poštanski broj | 21403 |
 Sutivan
| |
.gif){kind=link}
Sutivan je općina u Hrvatskoj, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Općinska naselja
Jedino naselje je mjesto Sutivan.
Zemljopis
Sutivan je sa svojih 822 stanovnika zasigurno jedna od najmanjih hrvatskih općina, smještena na otoku Braču - nasuprot Splita, protežući se duž sjeverozapadne obale otoka od Miraca do Bobovišća.
Stanovništvo
Popis 2011.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Općina Sutivan ima 822[2] stanovnika. Većina stanovništva su Hrvati s 94,65%[3], a po vjerskom opredjeljenu većinu od 86,37% čine pripadnici katoličke vjere.[4]
Uprava
Povijest
Ime Sutivan službeno je ime nastalo od imena starokršćanske bazilike sanctus Johannes, iako ga mještani i ostali otočani nazivaju isključivo Stivan, a u tom obliku se javlja i u raznim povijesnim ispravama. Od 250 stanovnika pocetkom XVIII stoljeća pa preko 1875 stanovnika 1890. godine Stivan danas ima oko 700 stalnih stanovnika.
Do opadanja je došlo, kao i u cijeloj Dalmaciji, nakon vinske klauzule, te bolesti vinove loze - peronospore i žiloždere, koje su opustošili Bračko gospodarstvo.
Godine 1611. Sutivan je imao 196 duša od pričesti, 1618. oko 200 duša od pričesti, 1681. godine 260, a 1697. 300 stanovnika. Taj se broj zadržao i 1718., ali je 1738. naselje već imalo 400 duša od pričesti odnosno 450 stanovnika. Do 1763. broj stanovnika raste na 500, a 1772. u Sutivanu živi 700 ljudi. Radi zaštite od gusarskih napada u mletačko-turskim ratovima sagrađen je Kaštil u istočnom dijelu luke, a sagradio ga je na morskom žalu Janko Marijanović-Dražoević nazvan konte Janko podrijetlom iz Poljica. Donji jaki i kosi zidovi toga kaštela iz 17. stoljeća građeni su od tesana kamenja. Malo podalje je oko 1700. godine splitski pjesnik Jerolim Kavanjin sagradio svoj dvorac u baroknom stilu, s dvorištem i parkom. Tu je ispjevao svoju Velepjesan. Na južnim dvorišnim vratima uklesao je natpis OSTIVM NON HOSTIVM (Prijateljima, a ne neprijateljima).
Stara sutivanska Loža u Velikoj zgradi služila je za sastanke, dok je Mala zgrada služila za tamnicu. Svi su ti objekti davali određeni pečat tome naselju. Sutivanska župna crkva nadograđena i proširena 1772. u baroknom stilu ukrašena je mnogim umjetninama. Privatna muška osnovna škola osnovana je 1837., a nastavu je održavao mjesni župnik dok ju nije tri godine kasnije tadašnja pokrajinska vlast priznala državnom školom. Ženska osnovna škola otvorena je 1882., a u objema školama hrvatski je kao nastavni jezik uveden 1886. godine. U Sutivanu je 1822. bio liječnik Andrija Definis i ljekarnik Jakov Dešković. 1873. godine Sutivan ima općinskoga liječnika i dvije primalje.
U 1893. godini Stivan je proizvodio oko 9300 hektolitara vina i 3500 hektolitara ulja - 1/4 ukupne Bračke proizvodnje.
Između 1880. i 1900. godine Stivanjani su se masovno iseljavali, najviše u Čile, SAD, Argentinu i Boliviju. Radi blizine kopna (do splitske luke 13.000 metara) od drevnih je vremena snažna veza Sutivana sa Splitom, od Dioklecijanova vremena pa do danas, a primjer je raskošni ljetnikovac hrvatskog književnika Jerolima Kavanjina,(koji je nedavno stradao u požaru) sa baroknim perivojem, u kojem je napisao najopsežniji spjev u hrvatskoj književnosti Bogatstvo i uboštvo, sa 32.658 stihova u 30 pjevanja.
