Milna (općina)

Milna
Milna Milna na zemljovidu Hrvatske
Država	Hrvatska
Županija	Splitsko-dalmatinska
Načelnik općine	Anamaria Rošin
Naselja u sastavu općine	Bobovišća na Moru, Bobovišća, Ložišća, Milna, Podhume
Površina	35,00 km2
Stanovništvo (2001.)	1.100
Poštanski broj	21405

Pogled sa sjevernog ruba naselja

Milna je općina u Hrvatskoj na otoku Braču.

Općinska naselja

U sastavu je općine 5 naselja (stanje 2006.), a to su: Bobovišća, Bobovišća na Moru, Ložišća, Milna i Podhume.

Zemljopis

Milna je najveće naselje na zapadnoj obali otoka Brača. Smještena je u dubokoj uvali koja gleda na Splitska vrata. U Splitskim vratima, ispred milnarske uvale, nalazi se otočić Mrduja oko koje se odvija Mrdujska regata.

Milna je sa Splitom povezana katamaranom, a trajektna luka u Supetru je udaljena oko 20 km.

Stanovništvo

Popis 2011.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Općina Milna ima 1.034 stanovnika. Većina stanovništva su Hrvati s 95,45%, a po vjerskom opredjeljenu većinu od 92,36% čine pripadnici katoličke vjere. Samo naselje Milna ima 830 stanovnika.

Povijest

Naselje se razvilo početkom 17. stoljeća,te je bilo najvažnija luka na Braču do sredine 20. stoljeća, u nju je do ranih 1980-ih pristajao i trajekt.

Milna se otcijepila od nerežiške župe 1646. godine, pa se otada mogu pratiti oscilacije njenoga stanovništva. Godine 1674. brojila je 110 stanovnika, već 1705. ima 300, a 1738. 355 ljudi. Taj broj raste kroz cijelo 18. stoljeće, pa crkveni vizitatori bilježe 1752. preko 400 žitelja, a 1760. godine oko 550. Zbog tako nagloga porasta stanovnici su 1783. počeli graditi veliku baroknu crkvu na kojoj je radio Bračanima već poznati graditelj Ignacije Macanović. Crkva je bila popločana grobovima mjesnih bratovština i grobnicama odličnijih milnarskih obitelji. U okvir bračke obrambene arhitekture spada i dvorac Anglešćina, snažna i zatvorena građevina usred mjesta, a čini se da ga je podigla obitelj Cerineo. Milna 1873. godine ima općinskoga liječnika, ljekarnika i dvije primalje.

Spomen ploča za 13 mještana koje su pobili ustaše, Milna, Brač

Milna je u Drugom svjetskom ratu, na dan 22. listopada 1943., bila poprištem pokolja kojeg su izveli muslimanski ustaše koji su doplovili iz Splita, o čemu svjedoči i spomen ploča u centru mjesta, postavljena 1983., na 40-godišnjicu pokolja. U jugokomunističkoj literaturi brojke broja poginulih nisu jedinstvene, te mjestimice navode 11, a na drugim mjestima 13 ubijenih. Dotičnog nadnevka u Milni se je iskrcala ustaška skupina radi uspostavljanja mostobrana. Upala je u kuće i zaklala 13 osoba uglavnom starije dobi. Uspostava mostobrana nije uspjela. Prema jugokomunističkoj historiografiji, tvrdi se da je potom bilo pucnjave, što su tvrdili i neki listovi u NDH. Dijelovi 1. bataljuna 12. dalmatinske udarne brigade (1. otočke) brzo su stigli u Milnu. Uz pomoć mjesnih aktivista, dio ustaša su likvidirali, dio zarobili, a dio je uspio pobjeći brodom iz Milne. Brod je stigao radi pružanja pojačanja ustašama, a na kraju je poslužio za bijeg. Izvješće mjesnog župnika don Petra Rudana, u narodu vrlo omiljenog i uglednog, pisano nadbiskupu Alojziju Stepincu koji je to 27. ožujka 1944. preobličio u pismo te proslijedio poglavniku Anti Paveliću, daje drugu sliku. Župnik Rudan svjedoči da nije bilo nikakve pucnjave jer je ona mala skupinica partizana koja se je ušuljala u selo otišla prije nego su ustaše otišli. Druga župnikova opservacija odnosi se na počinitelje pokolja. Rudan smatra da su počinitelji bili muslimanski ustaše, "jer ne vjeruje da bi jedan katolik mogao dati lizati krv sa svoje bajunete jednoj ženi". Pismo zaključuje izjavom da bi se svakako nešto moralo učiniti da domaći puk koji je toliko propatio pod talijanskom vlašću ne stekne takvo mišljenje i o svojoj državi. Tvrdnja župnika Rudana da se radi o muslimanima nalazi potporu i kod engleskog književnika Evelyna Waughna u njegovu izvješću o stanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj 1945. godine. Pišući o pokolju Srba, Židova i Roma u NDH, zabilježio je: "Partizanska propaganda prikazuje ta zvjerstva isključivo kao djelo Hrvata katolika: oni svakako snose dio krivnje, ali ima valjanih razloga za mišljenje da su izvršitelji tih zločina bili mahom muslimani iz Crne Gore i Bosne.".

