More actions
| Imotski | |
|---|---|
Datoteka:Zastava grada Imotskog.gif
Zastava Imotskog |
|
 | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija |  Splitsko-dalmatinska
|
| Površina | |
| - ukupna | 73,25 km2 |
| Nadmorska visina[1] | 406 mnm |
| - najveća | 440 mnm |
| - najmanja | 260 mnm |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - ukupno | 10.764 stan. |
| - gradsko naselje | 4757 stan. |
| Gradonačelnik | Ivan Budalić[2] (HDZ) |
| Gradsko vijeće | |
| - predsjednik | Perica Tucak |
| - broj članova | 17 |
| Gradska naselja | Donji Vinjani, Glavina Donja, Glavina Gornja, Gornji Vinjani, Imotski, Medvidovića Draga |
| Zaštitnik | Sveti Franjo Asiški Gospa od Anđela |
| Poštanski broj | 21260 |
| Pozivni broj | +385 (0)21 |
| Autooznaka | IM |
| Službena stranica | www.imotski.hr |
| Zemljovid | |
  Imotski Imotski na zemljovidu Hrvatske | |
.gif){kind=link}
Imotski je grad u Hrvatskoj, središnjoj Dalmaciji te administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Zemljopisni položaj
Imotska krajina smjestila se iza planine Biokovo, u dalmatinskom zaleđu na granici Hercegovine s Dalmacijom. Zauzima prostor od oko 600 km2. Sa sjeveroistoka je omeđena bosanskohercegovačkom granicom, s juga Makarskim primorjem, a sa sjeverozapada sinjsko-omiškim prostorom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 260 metara (Imotsko polje) do 440 metara (grad Imotski).
Grad Imotski ima dva bisera prirode: Crveno i Modro jezero. Modro jezero ljeti postaje kupalište. Uređenim serpentinama kupači se spuštaju sve do jezera i plaže, dok Crvenom jezeru zbog prestrmih litica koje ga okružuju nije moguće pristupiti. Prostor Imotske krajine možemo podijeliti u tri prirodne cjeline: krško područje uz obod polja, te prostrane krške površine i uvale na širem prostoru – Imotsko polje, kao veliko tektonsko ulegnuće, te planinski masiv Biokovo.
Klima i vegetacija
Grad Imotski i Imotsko polje imaju izmijenjenu sredozemnu klimu, dok se Imotska krajina iznad 600 metara (Aržano, Kljenovac, Gornji Vinjani, Studenci itd.) nalazi u pojasu kontinentalne klime, ali je maritmni utjecaj još izražen pa je režim padalina submediteranski te zračenje mora i dalje ublažava temperature. Krajevi iznad 900 metara koji su rijetki na području Imotskog (planina Biokovo) imaju pretplaninsku i umjereno kontinentalnu klimu pa je i sami utjecaj jadranskog mora skoro zanemariv.
Imotski je ljeti jedan od najtoplijih gradova Hrvatske kada se najviše dnevne temperature mogu kretati i oko 40 °C. Najniža zabilježena temperatura u gradu Imotskom od početka službenih mjerenja je –12 °C.
S druge strane, u obližnjem Posušju te dijelovima Imotske krajine iznad 600 metara temperature se ponekad spuste i ispod –20 °C. Tako je npr. u Posušju tijekom zime 1999. godine zabilježena temperatura od –24 °C, stoga u Posušju, Studencima i Aržanu ima malo ili nimalo mediteranskih zimzelenih stabala kao u samom Imotskom.
Specifičnost mikroklime grada Imotskog jest da su noćne i jutarnje temperature značajno više od onih u okolici (osim za vrijeme puhanja jače bure), prije svega radi pozicije samog grada. Upravo iz tog razloga, u Imotskom nema jutarnjeg mraza (slane) za razliku od Imotskog polja te naselja u polju. Česti su vjetrovi bura, te manje izraženo jugo. Oborinski je ovaj kraj zbog orografije i reljefa jedan od najvlažnijih dijelova Dalmacije. Od vegetacije ovdje rastu uglavnom šume hrasta medunca, bijelog graba te crnike, čempresa, alepskog te dalmatinskog crnog bora. Od raslinja prevladava submediteranska i makija – zimzelena šikara, a ima i dosta smilja.