U Prvome svjetskom ratu je za ratne potrebe, prije svega za izlijevanje topova, Austro-Ugarska je konfiscirala i na druge načine pribavljala željeznu građu. To nije zaobišlo ni crkvena zvona koja su konfiscirali, pa tako i stivanska. Svugdje su čim se je uzmoglo, nastojali pribaviti nova zvona. Ratom osiromašena mjesta su unatoč neimaštini mnogo se trudila i odricala da bi došla do novih zvona. U toj brzini mogućnost je da se dogodilo da nisu sva zvona bila dobro izlivena zbog naglo narasle potražnje, pa su loše zvonila. Na to bi ljudi govorili da zvona ne zvone, nego "mijauču, kao da imaju mačku u zvoniku". Stivanjani su se potrudili imati najbolja zvona, no nekako se dogodilo da je ta legenda prilijepljena njima. 1930-ih godina putnici na brodskoj liniji Split — Sutivan — Milna ugledali su mačku kako trči po ogradi zvonika crkve u Sutivanu. Najčešća inačica objašnjenja jest da je to mačka trčala za hobotnicom koja je pobjegla iz ribarskog lonca.[5] Hobotnici se prigoda za bijeg ukazala kad je domaćica ostala bez luka pa je otišla posuditi u susjede, pritom ostavivši kućna vrata otvorena.[6] Hobotnica je pobjegla i naišla na mačku. Bježeći od mačke, popela se na zvonik, a mačka, koja nije bila samo obična ulična mačka, nego prepredena spretna "mačka od porta" je krenula za njom na zvonik. [7] Putnici su se na to rugali Stivanjanima povicima "Eno vam maške u kampanelu!" i "Maška u kampanelu!" uz glasni grohot. Uslijedilo je rivalstvo između Sutivana i susjednih mjesta, što je rezultiralo i ozbiljnim izgredima. Stivanjani bi u luci kamenjem gađali brod ako bi netko dobacio rugalicu. Mačka u zvoniku bila je temom tekstova Marka Uvodića Splićanina, a svađe zbog nje tekstova Miljenka Smoje.[5]
17. studenoga 1991. su na mjestu Golom Brdu kod Sutivana poginula dvojica hrvatskih branitelja Domovinskog rata Nikša Dragičević i Luka Martinić. 20 godina poslije, na tom istom mjestu je otkriven spomenik hrvatskim braniteljima Domovinskog rata, djelo hrvatskog akademskog kipara Lovre Jakšića. Nalazi se na mjestu na kojem su na taj isti nadnevak 1991. godine poginula ta dvojica bračkih branitelja. Samo otkrivanje je dio komemoracije 20. obljetnice pomorske bitke u Splitskim vratima i Bračkom kanalu u kojoj su sudjelovali branitelji s otoka Brača i Šolte, u kojoj su hrvatske snage izvojevale pobjedu, prisilivši brodovlje JRM povući se, prekinuli pomorsku blokadu i omogućivši konačno slobodnu plovidbu tim dijelom hrvatskog pomorja.[8]
Ono što je nekad bilo uvrjedom, vremenom je postalo identitetom i ponosom mjesta. Dosjetljivi mještanin Roko Zuanić Anakleto je tijekom noći postavio 2001. kip mačke na ogradu zvonika. Kip je isklesan u bijelom kamenu. Prikazuje sjedeću mačku kako smireno gleda prema luci, simbolizirajući mir i jedinstvenost Sutivana. Nekima se ta zamisao nije svidjela, pa ju je skrio iza ograde, gdje je boravila dvije godine. Poslije karnevala vratio ju je u zvonik i otad je simbolom Sutivana.[6] Stvar nije stala na tome. HRT je 2016. snimio dokumentarni film Sutivan: maška u kampanelu u sklopu serijala Otkrivamo Hrvatsku. 2019. je Narodna knjižnica Sutivan objavila brošuru Mačka u kampanelu: ponos i predrasude u kojoj je istražen nastanak legende i njena povijesna pozadina. Sadrži i tekst Marka Uvodića Splićanina. 2020. je na rivi postavljena skulptura djevojčice s mačkom koja joj se naslonila preko noge. Djevojčica svojoj mački pokazuje mačkuu u zvoniku. Djelo simbolizira povezanost generacija s legendom. Kip je djelo Ante Strinića. 2022. je Narodna knjižnica Sutivan objavila je ilustriranu knjigu Priča o mački u kampanelu / The Story about the Cat in the Belfry. Ilustrirao ju je Dražen Jerabek uz tekst Franje Mlinca. [5] 2024. je održana šaljiva rekonstrukcija kamenovanja trajekta zbog povika o mački u zvoniku.[9]
Gospodarstvo
Poznate osobe
- Vanja Ilić, hrv. plivač, hrvatski, jugoslavenski i čileanski državni rekorder[10]
- Jerolim Kavanjin - hrvatski barokni pjesnik
- Androniko Lukšić - najbogatiji Hrvat i jedan od bogatijih svjetskih poduzetnika.