Gospodarstvo

Uvala Lučice

Milna je prvenstveno turističko mjesto, s dvije marine, nekoliko hotela, poštom, domom zdravlja i velikim brojem vrlo razvedenih uvala. U Milni se nalazi i pogon za preradu ribe, a velik se dio stanovništva bavi uzgajanjem maslina te ribolovom. Milna zbog svog iznimno dobroga položaja (duboki zaljev koji gleda na Splitska vrata) ima velik pomorski potencijal koji i djelomično iskorištava. Na milnarskoj se rivi nalazi nekoliko slastičarnica i trgovina. Premda se mjesto Milna nalazi na zapadnoj strani Brača, mnogobrojne su uvale (Pasikova, Lučice, Maslinova, Osibova...) smještene na jugozapadnome dijelu Brača (najrazvedeniji dio obale otoka) i udaljene su samo 20-ak minuta hoda od izlaza iz mjesta.

Poznate osobe

• Jerolim Blaž Bonačić, biskup, književnik
• Frano Bonačić, svećenik-pravnik
• Matko Trebotić, slikar
• Matko Mijić, akademski kipar, profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu
• Branko Lentić, režiser
• Ivo Lentić, povjesničar umjetnosti, specijalist za sakralno zlatarstvo
• Tin Ujević, književnik, majka mu je bila iz Milne
• Juraj Bonači, visoki mornarički časnik
• Frane Scarneo, gradonačelnik 1865.-1882.
• Luka Bonačić Dorić, čileanski publicist, povjesničar i pisac
• Ivan Babarović, svećenik patnik (1896. - 1980.)
• Dr.Andrija Sfarčić, epidemiolog (1884. - 1955.)
• Natale N. Bonačić Matijajurjević - kapetan duge plovidbe
• Ivan Bonačić Sargo, dobrotvor i filantrop
• Alberto Marangunić, trgovac u Argentini, filantrop
• Luka Bonačić Dorić, Čile - književnik, novinar i povjesničar
• Braća Karlo i Danil Bonačić-Dorić, brodograditelji
• Oktavije Kozulić, Argentinski brodar
• Juraj Guić, profesor, publicist i leksikograf
• Stipe Bonačić, svećenik
• Filip Galović, jezikoslovac, dijalektolog
• Ivan Jurin, svećenik
• Nino Galović, nogometaš
• Duško Kalebić, književnik
• Željko Mardešić, sociolog
• Dinko Trebotić, nogometaš
• Luka Poklepović, nogometaš

Osobe koje nisu iz Milne ali su živile i radile u Milni:

• Petar Rudan, rkt. svećenik, pučki pjesnik, proganjani hrv. domoljub

Spomenici i znamenitosti

• Župna crkva Gospe od Blagovijesti iz 1783.