Povijest
Povijesno je Imotski središte starohrvatske župe Imote. Imotska je krajina oslobođena od Turaka u Malom ratu koji se je vodio između hrvatsko-mletačke i turske vojske u razdoblju od 1714. do 1718. godine. Tijekom tog rata sjedište kadiluka premješteno je iz Imotskog u Ljubuški.[3]
Dne 2. kolovoza 1717., na dan Gospe od Anđela, Imotski je oslobođen od turske vlasti.[4][5] Po Požarevačkom miru, mletačkoj Dalmaciji je trebala pripasti cijela Imota/Imotsko polje, međutim prilikom utvrđivanja granica su Turci potplatili mletačkog mjernika (neki inženjer Zavrović koji je svojevoljno pola ozemlja prodao Turcima), tako da je preko pola Imotskog polja ostalo u današnjoj BiH. Granica je trebala ići pravcem od Aržana preko Vinice, Zavelima, Mesiovića gradine, Oštrca, Plavila do Klobuka, što je zabilježio mletački kartograf Melchiori. Kraj oko Gruda, Posušja i Širokog Brijega tj. Zagorje, Vir, Gradac, Grude, Kočerin, Drinovci, Tihaljina, Tursko Aržano, Turska Vinica, Turske Ričice, Turski Cvitića most, Tursko Posušje i Turska Gorica sačinjava Općinu Imotski, nazvano Bekija (tur. ostatak). Taj dio koji je ostao na teritoriju turske države ubuduće je nazivan Imotska Bekija, sve do nove upravne podjele Bosanskog ejaleta 1851. godine. Granica je omela normalan život ovdašnjem stanovništvu koji su bili jedna prirodna cjelina. Unatoč umjetno povučenoj, neprirodnoj granici, Imotski je odsječenim krajevima ostao trgovačkim, kulturnim i prosvjetnim središtem pučanstva. Vjernici od Duvna do Klobuka odlazili su u imotski samostan u svim svojim duhovnim i inim nenadinjama.[3]
Imotski okrug je u drugoj austrijskoj upravi u početku imao postavljene namjesnike. Prvi je bio Ante Tadić 1809. godine. Prvi izabrani načelnik imotskog okruga na izborima bio je Ante Rossi 1865.[6], koji je bio iz Narodne stranke, godinu prije izabran u Dalmatinski sabor. Ante Rossi je bio iz makarske veleposjedničke obitelji i bio je najveći donator u povijesti imotske crkve sv. Frane. Izborio je da imotska općina ne plaća preveliki doprinos za bolnice, jer je plaćala nesrazmjerno mnogo, glede činjenice da se je tek nekolicina Imoćana liječila u njoj. Na njegovo zalaganje imotska je općina na svoj trošak liječila ranjenike iz Imotske krajine ranjene u Viškoj bitci 1866. godine.[7]
Svijest o istovjetnosti naroda i prirodnoj cjelini nije odumrijela te se nakon austro-ugarskog oslobađanja BiH 1878. očekivalo da će se pravično promijeniti granica kod Imotskoga te da će se cijela Imotska krajina naći u kršćanskoj državi. Nepoznati je pisac sročio dopis, najvjerojatnije bečkom dvoru, tražeći ispravak granica na stanje kako je trebalo uspostaviti razgraničenjem 1721. godine. Pisac dopisa uočio je veliku opasnost u slučaju pojave epidemija budući da nikakvi sanitarni kordon ne može dobro čuvati ovakvu neprirodnu granicu. Opasnost od širenja iz pravca Hercegovine na ozemlje Dalmacije bila je vrlo realna i provale kolere i sličnih bolesti tim pravce bile su česte.[3]
U novijoj povijesti Imotski nije izravno bio poprište ratnih zbivanja, iako je dao mnoštvo dragovoljaca koji su branili hrvatsku domovinu, naročito u Domovinskom ratu.
Skupljači i zapisivači narodne lirike imotskog kraja
Skupljači i zapisivači koji su zapisali usmenu narodnu liriku ovog kraja:[8]
- Alberto Fortis
- fra Šimun Gudelj (1714. – 1804.)
- Ante Franjin Alačević (1781. – 1856.)
- Vuk Karadžić (1787. – 1864.)
- Luiđi Jeronim Vrdoljak (1802. – 1860.),
- Mihovil Pavlinović (1831. – 1887.)
- Šimun Milinović (1835. – 1910.)
- Ante Ostojić (s Brača)[9]
- Mate Ostojić (1861. – 1929.) (brat Ante Ostojića)[10]
- fra Silvestar Kutleša (1876. – 1943.) (Život i običaji u Imockoj krajini)
- fra Josip Virgil Perić
- Jovan Sundečić
- fra Rajmond Rudež
- Đuro Margetić
- Julije Derossi
- Anka Petričević
- fra Vjeko Vrčić
- Žarko Peša (1958. – 2020.)