- Vedran Jutronić - športaš
- Ivan Marinković Slavko - narodni heroj
- Amalia Rendić - čileanska književnica
- Antonio Rendic - čileanski književnik, liječnik, u postupku beatifikacije
- Ivan Ivanović Jutronić, trgovac, javni djelatnik u Čileu
- Branko Lukšić, povratnik u Hrvatsku iz Čilea, legenda hrvatskog planinarstva [11]
Spomenici i znamenitosti
- Crkvica Sv. Ivana na temeljima starokršćanske bazilike iz VI stoljeća
- Župna crkva Uznesenja Marijina iz 1579. godine
- Katakombe na novom groblju iz 1634. godine
- Vjetrenjača obitelji Ilić
- Crkva Sv. Roka iz 1635. godine
- Ljetnikovac Jerolima Kavanjina iz 1690. godine
- Kastel “Marijanovića” iz XVII stoljeća
- Kompleks kuća Definis
- Kompleks kuća “Ilić” iz 1505. godine
- spomenik hrvatskim braniteljima, djelo akad. kipara Lovre Jakšića
- antički brodolom iz kasne antike, u moru pored mjesta
- Kip djevojčice s mačkom. Postavljen je 5. svibnja 2020. godine. Izvorno je planirano da bude na mostiću ispred povijesne kule, no zbog skore sanacije i rekonstrukcije Djevojčica s mačkom je smještena na klupi na stivanskoj rivi i pokazuje rukom ka zvoniku. Kip je od metala, a prikazuje djevojčicu koja mački pokazuje slavnu stivansku mačku u kampanelu. Skulptura je djelo splitskog akademskog kipara Ante Strinića. [12] Djelo je u sklopu koncept postavljanja javnih skulptura u Općini Sutivanu, čiji je auktor Franjo Mlinac.[13]
- Spomenik stivanskim ribarima. Postavljen oko 10. lipnja 2025, u srcu stivanskog porta, nedaleko od mjesta gdje je privezana jedne od posljednjih ribarskih gajeta u mjestu. Izgleda je kolone na kojoj je ostavljena berita (kapa "francuzica"), koju kao da je ribar zaboravio ponijeti. Kolona je od kamena, a odložena kapa je od metala. Izvedbu spomenika djelo je bračkog akademskog kipara Đanija Martinića. [14]
Obrazovanje
Kultura
Šport
Literatura
- Brački zbornik br. 6, Dasen Vrsalović-Povijest otoka Brača, Skupština općine Brač, Supetar 1968.
Izvori
- ↑ Čuda u Metkoviću i Sutivanu: nezavisne liste uz pomoć društvenih mreža uzdrmale ‘nepromjenljivu’ vlast
- ↑ [1] Popis stanovništva po gradovima/općinama 2011.
- ↑ [2] Popis stanovništva prema narodnosti po gradovima/općinama 2011.
- ↑ [3] Popis stanovništva prema vjeri po gradovima/općinama 2011.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Legenda o mački u kampanelu u Sutivanu . Narodna knjižnica Sutivan. Pristupljeno 1. srpnja 2025.
- ↑ 6,0 6,1 Tatjana Lisičin/More/HRT : Mačka na kampanelu, rugalica s mora. HRT. 31. ožujka 2022. Pristupljeno 1. srpnja 2025.
- ↑ Franjo Mlinac: Mačka u kampanelu . Narodna knjižnica Sutivan. 7. svibnja 2019. Pristupljeno 1. srpnja 2025.
- ↑ Brač Online Spomenik braniteljima, 16. studenoga 2011., pristupljeno 17. studenoga 2011.
- ↑ Prvašići rekonstruirali povijesno “kamenovanje vapora”. Narodna knjižnica Sutivan. 11. lipnja 2024. Pristupljeno 1. srpnja 2025.
- ↑ Issuu.com Jurica Gizdić: In memoriam Vanja Ilić, str. 11., Olimp broj 69, prosinca 2018. ISSN 1331-9523 (pristupljeno 20. siječnja 2019.)
- ↑ Franjo Mlinac: Crtice iz stivanske povijesti – Branko Lukšić, legenda hrvatskog alpinizma Službene stranice općine Sutivana. 15. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
- ↑ Tek što je krenulo popuštanje mjera ... . Objava TZ Sutivana na svom profilu od 5. svibnja 2020. Pristupljeno 1. srpnja 2025.
- ↑ Koncept postavljanja javnih skulptura u Općini Sutivan . Općina Sutivan. 13. siječnja 2020. Pristupljeno 1. srpnja 2025.
- ↑ Postavljen spomenik stivanskim ribarima. Narodna knjižnica Sutivan. 10. lipnja 2025. Pristupljeno 1. srpnja 2025.
Vanjske poveznice
| ||||||||||||||||||||||||||