Njezin je glavni projektant i graditelj Trogiranin Ignacije Macanović uz suradnju ostalih bračkih graditelja. Ona je jedna od najljepših baroknih bračkih crkava. Zadivljuje njezin smještaj kao i vanjština bogatoga pročelja uz dvije visoke palme, koje su uz crkvu postale simbolom Milne. Unutrašnjost je crkve katedralnoga karaktera. Tri lađe, sedam mramornih baroknih oltara, bogatstvo svjetla, monumentalnost stupova i lukova - sve proporcionalno i skladno. Na pokrajnjim su oltarima uz sakristiju dvije najvrijednije pale. Prva, "Navještenje Marijino", koja se pripisuje Sebastijanu Ricciju i druga, "Uznesenje Marijino" na čijoj je poleđini pisalo "Paolo Veronese pinxit 1500". Cijela je crkva građena u liku Majke Božje, jer su na pročelju dva njezina kamena kipa, a u crkvi četiri oltara i nekoliko kipova. Uz crkvu je sakristija, ondašnja prvobitna crkvica u Milni sagrađena 1519.g. Proširena je koncem XIX.st. U njoj je danas bogata riznica zlatnih, srebrnih i drvenih liturgijskih predmenta znatne umjetničke vrijednosti. Uz sakristiju je zvonik, stariji od župne crkve, koji je sagradio majstor Trifun Bokanić, dovršitelj gradnje trogirskoga zvonika. U župnoj je crkvi nekoliko vrijednih slika-pala od XVII.-XX.st. Posebnu pozornost zaslužuju i orgulje s 25 registara, koje su 1822.g. napravili braća Callido iz Italije. Temeljito su obnovljene 80-ih godina za vrijeme svećenika don Stjepana Bonačića.

• crkva svetoga Josipa (XIX. stoljeće) (uvala Osibova).
• crkva svetoga Ivana krstitelja (XIV. stoljeće)(uvala Osibova).
• crkva svetoga Jere (XIX. stoljeće) (Pantera).
• crkva svetoga Mikule (XIX. stoljeće) (Racić).
• crkva svetoga Martina (na brežuljku povrh Milne).
• crkvica na groblju
• samostan časnih sestara Kćeri Božje ljubavi

Jezik

Govor Milne pripada čakavskome narječju, njegovu južnočakavskomu dijalektu. Riječ o posebnome fenomenu - o tzv. cakavizmu, koji se unatoč mnogim utjecajima sa svih strana još jako dobro čuva. U Milni je od davnih dana njegovan cakavizam, i jedna je od samo triju mjesta na Braču, uz Supetar i Sutivan, koja su gniazda cakawizmu, kako ih je još davnih dana nazvao poljski slavist Malecki. Sutivanski se cakavizam u starijih govornika još djelomično čuva, dok je supetarski gotovo iščezao, tako da Milna sa svojim govorom nedvojbeno zaslužuje posebnu pozornost. U Milni na Braču ča se zamjenjuje s co (ce), kod starijih i ca, i upravo po tome ta izoglosa dobiva svoje ime – cakavizam. Osim upitno-odnosne zamjenice co, nailazimo na sveze: zac (zašto), poc (pošto), uc (u što), nac (na što). Moguće je govoriti o dvama tipovima cakavizma. Prvi tip zastupa izgovor c/z/s umjesto č/ž/š, primjerice: covik, cetrdeset; zaba, zuto; maska, sesnajst. U drugome tipu cakavizma zastupljen je izgovor c umjesto č, te glasovi ž i š koji će se izgovarati vrlo meko. U starijih govornika Milne čut ćemo mekše glasove, dakle - drugi tip cakavizma. Makar, s obzirom na mladje, starije i govornike srednje dobi, ova će se dva tipa cakavizma u Milni miješati. Cakavizam je u Milni danas polagano u nestajanju i nekoliko je razloga za to: izumiranje starijega naraštaja, utjecaj govora medija, škole te bliskoga štokaviziranoga splitskoga govora.