- Zlatko Tomičić i drugi
Gospodarstvo
Gospodarstvo Imotske krajine već dugi niz godina nije proizvodno orijentirano, posebice nakon propasti velikih pogona u društvenom vlasništvu koji su zapošljavali velik broj stanovnika (npr. Trimot/Pionirka, Imostroj/Bratstvo, Agrokoka itd.) te se oslanja iskljućivo na privatni sektor uslužnih djelatnosti trgovine i ugostiteljstva, te u novije vrijeme i turističkih djelatnosti. Značajan dio današnjeg posrnulog gospodarstva čine i građevinske firme i brojni obrti vezani za građevinsku struku, koji su svoj djelokrug rada proširili na daleko veće područje od same imotske krajine.
Od poljoprivrednih kultura važno je spomenuti uzgoj vinove loze, krumpira,
paprika, smokava i maslina te proizvodnju pršuta. Vinova loza kujundžuša je vodeća bijela sorta grožđa imotskog kraja.
Demografija
Popis 2011.
Prema popisu stanovništva iz 2011. grad Imotski ima 10.764 stanovnika, do čega je 96,78 % Hrvata, a 96,17 % stanovnika se izjasnilo pripadnicima rimokatoličke vjere.[11]
Popis 2001.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Imotski ima 10.213 stanovnika. Po narodnosti, 95,51 % čine Hrvati. Ukupno 95,07 % Imoćana se izjasnilo kao pripadnici rimokatoličke vjere; 3,17 % se izjasnilo pripadnicima drugih vjera.
Popis 1991.
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: ImotskiNarodnosni sastav stanovništva prijeratne općine Imotski:
| godina popisa | ukupno | Hrvati | Srbi | ostali |
|---|---|---|---|---|
| 1991. | 39.052 | 37.130 | 1140 | 782 |
| 1981. | 41.496 | 39.023 | 1290 | 1183 |
| 1971. | 47.354 | 45.359 | 1426 | 569 |
Narodnosni sastav stanovništva naseljenog mjesta (grada) Imotskog:
| godina popisa | ukupno | Hrvati | Srbi | ostali |
|---|---|---|---|---|
| 1991. | 4000 | 3699 | 152 | 149 |
| 1981. | 3234 | 2908 | 127 | 199 |
| 1971. | 2422 | 2140 | 172 | 110 |
Šport
Športski klubovi Imotskog:
- NK Imotski
- boćarski klub "Imotska krajina"
- Košarkaški klub "Imotski"
- ženski košarkaški klub Rhea
- Ronilački klub Crveno jezero
- Kuglački klub Imotski
- Kuglački klub Imotska krajina
- Taekwondo klub Imotski
- Hrvatsko planinarsko društvo Imotski
- Ženski rukometni klub "Imota"
- Klub ritmične gimnastike "Aurora"
- Auto klub "Imota-Racing"
- malonogometni klub Imotska krajina, osnovan 7. veljače 2025. u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Imotski.[12]
Športski turniri i druga natjecanja:
- Nogometni turnir "Ante Bruno Bušić"
- šahovski turnir Imota, održava se od 2024. godine u organizaciji ŠK Imote.[13]
Kultura
- Hrvatski puhački orkestar – Gradska glazba Imotski
- Mandolina Imota
- Mandolinski orkestar
- Udruga IMOart
- Foto klub Imota
- Botterijevi vitraji u Imotskom
- Zvonko Madunić: Križni put
- KUD Seljačka sloga – Vinjani
- Zavičajni muzej Imotski. Zgrada Zavičajnog muzeja je kulturno dobro.
- Imotska sila
- Bakove svečanosti
- Imota Family Day
- Susret klapa Pismo moja[14]
- ženska klapa Neviste
- ženska klapa Galluna
- Blue Jazzero – jazz festival
- Festival posvećen kujundžuši Cvit razgovora[15][16]
Obrazovanje
Osnovne škole
- Osnovna škola "Stjepan Radić" Imotski
- Osnovna škola "Josip Vergilije Perić" Imotski
- Glazbena škola "Dr. fra Ivan Glibotić" Imotski
Srednje škole
- Gimnazija Dr. Mate Ujevića Imotski
- Ekonomska škola Imotski
- Tehnička škola Imotski
- Obrtničko-industrijska škola u Imotskom
- Glazbena škola "Dr. fra Ivan Glibotić" Imotski
Spomenici i znamenitosti
- Crveno jezero
- Modro jezero
- Topana, smještena na klisuri nad Modrim jezerom (vidi Hasanaginica)
- Franjevački samostan i crkva sv. Franje Asiškog, sagrađeni u drugoj polovici 19. stoljeća
- Zgrada Zavičajnog muzeja u Imotskom, djelo arhitekta Augusta Thare
- Stambeno-gospodarski sklop Radovinović (Bitanga), monumentalna stambena kamena višekatnica s gospodarskim objektima i prostranom okućnicom u posjedu obitelji Radovinović (Bitanga), izgrađena 1891. – 1892. godine
- Arheološko nalazište Gradina na Crvenom jezeru, na istočnom rubu Crvenog jezera, nastala oko 2000. pr. Kr.
- Kompleks objekata Režije duhana, odnosno Dogane, skupina gospodarskih zgrada koje je projektirao njemačko-hrvatski arhitekt August Thara
- Kompleks stare Zdravstvene stanice, kompleks od tri kuće izrazitih stilskih figura, smještene u terasastom vrtu, ograđenom kamenim zidom u koji se ulazi kroz troja vrata
- Kuća Benzon, ožbukana dvokatnica, izrazitih secesijskih obilježja s ukrasom na reprezentativnom zapadnom pročelju te s djelomično sačuvanim interijerom iz istog razdoblja
- Kulturno-povijesna cjelina Imotski
Mediji
- Radio Imotski
- Imotski danas
- Imotske novine
- Podbablje portal
- Imotska krajina – lokalni list, bez mrežne stranice
- Radio X (više ne emitira)
- ITV (više ne emitira)
- Radio NU
Povezani članci
Vanjske poveznice
- Službena stranica
- TZ Imotski (hrv.) (engl.) (tal.) (njem.) (fr.)
Izvori
- ↑ Google Earth
- ↑ [1]
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Prijedlozi promjena granica Imotske krajine. riredio: Milan Glibota. Imotske novine, Imotski, godište 1., br.1., 14. kolovoza, 2004.. / Modrojezero.org. Pristupljeno 24. prosinca 2024.
- ↑ Dobranje Župa sv. Ivana Krstitelja
- ↑ Narod.hr: (FOTO, VIDEO) Imotski obilježava 300. obljetnicu oslobođenja od Turaka, narod.hr, 2. kolovoza 2017. Pristupljeno 15. kolovoza 2017.
- ↑ Imotski governors. Modrojezero.org. Pristupljeno 24. prosinca 2024.
- ↑ Ante Rossi, najveći donator u povijesti imotske crkve svetog Frane. Izvor: fra Vjeko Vrčić (1988.) Franjevačka baština u Imotskome i Ante Ujević (1953.) Imotska krajina / Stari imotski. Pristupljeno 24. prosinca 2024.
- ↑ Knjigu piše Ivan Ban. Usmene lirske pjesme iz Imotske krajine, ur. Mladen Vuković, prir. Ante Žužul, na njem. preveo Jozo Mršić, HKD Napredak, Split, 2007.
- ↑ Nevenka Bezić-Božanić: Književni odrazi i kulturna zbivanja u Splitu u drugoj polovici 19. stoljeća
- ↑ Nevenka Bezić-Božanić: Književni odrazi i kulturna zbivanja u Splitu u drugoj polovici 19. stoljeća
- ↑ Rezultati popisa 2011.
- ↑ FOTO Osnovan malonogometni klub Imotska krajina, predsjednik je Marin Ćapin. Radio Imotski. 7. veljače 2025. Pristupljeno 14. veljače 2025.
- ↑ IMOTSKI U nedjelju šahovski turnir “IMOTA 2025” . Radio Imotski. 13. veljače 2025. Pristupljeno 14. veljače 2025.
- ↑ Radio Imotski Treći susret klapa "Pismo moja" oduševio sve ljubitelje klapskog pjevanja, 1. svibnja 2010.
- ↑ PR: Za autentičan doživljaj potrebno je samo zaviriti iza kantuna! Zaljubite se u skrivene dragulje Srednje Dalmacije. Slobodna Dalmacija. 20. srpnja 2023. Pristupljeno 29. srpnja 2023.
- ↑ Cvit razgovora na Facebooku. Pristupljeno 29. srpnja 2023.
Nedovršeni članak Imotski koji govori o gradu u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.