Navodimo nekoliko primjera:

• Vidi tega tamo covika, on ti je bi naš profešur!
• Na rivu je mejko žen koje cekodu da dojde vapor.
• Na dobro van došlo Novo godišće!
• Ubroli smo ništo smokov, rogoci, višonj, bokun kupusa, tikov i fažolet, ali i dvo kila naranoc.
• Bišeš se ćapat libra po ne bi imo slabe ocjene u škulu.
• Va to sa(d) ucinit jer ćemo okasnit poć u crikvu.
• Dažjilo je, a ni imo lumbrelu. Vas je mokar!
• Ulovi je sto kili srdel, ali je ulovi i mejko hubotnic ucer. Poćemo hi proda u Split.

Ogledni primjer govora, s akcentuacijom:

Kộ? Onȁ? Znȏn, znȏn. Tȍ je bȋlo ovẹ̃ zīmệ. Dọ̃śla ti je onȁ u crĩkvu, znȏś kakȍ (o)nȁ dọ̃jde po se poklȍni kȍ da je śvộra... Imãla je lĩpi cȑni kapȍt do tlehȁ, a ol ȉspo(d) se vȉdila jelnȁ parȋ blȗza crvȅna, crvȅna da crvenȉja ne mȍge bȉ(t), i jedȏn pandȋl cȑni kolȗr do kȍlin. I dȍl je imãla lĩpe postolȅ na tãke, onȍ do kośćȋc. A lȕda je stãvila nikệ vȅle rećȋne da su nu se ȕśi posvȅ obȉsile. A nã ruke gvȏnte, crvȅne, da nu se slõźe sa blȗzon i pȍviśe tȅga pệ braćolȅti. Za Sakramệnta! Ondȁ ka(l) je bȋlo onȍ „Prȕźite mȋr“, ondȁ je gvȏnte skȉnula. Jõ govȍrin: „Ȁjme mȅni, da te pokọ̃jna mȁt vȉdi ce cinĩś ol sȅbe!“

Obrazovanje

• Osnovna škola.
• Knjižnica.

Škola u Milni službeno je počela s radom 1848./49. godine kao muška dvorazredna pučka škola u privatnoj zgradi obitelji Buzolić u predjelu zvanome Pantera. Škola je u toj zgradi funkcionirala od 1848. do 1882. godine, a nakon toga preseljena je u susjednu zgradu, kuću obitelji Sfarčić, u kojoj se nastava izvodila do 1901. godine. Prvu školsku godinu započeo je učitelj Josip Skarpa. Nastava je bila na talijanskome jeziku do 1890. godine, premda je u dokumentima Kotarskog školskog vijeća od 29. travnja 1878. kao "naukovni" jezik uveden hrvatski. Važnu ulogu u administrativnome i pedagoškome radu imalo je Mjesno školsko vijeće. Ono je bilo naredbodavac i nadzornik, a ravnajući učitelj imao je skromna ovlaštenja. Predsjednik Mjesnoga školskoga vijeća obično je bio župnik. Dana 15. svibnja godine 1875. car Franjo Josip I. posjetio je Milnu i ispitivao učenike na talijanskome i hrvatskome jeziku. Kada je riječ o školi u Milni u tome vremenu, treba imati na umu da tada postoje dvije škole u dvije zasebne zgrade. To su muška dvorazredna i ženska jednorazredna škola smještena u maloj kućici u predjelu zvanom Žalo. Na mjestu nekadašnje ženske škole sagrađena je godine 1901. nova školska zgrada, i to doprinosima Milnarana crkvovinara, o čemu svjedoči spomen-ploča na pročelju školske zgrade. Godine 1934./35. spajaju se muška i ženska škola u Državnu mješovitu šestorazrednu pučku školu, koja nosi naziv Prestolonasljednik Petar II. Prvim upraviteljem imenovan je Frano Trebotić. Godine 1956./57. Narodni odbor Općine Brač školu je osnovao kao sedmorazrednu osnovnu školu. Godine 1959./60. milnarskoj školipripojeni su viši razredi osnovne škole iz Ložišća, a škola u Ložišću postaje njezina područna škola s nižim odjeljenima. Godine 1965./66. Skupština Općine Brač donijela je Rješenje kojim se utvrđuje da na području Milne, Bobovišća i Ložišća djeluje osnovna škola Milna bez područnih odjeljenja što znači da osim milnarske djece školu pohađaju i učenici putnici iz Ložišća i Bobovišća. Učenici su do 1964. godine pješačili 6 km. Iste godine nabavljen je kamion, a zatim autobus sa 16 sjedala, vlasništvo Poljoprivredne zadruge iz Ložišća. Godine1960./61. škola je dobila ime Romano Marinović. Godine 1992./93. školi se ponovno vraća naziv Osnovna škola Milna.

Kultura

• članovi društva HRVATSKO NARODNO POSIJELO (oko 1930.)

Andro Sfarčić, Zuan Mladinić, Ante Mladinić, dr. Ante Buzolić, Frane Aras, Miko Mandinić, Ivo Lentić, Luka Poklepović, Petar Scarneo, Josip Denegri, Nini Filipić, Rodolfo Scarneo, Toni Buzolić, žandar zvani Ile, Franci Trebotić, Tonko Peruzović-Rošo, Andro Lentić, dr. Ante Mandinić, Nade Sfarčić, Jure Guić, Rikardo Filipić.

• crkveni pjevački zbor (oko 1936.)

Ivan Marinović (meštre Ive), Nade Sfarčić, Ante Poklepović, Petar Marinović (Runko), Mate Rude, Pere Kosirić, Stjepan Brkuljić, Vicko Butorović, Ivan Poklepović (krivi Ive), Bule Filipić, Josip Butorović, Nikola Poklepović (Pavini), Luca Boginica, Seka Štefe Marinović, Milka Boban, Luca r.Aračić (Šeradota), Marija Mirić, Marica Markusović, Milka Poklepović, Marija Marinović (Runkota), Neda Bonačić (Karmelota), Mileva Urbani, Marija Sekul (Katine), Seka Žuvić, Margarita marinović (Runkota), Jozica Marinović, Marija Markusović, Pičina Grassi r. Marinović , Marija Poklepović, Nada Bonačić, Maro Guić, Neda Markusović, Katica Mladinić (Bateta), Vinka Lozić, Dinka Bonačić (Ludočorini), Lukra Bonačić (Karmelota), Marija Guić (Tamburlota), Katica Markusović ud.Poklepović...

• Zabavna manifestacija Potezanje Mrduje, središnje zbivanje Milnarskog lita i Šoltanskog lita.

Šport

Betonsko nogometno igralište "Crvana" na kojemu se igraju utakmice maloga nogometa.

Iz Milne potječu neki poznati igrači i treneri Hajduka: Butorović, Poklepović, Buzolić, Lombardić, Peruzović, Trebotić, Galović.

U spomen na Stanka Poklepovića, u njegovoj rodnoj Milni održava se malonogometni turnir. Prvi je predviđen za 23. lipnja 2023. godine. Održava se u organizaciji njegovog unuka Filipa Seleša i Udruge balunjera MNK Milna, uz pokroviteljstvo Općine Milne i Splitsko-dalmatinske županije. Utakmicama ovog turnira svečano će se otvoriti novoizgrađeni športsko-rekreativni centra nazvan po samom Stanku Poklepoviću Špaci. Utakmice turnira igrat će se na malonogometnom igralištu u sklopu ovog ŠRC. Organizatori namjeravju da turnir postane tradicionalni memorijalni turnir, te su u svezi s time kontaktirali s upravom HNK Hajduka, Našim Hajdukom i uglednim malonogometnim klubovima iz Splitsko-dalmatinske županije.

Izvori

5. http://hrcak.srce.hr/110678 Galović, Filip (2013). Romanski elementi u nazivlju odjevnih predmeta, obuće i modnih  dodataka u milnarskome idiomu. Čakavska rič 41.1-2: 159-188.